Individualnost i duhovni put

Individualnost i duhovni put

Pitanje: Za mene je duhovo putovanje individualno, nešto vrlo osobno. Ne može se staviti u okvire organizacija niti regulirati pravilima. Ne mislim da svatko treba slijediti jedan put. Svatko treba slušati vlastitu istinu. Kako ti to vidiš?

H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: To mi se čini kao jedan od mnogobrojnih citata koji privlače moderne ljude i zvuče mudro. No, takve i slične izjave kada se pobliže promotre otkrivaju ozbiljne logičke probleme. Evo nekoliko poanti:

Duhovni je put individualan i nešto vrlo osobno, u to nema sumnje. No istovremeno je socijalan, i temelji se na odnosima s drugima. Primjerice, naučio si nešto mudro od bhakte prijatelja. To je primjer društvene prirode znanja. Isto tako, tvoj jer prijatelj učio od prethodnih učitelja.

Kad bi doslovce svatko imao vlastitu istinu, svijet bi bio u kaosu i ludilu. Ljudi se ne bi mogli čak ni sporazumijevati, pa ni rukama, jer bi svatko svemu pridavao vlastito značenje. No ako u stvarnome svijetu proučavamo mudre tradicije, vidimo da one imaju mnoge zajedničke poante, a da se razlikuju po nekim pojedinostima.

Živimo u narcističkome dobu, što su i pokazali nedavni izbori u SAD-u, i naivna zamisao da smo svi mi apsolutno jedinstveni jako privlači ljude ovoga doba.

Tvoj prijatelj tvrdi da se duhovni put ne može staviti u okvire neke organizacija niti regulirati pravilima. Tko je uredio i tiskao ove knjige bez organizacije? Tko ih je dijelio? Je li ikad itko postao uspješan sportaš bez organizacije i pravila? Ili veliki glazbenik? Veliki – bilo što? Vježbom do savršenstva – tako je to u ovome svijetu. Dakle, glupo je odbaciti organizaciju i pravila.

Čak nam navodi klasičan primjer proturječnosti sa samim sobom: “Nije istina da svatko treba slijediti jedan put.“ Da je to istina, onda mu nitko ne bi trebao vjerovati kad kaže da svi ljudi ne bi trebali slijediti isti put. Kad bi svatko slijedio ono što on kaže, onda je očito da proturječi samome sebi. Nikad ne reci nikad.

Osobno sam prihvatio Prabhupadu jer je prozreo svu taštinu i ispraznost suvremene misli i dao nam nesektaško, nefanatično, uključivo a ipak odlučno i specifično objašnjenje stvarnosti.

Dakako, svi imamo pravo odabrati svoj put, i ja vam želim uspjeh u onome što izaberete.

Pojava Ugra-Nrsimhadeve u Mayapuru (2. dio)

Pojava Ugra-Nrsimhadeve u Mayapuru (2. dio)

Narsimha

Je li to ono što oni žele za svoj projekt? Sthapati je odgovorio: “Jako zahtijevaju. Stalno dolaze razgovarati sa mnom o tom Božanstvu. Izgleda da imaju problema s razbojnicima.” Pružajući svom guruu skicu Božanstva, rekao je: “To je Božanstvo koje žele.” Njegov guru je uzeo skicu i pogledao je znalački. “Ah, to je ugra kategorija”, rekao je, “ali Božanstvo se u ovom raspoloženju naziva Sthanu-Nrisimha. On ne postoji na ovoj planeti. Čak i polubogovi na rajskim planetama ne obožavaju oblik kao ovaj. Da, ovo Božanstvo pripada ugra kategoriji. Ugra znači ljut, vrlo, vrlo ljut. Postoji devet oblika u ovoj kategoriji. Svi su jako ljuti. Ovaj koji oni žele je Sthanu Nrisimha: izlazi iz stupa. Ne. Nemoj klesati ovo Božanstvo. Neće biti povoljno za tebe. S tobom ću o ovome razgovarati kasnije.”

Nekoliko noći kasnije, sthapati je usnio san. U snu mu je došao guru i rekao: “Za njih možeš klesati Sthanu-Nrisimhu.” Sljedećeg jutra dobio je pismo iz Kanchipurama. Pismo je bilo od Sankaracarye i dao mu je neke upute u svezi renoviranja hrama. U dnu je bila fusnota. Pisalo je: “Za ISKCON možeš klesati Sthanu-Nrisimhu.” Sthapati mi je pokazao pismo i rekao, “Imam blagoslove svoga gurua. Isklesaću vam Božanstvo.” Bio sam preplavljen srećom. Platio sam mu unaprijed i upitao ga koliko mu je vremena potrebno. Rekao je da će Božanstvo biti spremno za šest mjeseci. Vratio sam se u Mayapur. Nakon četiri mirna mjeseca u svetoj Dhami, odlučio sam otići u južnu Indiju i nabaviti pribor od bronce potreban za obožavanje Nrisimhadeva i zatim uzeti Božanstvo. Putovanje je bilo dobro organizirano i bez problema sve dok nisam posjetio sthapatija. Objasnio sam mu da je sav pribor za obožavanje naručen i da sam došao uzeti Božanstvo.
Nastavak teksta...

Pogledao me je kao da sam izgubio razum i uzviknuo: “Kakvo Božanstvo? Nisam čak našao ni odgovarajući kamen!” Nisam mogao vjerovati svojim ušima. “Ali rekao si mi da će biti spreman za šest mjeseci”, uzviknuo sam. “Održaću svoje obećanje”, rekao je, “šest mjeseci nakon što pronađem kamen Božanstvo će biti spremno za ustoličenje.” Njegov odgovor je bio jasan, ali ja jednostavno nisam mogao shvatiti ili prihvatiti to odgađanje. Kako sam bio frustriran, izazvao sam ga: “Ima puno velikih kamenih ploča u cijeloj južnoj Indiji. U čemu je problem?” Pogledao me je na način kako bi učitelj pogledao sporog đaka i rekao vrlo odrešito: “Ne pravim mljeveni malter, izrađujem Božanstvo. Spisi nam kažu da se samo kamen koji ima život može koristiti za izradu Božanstva Visnua. Kada kamenu ploču udarite na sedam točaka i svaka proizvede zvuk spomenut u spisima, onda se takav kamen može koristiti.

Ali postoji i drugi test koji bi označio je li kamen živ. Postoji buba koja jede granit. Ako pojede s jedne strane kamena do druge i ostavi cijeli vidljivi trag za sobom, onda je prošao i drugi test. Takav kamen je živi kamen i iz njega se izraz može očitovati. Samo iz takvog kamena mogu isklesati vašeg Nrisimhadeva. Takav kamen govori poeziju. Sve odlike Božanstva isklesane iz takvog kamena biti će u potpunosti izražajne i prekrasne. Molim vas budite strpljivi. Iskreno sam tragao za vašim komadom kamena visokim šest stopa.” Bio sam preneražen i malo zabrinut. Bhakte u Mayapuru očekuju skori dolazak Božanstva. Kako ću im objasniti potragu za “živim kamenom”? Možda se odluče izraditi Nrisimhadeva od mramora? Odlučio sam pokušati olakšati temu razgovarajući sa sthapatijem o murtiju Prahlada Maharaja. “Molim vas oprostite mi, ali zaboravio sam vam prošli put reći da također želimo i murti Prahlada.

Mi želimo obožavati Prahlada-Nrisimhadeva. Što mislite?” “Mislim da to neće biti moguće”, sthapati je odgovorio činjenično. Gledao sam ga u nevjerici i nisam bio siguran šta reći. Nasmijao se i nastavio: “Vi želite da sve bude učinjeno upravo prema spisima. Vaš Nrisimhadev će biti visok četiri stope. U usporedbi s Njim Prahlada Maharaja će biti veličine amebe.” “Ali mi želimo da Prahlada Maharaja bude visok jednu stopu”, prekinuo sam ga. “U redu”, sthapati je odgovorio, “onda to znači da će vaš Nrisimhadev biti visok oko 120 stopa.” Počeli smo raspravljati o obliku Prahlada Maharaja. Napokon, sthapati je uzdahnuo i složio se izraditi Prahlada Maharaja visokog jednu stopu. Barem sam sada mogao izvjestiti nešto pozitivno kada se vratim u Mayapur. Nakon dva mjeseca vratio sam se u južnu Indiju. Nije bilo nikakvog napretka. Krstario sam tamo i nazad, iz Mayapura do južne Indije svakih trideset ili četrdeset dana.

Najzad je nađen naš kamen i sthapati je postao transformirani čovjek. Skoro cijelu sedmicu jedva je provodio vrijeme kod kuće. Sat za satom, dan za danom, sjedio je samo zureći u komad kamena. Imao je kredu u ruci ali ništa nije crtao. Odbijao je dopustiti svojim radnicima učiniti išta osim da otklone višak kako bi napravili taj komad kamena četvrtastim. Slijedeći put kada sam ga posjetio, na njemu je napravio skicu. To je bilo sve. Bio sam zabrinut. Rukovodioci u Mayapuru su postajali nestrpljivi. “Jesi li siguran da će to Božanstvo biti gotovo za šest mjeseci?”, pitao sam u očajanju. “Ne brini. Posao će biti obavljen”, odgovorio je. Vratio sam se u Mayapur, samo da bih ponovo bio poslat u južnu Indiju provjeriti neke detalje oko Božanstva. Vidio sam da sthapati kleše oblik s velikom pažnjom i predanošću. Na tom stupnju kamen je nestao i pojavio se oblik. Sthapati je baš počinjao s povezima za ruku.

Dva tjedna mu je trebalo da ih iskleše. Sve su odlike bile vrlo rafinirane i delikatne. Bio sam impresioniran i veoma sretan. Sthapatiju je trebalo malo više od dvanaest mjeseci da završi Božanstvo. Kada je završio posao nije me odmah obavijestio nego je odlučio posjetiti prijatelje na nekoliko dana. Bilo je vrijeme monsuna i malo posjetilaca, te je smatrao sigurnim zaključati Gospodina Nrisimhadeva u svom hangaru pokrivenim sijenom. Dva su dana kasnije njegovi susjedi dotrčali s vijestima o požaru na krovu njegovog hangara. Padala je velika kiša i sve je bilo mokro, ali ipak – krov od kokosovog drveta se zapalio. Otrčao je na lice mjesta i našao Nrisimhadeva nedirnutog, ali krov je izgorio u pepeo. Odmah mi je telefonirao: “Molim vas dođite i odnesite vaše Božanstvo. On sve pali. Dao je na znanje da želi ići – ODMAH!” Entuzijastično sam otputovao u južnu Indiju, iznajmio kamion i do pola ga napunio pijeskom. Stigao sam u sthapatijev studio misleći kako će taj zadnji korak biti relativno jednostavan.

Glupavo sam zaboravio da je Gospodin Nrisimhadev vrlo teška ličnost: Težak je jednu tonu! Nakon dva ili tri sata uspjeli smo sigurno podići Božanstvo iz hangara na kamion. Da bismo bezbjedno putovali preko granice također nam je trebala policijska dozvola, zajedno s potpisanim papirima iz poreznog Centralnog odjeljenja, arheološkog direktora i direkcije Art Emporiuma u pokrajini Tamil Nadu. Svi službenici su tražili da vide Božanstvo prije nego što potpišu papire. Čim su imali darshan (susret) s Gospodinom Nrisimhadevom postali su odmah vrlo efikasni i susretljivi. Imali smo sve neophodne papire u ruci u roku od dvadeset i četiri sata – čudo u tromoj birokraciji ureda vlade Indije. Put natrag u Mayapur bio je također nevjerovatno miran i bez poteškoća. Naš zaštitnik svakako je bio s nama. Obično sthapati dođe na dan ceremonije ustoličenja u sobu za Božanstva i izrezbari oči Božanstvu.

To se naziva netra-nimilanam (otvaranje očiju). To je bio izuzetan slučaj da je sthapati našem Nrisimhadevu već izrezbario oči. Ne samo da je izrezbario oči; takođe je obavio prana-pratisthu (prizivanje žive sile), malu puju i arati. Siguran sam da su zato svi papiri bili pripremljeni tako revnosno, a prenošenje Svevišnjeg Gospodina tako lako. On je već bio prisutan. A tko bi se usudio reći ‘ne’ Gospodinu Nrisimhadevu? Ustoličenje Gospodina Nrisimhadeva bilo je vrlo jedostavno i trajalo je tri dana: od 28. do 30. srpnja 1986. Sjećam se kako sam se osjećao zabrinutim glede moguće prejednostavnosti ustoličenja. Ozbiljno upozorenje Sankaracarye od Kanchipurama duboko me se dojmilo. No, moj je um ubrzo postao smiren glasnim, dinamičnim kirtanom. Sankirtana-yajna (skupno pjevanje Svetih imena) jedino pravo obilje Kali yuge dominiralo je scenom. Osjećao sam se oživljenim i zadovoljnim. Gospodin Nrisimhadev, zaštitnik sankirtana misije napokon se odlučio očitovati u Sri Mayapur Chandrodaya Mandiru.
Zatvori

(temeljeno na razgovoru s Atmatattva das adhikarijem)

Pojava Ugra-Nrsimhadeve u Mayapuru (1. dio)

Pojava Ugra-Nrsimhadeve u Mayapuru (1. dio)

Narsimha

24. ožujka 1984. godine u 12,20h trideset pet razbojnika naoružanih oružjem i bombama napali su Śri Mayapur Chandrodaya Mandir. Uznemirili su bhakte i prijetili izrugujući se. Ali najveći šok je bio kada su razbojnici odlučili ukrasti Božanstva Śrila Prabhupade i Śrimati Radharani. Bhakte su neustrašivo izazvali napadače. Kako su mogli gledati da odnose Śrila Prabhupadu i Śrimati Radharani? Ispaljeno je nekoliko hitaca i nekoliko je razbojnika palo, a njihov plan je osujećen. Śrila Prabhupada je bio spašen, ali taj prelijepi oblik Śrimati Radharani više neće krasiti glavni oltar. Ovaj incident je zaista uznemirio umove bhakta. Oni koji su bili uključeni u rukovođenje naročito su bili zabrinuti kako da dođu do stalnog rješenja ovog problema. Ovo nije bilo prvi puta da su se bhakte suočavali s nasiljem i uznemirenjima u Mayapuru. Bhavananda dasa, koji je bio pomoćnik direktora ISKCON-a Mayapur, predložio je ustoličenje Gospodina Nrisimhadeva.

Kada su razbojnici prijetili bhaktama u Yoga-Pithu, Śrila Bhaktivinoda Thakura i njegov sin Śrila Bhaktisidantna Sarasvati Thakura odmah su ustoličili Śri Śri Laksmi-Nrisimhadeva. Poslije više nije bilo uznemirenja. Drugi bhakte nisu toliko žudili da tako blisko slijede njihove stope. Pujari (osoba koja obožava Božanstvo) mora biti naisthika-brahmacari (u celibatu od rođenja), a obožavanje Gospodina Nrisimhadeva mora biti veoma striktno i regulirano. Tko bi mogao biti spreman da Ga obožava? Uprkos takvom oklijevanju, Bhavananda dasa je bio entuzijastičan da ustoliči Gospodina Nrisimhadeva u Mayapuru. Zamolio je Bhaktisiddhanta dasu i mene da nacrtamo neke skice. Jednoga je dana sasvim spontano rekao da bi noge Božanstva trebale biti nagnute, spremne na skok. Trebao bi gledati naokolo ljutito, prsti bi trebali biti savijeni, a vatra izlaziti iz Njegove glave. Skicirao sam Božanstvo u tom raspoloženju. Bhaktama se crtež svidio, a Pankajanghri Dasa se složio da ga obožava.
Nastavak teksta...

Radhapada Dasa, imućan bhakta iz Calcutte ponudio se u sponzorstvu glede izrade i ustoličenja Božanstva. Izgledalo je da će pojavljivanje Gospodina Nrisimhadeva u ISKCON-u Mayapur biti jednostavno. Radhapada Dasa je odmah dao 130. 000 rupija i prihvaćeno je da Božanstvo bude spremno za ustoličenje u roku tri mjeseca. Otišao sam za južnu Indiju i Krišninom milošću ubrzo našao veoma poznatog sthapatija. Sthapati ne izrađuje samo Božanstva; on je također stručnjak u hramskoj arhitekturi i inžinjerstvu. Čovjek je bio vrlo ljubazan sve dok nisam spomenuo da je Božanstvo koje želimo Ugra-Nrisimha. Jasno je odbio izraditi takvo Božanstvo. Otišao sam do mnogih drugih sthapatija za Božanstva, ali odgovor je uvijek bio isti: Ne. Naširoko sam proputovao između Mayapura i južne Indije, šest mjeseci je prošlo, ali Gospodin Nrisimhadev se nije očitovao u obliku Božanstva.

Radhapada dasa jako je želio vidjeti Gospodina Nrisimhadeva ustoličenog u Mayapuru. Zamolio me je da posjetim prvog sthapatija kod kojeg sam bio i da ga još jednom isto zamolim. Ovaj put čovjek je bio malo blaži i ponudio mi je da pročita odlomak iz Silpa-Sastre (vedski spis o skulpturi i hramskoj arhitekturi) koji govori o različitim oblicima Božanstava. Pročitao je naglas neke stihove koji opisuju Gospodina Nrisimhadeva. Serija stihova opisuje Njegovu čupavu grivu kao plamenove vatre, Njegov tragajući pogled i Njegova koljena nagnuta s jednom nogom iskoračenom prema naprijed, spreman da skoči iz stupa. Kada je to pročitao bio sam zapanjen. To je bilo upravo ono što smo željeli. Pokazao sam mu skicu koju sam napravio. Bio je impresioniran i ponudio je da nacrta konture bazirane na opisu iz spisa koji bi mi mogli koristiti kao vodič u izradi Božanstva. Podsjetio me da on Ga ipak ne može isklesati. Trebala mu je sedmica dana da završi skicu i bila je vrlo impresivna.

Vratio sam se u Mayapur i pokazao skicu hramskim autoritetima. Svi su htjeli da taj sthapati iskleše Božanstvo. Opet sam otišao natrag u južnu Indiju da ga pokušam uvjeriti. Otišao sam ravno u kuću sthapatija. Bio sam vrlo uznemiren. Šta sam drugo mogao nego se moliti Gospodinu Nrisimhadevi da bude milostiv i složi se s tim da se pojavi u našem hramu u Śri Mayapur Dhami? Jedva da sam izrekao i dvije rečenice kada je čovjek rekao da će isklesati Božanstvo. Priča kako je došao do te odluke jako je zanimljiva. Sthapati je prišao svome guruu, Śankaracaryi od Kanchi-purama u svezi zahtjeva.

Guru je odmah odgovorio: „Nemoj to učiniti. Tvoja će obitelj biti uništena.” Ali zatim, nakon trenutka razmišljanja, zapitao je: „Tko je tražio od tebe da isklešeš ovo Božanstvo?” Kada je čuo da su to Hare Krišna ljudi iz Navadvipa, postao je vrlo zabrinut. „Oni žele Ugra-Nrisimhadeva? Takva Božanstva su klesali prije 3 000 godina vrlo uzvišeni sthapatiji. Postoji mjesto na putu za Mysore gdje je ustoličen vrlo ljutit Ugra-Nrisimhadev. Standard obožavanja je bio veoma visok. Postojala je procesija slonova i festival svakoga dana. Ali s vremenom nivo obožavanja je opadao i opadao… Danas je to mjesto kao grad duhova. Cijelo je selo napušteno. Nitko tu ne može mirno živjeti. (nastavlja se…)
Zatvori

(temeljeno na razgovoru s Atmatattva das adhikarijem)

Gospodar svih mistika

Gospodar svih mistika

Bhagavad-gītā 18.78

yatra yogeśvarah krsno
yatra pārtho dhanur-dharah
tatra śrīr vijayo bhūtir
dhruvā nītir matir mama

yatra — gdje; yoga-īśvarah — gospodar misticizma; krsnah — Gospodin Krišna; yatra — gdje; pārthah — o Prthin sine; dhanuh-dharah — nositelj luka i strijele; tatra — ondje; śrīh — obilje; vijayah — pobjeda; bhūtih — neobična moć; dhruvā — zacijelo; nītih — ćudorednost; matih mama — moje mišljenje.

Gdje god je prisutan Krišna, gospodar svih mistika, i Arjuna, vrhunski strijelac, tu je prisutno obilje, pobjeda, izuzetna moć i ćudorednost. To je moje mišljenje.

Smisao: Bhagavad-gītā je počela s Dhrtarāstrinim pitanjem. On se nadao da će njegovi sinovi, uz pomoć velikih ratnika kao što su Bhisma, Drona i Kama, pobijediti. Nadao se da će pobjeda biti na njihovoj strani. Ali nakon što je opisao bojno polje, Sañjaya je rekao kralju: “Ti razmišljaš o pobjedi, ali po mom mišljenju, gdje god su prisutni Krišna i Arjuna, tu je prisutna sva sreća”. Tako je otvoreno izjavio da Dhrtarāstra ne može očekivati pobjedu svojih sinova. Pobjeda je zacijelo očekivala Arjunu, jer je Krišna bio na Arjuninoj strani. Prihvativši mjesto vozača Arjuninih bojnih kola, Krišna je pokazao još jedno obilje. Krišna posjeduje sva obilja i jedno je od njih odricanje. Ima mnogo primjera takva odricanja, jer Krišna je gospodar odricanja. Borba se ustvari vodila između Duryodhane i Yudhisthire. Arjuna se borio na strani svoga starijeg brata, Yudhisthire. Budući da su Krišna i Arjuna bili na njegovoj strani, Yudhisthirina je pobjeda bila osigurana.

Bitka je trebala odlučiti tko će vladati svijetom i Sañjaya je pretkazao da će vlast preuzeti Yudhisthira. Također je pretkazao da će Yudhisthira, nakon osvajanja pobjede u bici, sve više napredovati, jer nije bio samo pravedan i pobožan, već i strogi sljedbenik ćudoređa. Nikada u životu nije izgovorio laž. Ima mnogo neinteligentnih osoba koje smatraju da je Bhagavad-gītā razgovor između dva prijatelja na bojnom polju. No takva knjiga ne može biti sveti spis. Neki mogu prigovoriti da je Krišna naveo Arjunu da se bori, što je bilo nemoralno, ali stvarna je situacija bila jasno opisana: Bhagavad-gītā je najviša moralna uputa. Najviša je moralna uputa izložena u trideset četvrtom stihu devetoga poglavlja: man-manā bhava mad-bhaktah. Osoba mora postati Krišnin bhakta i bit je svih religija predati se Krišni (sarva-dharmān parityajya mām ekam śaranam vraja). Upute Bhagavad-gīte predstavljaju najviši proces religije i ćudoređa. Svi drugi procesi mogu biti pročišćavajući i mogu voditi do ovog procesa, ali posljednja je uputa Gite posljednja riječ ćudoređa i religije: predaj se Krišni. To je mišljenje osamnaestoga poglavlja.
Nastavak teksta...

Iz Bhagavad-gīte možemo shvatiti da se jastvo može spoznati i filozofskom spekulacijom i meditacijom, ali potpuno je predavanje Krišni najviše savršenstvo. To je bit naučavanja Bhagavad-gīte. Put načela propisanih u skladu s društvenim staležima i različitim religijskim procesima može biti povjerljivi put znanja, ali iako su religijski obredi povjerljivi, meditacija i njegovanje znanja još su povjerljiviji. Najpovjerljivija je uputa predavanje Krišni u predanom služenju, u potpunoj svjesnosti Krišne. To je bit osamnaestoga poglavlja. Druga je poruka Bhagavad-gīte da je krajnja istina Svevišnja Božanska Osoba, Krišna. Apsolutna se Istina spoznaje u tri oblika: kao neosobni Brahman, kao lokalizirana Paramātmā i na kraju kao Svevišnja Božanska Osoba, Krišna. Savršeno znanje o Apsolutan Istini savršeno je znanje o Krišni. Ako netko shvati Krišnu, to razumijevanje obuhvaća sva područja znanja. Krišna je transcendentalan, jer je uvijek utemeljen u Svojoj vječnoj unutarnjoj moći.

Živa su bića očitovanja Njegove energije i dijele se na dvije vrste — vječno uvjetovana i vječno oslobođena živa bića. Takva su živa bića bezbrojna i smatraju se Krišninim temeljnim dijelovima. Materijalna se energija očituje u obliku dvadeset četiri elementa. Kreaciju uzrokuje vječno vrijeme, a stvara je i uništava izvanjska energija. To očitovanje kozmičkoga svijeta uvijek nanovo postaje vidljivo i nevidljivo. U Bhagavad-gīti bilo je objašnjeno pet glavnih tema: Svevišnja Božanska Osoba, materijalna priroda, živa bića, vječno vrijeme i razne vrste djelatnosti. Sve ovisi o Svevišnjoj Božanskoj Osobi, Krišni. Sva shvaćanja Apsolutne Istine – neosobni Brahman, lokalizirana Paramātmā i bilo koje drugo transcendentalno shvaćanje – postoje unutar kategorije razumijevanja Svevišnje Božanske Osobe. Iako, površno gledano, Svevišnja Božanska Osoba, živo biće, materijalna priroda i vrijeme izgledaju različito, ništa se ne razlikuje od Svevišnjeg.

Međutim, Svevišnji se uvijek razlikuje od svega. Filozofija je Gospodina Caitanye “nepojmljiva istovjetnost i različitost”. Taj filozofski sustav predstavlja savršeno znanje o Apsolutnoj Istini. Živo je biće u svom izvornom položaju čisti duh. Ono je atomska čestica Vrhovnog Duha. Zato se Gospodin Krišna može usporediti sa Suncem, a živa bića sa sunčevim zrakama. Budući da su živa bića Krišnina granična energija, sklona su dodiru s materijalnom ili duhovnom energijom. Drugim riječima, živo se biće nalazi između dvije Gospodinove energije i ima djelomičnu neovisnost, jer pripada Njegovoj višoj energiji. Pravilnom upotrebom te neovisnosti dolazi pod Krišnino neposredno vodstvo. Tako dostiže svoje prirodno stanje u energiji koja pruža zadovoljstvo.
Zatvori

(iz Bhagavad-gīte kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Željezno doba Kali

Željezno doba Kali

Śrīmad-Bhāgavatam 1.1.10

prāyenālpāyusah sabhya
kalāv asmin yuge janāh
mandāh sumanda-matayo
manda-bhāgyā hy upadrutāh

prāyema — gotovo uvijek; alpa — kratak; āyusah — životni vijek; sabhya — član učena društva; kalau — u ovom dobu Kali (svađe); asmin — ovdje; yuge — dobu; janāh — ljudi; mandāh — lijeni; sumanda-matayah — zavedeni; manda-bhāgyāh — nesretni; hi — i povrh svega; upadrutāh — uvijek uznemireni.

O učeni, u ovom željeznom dobu Kali ljudi žive kratko. Svadljivi su, lijeni, zavedeni, nesretni i, povrh svega, uvijek uznemireni.

Smisao: Bhakte Svevišnjega uvijek žele duhovni napredak svih ljudi. Kada su mudraci u Naimisāranyi ispitali stanje ljudi u dobu Kali, predvidjeli su da će kratko živjeti. U Kali-yugi životni je vijek skraćen, ne toliko zbog nedostatka hrane, koliko zbog neurednih navika. Ustaljenim navikama i vegetarijanskom prehranom čovjek može održati zdravlje. Prejedanje, prekomjerno osjetilno uživanje, prevelika ovisnost o tuđoj milosti te neprirodni načini života crpe čovjekovu životnu energiju. Zato je životni vijek skraćen. Ljudi ovoga doba veoma su lijeni, ne samo u materijalnom smislu, već i u smislu samospoznaje.

Ljudski je život posebno namijenjen samospoznaji. To znači da čovjek treba spoznati tko je, u kakvom svijetu živi i što je vrhovna istina. Ljudski je život sredstvo kojim živo biće može okončati sve bijede teške borbe za opstanak u materijalnom postojanju i vratiti se Bogu, svome vječnom domu. No zbog lošeg sustava naobrazbe ljudi ništa ne znaju o pravom putu samospoznaje, a ako čak nešto i saznaju, na žalost postaju žrtve zavedenih učitelja. U ovom dobu ljudi su žrtve ne samo različitih političkih uvjerenja i stranaka, već i različitih vrsta razonoda namijenjenih osjetilnom uživanju, kao što su kina, sportovi, kockanje, klubovi, svjetovne knjižnice, loše društvo, pušenje, opijanje, varanje, krađe, svađanje itd.

Umovi su im uvijek uznemireni i puni tjeskobe zbog mnogobrojnih obveza. U ovom dobu mnogo bezobzirnih ljudi izmišlja vlastite vjeroispovijesti neutemeljene na razotkrivenim spisima, a veoma često takve ustanove privlače osobe odane osjetilnom uživanju. U ime religije čini se toliko mnogo grešnih djela da ljudi nemaju ni duševni mir ni zdravo tijelo. Zajednice učenika (brahmacāríja) više se ne održavaju, a obiteljski ljudi ne slijede pravila i ograničenja grhastha-āšrame. Zato tobožnji vānaprasthe i sanyāsīji koji dolaze iz takvih grhastha-āśrama ne slijede strogo put. U Kali-yugi cijelo je ozračje prožeto bezbožnošću. Ljude više ne zanimaju duhovne vrijednosti.

Materijalno osjetilno uživanje sada je mjerilo civilizacije. Da bi održao takvu materijalističku civilizaciju, čovjek je stvorio složene zajednice i narode među kojima neprestano postoji napetost zbog oružanih sukoba i hladnih ratova. Stoga je zbog sadašnjih iskrivljenih vrijednosti ljudskoga društva postalo veoma teško podići duhovni standard. Mudraci u Naimisāranyi žele izbaviti sve pale duše i ovdje traže lijek od Śrīla Sūte Gosvāmīja.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Najinteligentnije djelovanje

Najinteligentnije djelovanje

Bhagavad-gītā 18.66

sarva-dharmān parityajya
mām ekam śaranam vraja
aham tvām sarva-pāpebhyo
moksayisyāmi mā śucah

sarva-dharmān — sve vrste religija; parityajya — ostavi; mām — Meni; ekam — samo; śaranam — da se predaš; vraja — dođi; aham — Ja; tvām — tebe; sarva — svih; pāpebhyah — grešnih posljedica; moksayisyāmi — oslobodit ću; mā — ne; śucah — brini.

Ostavi sve vrste religija i samo se predaj Meni. Osloboditi ću te svih grešnih posljedica. Ne boj se.

Smisao: Gospodin je opisao različite vrste znanja i procesa religije – znanje o Vrhovnom Brahmanu, znanje o Nad-duši, znanje o različitim vrstama duhovnih redova i staleža društva, znanje o redu odricanja, znanje o nevezanosti, znanje o vladanju umom i osjetilima, meditaciji itd. Na toliko mnogo načina opisao je različite vrste religije. Sada, sažeto izlažući Bhagavad-gītu, Gospodin kaže Arjuni da treba ostaviti sve vrste procesa koje mu je objasnio; jednostavno se treba predati Krišni. To će ga predavanje spasiti od svih vrsta grešnih posljedica, jer Gospodin osobno obećava da će ga zaštititi.

U osmom je poglavlju bilo rečeno da se samo onaj tko se oslobodio svih grešnih posljedica može posvetiti obožavanju Gospodina Krišne. Netko može misliti da ne može prihvatiti proces predavanja sve dok se ne oslobodi svih grešnih posljedica. U odgovoru na takve sumnje u ovom je stihu rečeno da čak i onaj tko nije oslobođen svih grešnih posljedica samim procesom predavanja Šri Krišni biva oslobođen. Ne treba ulagati veliki napor da bi se oslobodio grešnih posljedica. Treba bez oklijevanja prihvatiti Krišnu kao vrhovnog spasitelja svih živih bića i predati Mu se s vjerom i ljubavlju.
Nastavak teksta...

Proces predavanja Krišni opisan je u Hari-bhakti-vilāsi (11.676):

ānukūlyasya sankalpah
prātikūlyasya varjanam
raksisyatīti viśvāso
goptrtve varanam tathā
ātma-niksepa-kārpanye
sad-vidhā śaranāgatih

Prema procesu bhakti, trebamo prihvatiti samo religijska načela koja vode k predanom služenju Gospodina. Čovjek se može baviti, određenim zanimanjem u skladu sa svojim položajem u društvenom poretku, ali ako obavljanjem svoje dužnosti ne dođe do svjesnosti Krišne, sve su njegove djelatnosti uzaludne. Treba izbjegavati sve što ne vodi do savršene razine svjesnosti Krišne, siguran da će ga Krišna u svim okolnostima zaštititi od svih poteškoća. Ne treba razmišljati o tome kako će održati tijelo i dušu zajedno. Krišna će se za to pobrinuti. Treba uvijek misliti da je bespomoćan i da je Krišna jedini temelj njegova napretka u životu. Čim se ozbiljno posveti predanom služenju Gospodina i postane potpuno svjestan Krišne, oslobađa se svih nečistoća materijalne prirode.

Postoje razni religijski procesi i procesi pročišćenja njegovanjem znanja, meditacijom u sustavu mistične yoge itd., ali ako se predamo Krišni, ne moramo slijediti toliko mnogo procesa. To jednostavno predavanje Krišni spasit će nas od nepotrebnoga gubljenja vremena. Tako možemo odmah ostvariti sav napredak i osloboditi se svih grešnih posljedica. Trebamo osjećati privlačnost prema Krišninu predivnom liku. Njegovo je ime Krišna, jer sve privlači. Onaj tko razvije privlačnost prema predivnom svemoćnom liku Krišne je sretan. Postoje različite vrste transcendentalista – neke privlači neosobni Brahman, neke privlači oblik Nad-duše, ali najsavršenijí transcendentalist je onaj tko osjeća privlačnost prema osobnom obliku Svevišnje Božanske Osobe i, iznad svega onaj tko osjeća privlačnost prema samom Krišni, Svevišnjoj Božanskoj Osobi.

Drugim riječima, predano služenje Krišne u potpunoj svjesnosti najpovjerljiviji je dio znanja i bit Bhagavad-gīte. Karma-yogíji, empirijski filozofi, mistici i bhakte nazivaju se transcendentalistima, ali čisti je bhakta najbolji od svih. Riječi koje su ovdje upotrijebljene, mā śucah, “ne boj se, ne oklijevaj, ne brini se”, veoma su značajne. Osoba može biti zbunjena, pitajući se kako može ostaviti sve vrste religije i jednostavno se predati Krišni, ali takva je zabrinutost nepotrebna.
Zatvori

(iz Bhagavad-gīte kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

HDG – Lekcije za download

Hridayananda das Goswami – Audio MP3 Lectures

Svaku lekciju možete skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Link za download”

H.D.Goswami – Yoga of Relationships, Part 1 – 03.04.2017 – 41 MB – (90:13 min)
Link za download

H.D.Goswami – Yoga of Relationships, Part 2 – 03.04.2017 – 26 MB – (55:52 min)
Link za download

H.D. Goswami – Waking from the Dream of Waking Life – 19 MB (81:28 min)
Link za download

H.D. Goswami – Universal Empathy & Bhakti (October 12, 2016) – 25 MB (104:26 min)
Link za download

H.D. Goswami – The Significance of Initiation – 14 MB (58:46 min)
Link za download

H.D. Goswami – The Power of Knowledge – 22 MB (93:56 min)
Link za download

H.D. Goswami – Speaking about Prabhupada – 18 MB (76:28 min)
Link za download

H.D. Goswami – SB. 7.9.9 – A Real Spiritual Science – 26 MB (111:56 min)
Link za download

hridayananda-dasa-goswami-small

Ljubav nije uvijek ugodna

Ljubav nije uvijek ugodna

Budući da ljubav nije određena ugodnim osjećajima, patnja može biti sastavni dio ljubavi. Premda bi mnogi od nas radije iskusili sreću i uklonili patnju iz naših veza, taj se stav temelji na želji za zadovoljavanjem osjetila. Istinska nam ljubav doista može donijeti puno sreće, a opet može biti uzrokom velike patnje. Ako barem malo proučimo svoj život, možemo primijetiti da najveća patnja proizlazi iz veza s onima koje volimo. Možda smo pokušavali davati, ali nismo bili dovoljno cijenjeni, možda smo htjeli ostvariti vezu ispunjenu ljubavlju, ali nekako nismo mogli. Tko se ne može sjetiti duboke povrijeđenosti kad je bio iznevjeren, razočaran, zanemaren, napušten? Istodobno, naša najveća sreća također dolazi iz odnosa s drugima. Paradoks je da nas ljubav, najiscjeljujuća moć koja postoji, također može učiniti toliko ranjivim da patimo.

U ljubavnom odnosu svaka poteškoća u životu postaje izazov da slavimo i služimo Gospodina. Kad nam je stalo do nekoga, teška su vremena prekrasna jer upućuju na potrebu za većom komunikacijom. Zbog toga što naš partner nije primio naše riječi i djela u duhu ljubavi, vidimo potrebu za ljubavlju. To nam pruža divnu priliku da služimo i djelujemo za dobrobit druge osobe. Kad smo u ulozi kontrolora, osjećamo se dobro zbog svega. No čim se stvari prestanu odvijati po planu, možda se nećemo željeti prilagoditi našem partneru. Kad god osjetimo sumnje glede odnosa, okrećemo leđa. Te se sumnje mogu pojaviti jer nam nedostaje vjera ili zato što se osjećamo nesigurnima. Svoje strahove i fobije često projiciramo na partnera i okolinu kako bismo izbjegli činjenicu da je problem u našoj svjesnosti.

Tada, čak i ako nam netko da kompliment, možemo sumnjičavo misliti: “Što misliš time reći?” Neki se ljudi okružuju negativnošću bez obzira što se događalo. Naš cilj kao duhovnih ratnika jest da postanemo toliko puni ljubavi da nas ništa ne može uznemiriti. U tom stanju negativnost neće moći nikako utjecati na nas. Umjesto toga, bit ćemo zahvalni za negativne primjedbe isto kao i za pohvale, a možda ćemo i grube riječi shvatiti kao riječi ljubavi. lsprva se taj način može činiti naivnim. Ali zapravo, takvo ponašanje odražava čvrstu vjeru u Boga i želju da dijelimo ljubav i vjeru s drugima. Svi imamo sposobnost da se usredotočimo na ljubav tako da nam sve u našoj okolini samo pomaže da još više volimo. To je raspoloženje pravog duhovnog ratnika.

(iz knjige Duhovni ratnik II; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Moć iskustva duhovnog zanosa

Moć iskustva duhovnog zanosa

Śrimad-Bhagavatam 1.5.19

na vai jano jatu kathancanavrajen
mukunda-sevy anyavad anga samsrtim
smaran mukundanghry-upaguhanam punar
vihatum icchen na rasa-graho janah

na — nikad; vai — zacijelo; janah — osoba; jatu — u bilo koje vrijeme; kathancana — na neki način; avrajet — ne prolazi; mukunda-sevi — Gospodinov bhakta; anyavat — kao drugi; anga — dragi moj; samsrtim — materijalno postojanje; smaran — sjećajući se; mukunda-anghri — Gospodinovih lotosovih stopala; upaguhanam — grleći; punah — ponovno; vihatum — spreman napustiti; icchet — želji; na — nikada; rasa-grahah — onaj tko je uživao u draži; janah — osoba.

Dragi moj Vyasa, čak i ako Krišnin bhakta na neki način padne, sigurno ne doživljava materijalno postojanje kao drugi [osobe koje teže plodovima svoga rada] jer onaj tko jednom kuša draž lotosovih stopala Gospodina ne može drugo nego se neprestano sjećati toga zanosa.

SMISAO: Gospodinov bhakta spontano gubi zanimanje za čari materijalnoga postojanja jer je kušao draž lotosolikih stopala Šri Krišne. Takav se bhakta naziva rasa-graha. Ima mnogo primjera Gospodinovih bhakta koji su pali zbog neprikladna društva, upravo poput koristoljubivih radnika sklonih degradaciji. Međutim, čak i ako padne, bhakta se nikad ne treba izjednačavati s palim karmijem (osobom zaokupljenom koristoljubivim djelatnostima). Karmi ispašta posljedice vlastita koristoljubivog djelovanja, dok se bhakta popravlja kad ga kazni sam Gospodin.

Patnje siročeta i patnje voljena kraljevog djeteta nisu iste. Siroče je doista jadno jer nema nikoga tko bi se brinuo o njemu, dok se ljubljeni sin bogataša, iako naizgled u istoj situaciji kao siroče, uvijek nalazi pod brižnim okom moćnoga oca. Zbog lošega društva, bhakta katkada oponaša karmije (osobe prekrivene iluzornom materijalnom energijom Boga). Oni žele gospodariti materijalnim svijetom. Slično i bhakta početnik sanja o stjecanju materijalne moći u smislu razmjene za predano služenje. Takve budalaste bhakte sam Gospodin ponekad stavlja u nevolje. Kao izraz posebne naklonosti, može im oduzeti sve materijalne posjede.

Zbog toga, svi prijatelji i rođaci napuštaju zbunjenog bhaktu koji se Gospodinovom milošću ponovno urazumljuje i oslobađa loših osobina kako bi mogao nastaviti predano služiti. U Bhagavad-giti je rečeno da se palim bhaktama ponovno pruža mogućnost rođenja u obitelji obrazovanih brahmana ili u bogatoj trgovačkoj obitelji. Međutim, bhakta u takvom položaju nije toliko sretan kao onaj koga Gospodin kazni i stavi u naizgled bespomoćan položaj. Bhakta koji je Gospodinovom voljom postao bespomoćan, sretniji je od osoba rođenih u dobrim obiteljima.

Pali bhakta rođen u dobroj obitelji može zaboraviti Gospodinova lotosolika stopala, stoga nije sretan kao bhakta stavljen u beznadno stanje koji se, misleći da je potpuno bespomoćan, brzo vraća Gospodinovim lotosolikim stopalima. Čisto predano služenje tako je duhovno privlačno da bhakta spontano gubi zanimanje za materijalno uživanje. To je znak savršenstva u naprednom predanom služenju. Čisti se bhakta neprestano sjeća lotosolikih stopala Šri Krišne i ne zaboravlja Ga ni na trenutak, čak ni u zamjenu za obilja svih triju svjetova.

(iz Śrimad-Bhagavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Dostizanje vječnoga života

Dostizanje vječnoga života

Śrimad-Bhagavatam 1.5.18

tasyaiva hetoh prayateta kovido
na labhyate yad bhramatam upary adhah
tal labhyate duhkhavad anyatah sukham
kalena sarvatra gabhira-ramhasa

tasya — u tu svrhu; eva — jedini; hetoh — razlog; prayateta — treba se truditi; kovidah — osoba sklona filozofiji; na-ne; labhyate — postiže se; yat — što; bhramatam — lutajući; upari adhah — od vrha do dna; tat — to; labhyate — može se postići; duhkhavat — bijede; anyatah — kao rezultat prijašnjeg djelovanja; sukham — osjetilno uživanje; kalena — tijekom vremena; sarvatra — svuda; gabhira — suptilni; ramhasa — napredak.

Inteligentne osobe sklone filozofiji trebaju težiti samo svrhovitom cilju koji se ne može dostići čak ni putovanjem od najvišega planeta [Brahmaloke] do najnižega [Patale]. Što se tiče sreće koja potječe od osjetilnog uživanja, ona sama dolazi tijekom vremena, baš kao i bijede, iako ih ne želimo.

SMISAO: Svaki čovjek pokušava raznim naporima ostvariti što više osjetilnog uživanja. Neki se ljudi bave trgovinom, gospodarskim razvojem ili politikom, a neki koristoljubivim radom, kako bi u sljedećem životu dostigli više planete i postali sretni. Rečeno je da stanovnici Mjeseca kušaju veće užitke pijući soma-rasu, dok se dobrotvornim radom može dostići Pitriloka (planet predaka). Tako postoje različiti programi za osjetilno uživanje, bilo u ovom bilo u sljedećem životu. Neki pokušavaju dostići Mjesec ili druge planete mehaničkim sredstvima, jer žarko žele otići na takve planete ne čineći dobra djela. Međutim, to nije moguće. Prema zakonu Svevišnjega, različita su mjesta namijenjena različitim vrstama živih bića, ovisno o njihovu djelovanju.

Kao što je propisano u svetim spisima, samo se dobrim djelovanjem može steći rođenje u dobroj obitelji, obilje, visoko obrazovanje i lijep izgled. Vidimo da se čak i u ovom životu dobrim djelovanjem može steći obrazovanje ili novac. Slično tome, željene položaje u sljedećem životu možemo postići jedino dobrim djelovanjem. Inače se ne bi događalo da dvije osobe rođene na istom mjestu u isto vrijeme, imaju razliičite životne okolnosti. Međutim, svi su takvi materijalni položaji prolazni jer, i oni na najvišoj Brahmaloki i oni na najnižoj Patali, ovise o našem djelovanju i mijenjaju se pod njegovim utjecajem. Osoba sklona filozofiji ne bi smjela biti primamljena takvim nestalnim položajima.

Treba pokušati dostići vječni život, pun blaženstva i znanja, u kojem neće biti prisiljena ponovno se vratiti u bijedni materijalni svijet, bilo na ovom bilo na nekom drugom planetu. Nevolje i promjenjiva sreća dva su obilježja materijalnoga života koja postoje i na Brahmaloki i na drugim lokama (planetima). Prisutni su i u životu polubogova i u životu pasa i svinja. Razlikuju se samo po količini i vrsti, no nitko nije oslobođen nedaća rođenja, smrti, starosti i bolesti. Slično tome, svatko ima sreću koja mu je predodređena i nitko ju ne može povećati ili smanjiti vlastitim naporima. Čak i ako dobije, ponovno će izgubiti. Stoga ne bi trebalo tratiti vrijeme na takve ništavne stvari, već uložiti napor da se vratimo Bogu. To bi trebala biti misija svačijeg života.

(iz Śrimad-Bhagavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)