Duša, prema vaišnavskoj (vedskoj) teologiji, nije samo „svjetlo“ ili postojanje, već je jedinstveno živo biće koje ima jedinstveni odnos s Bogom. Kada Krišna kaže Arđuni, „Nikad nije bilo vremena da Ja nisam postojao, ni ti, ni svi ovi kraljevi, niti će u budućnosti itko od nas prestati postojati“, Gospodin direktno govori o vječnoj prirodi individue i o besmrtnosti duše. Šrila Prabhupada objašnjava, „Svevišnja Božanska Osoba vrhovno je individualno Biće i Arđuna, Gospodinov vječni pratitelj, i svi kraljevi prisutni tamo vječne su individualne osobe. Individualnost koju Gospodin Krišna i Šrila Prabhupada koriste u ovim primjerima znači da je svaka duša odvojeno i posebno biće koje ima svoj specifičan odnosom s Bogom, i ti su odnosi opisani u svetim spisima.
Jedna od prvih širih kategorija razlikovanja duhovno oslobođenih osoba je kategorija njihove draži (na sanskrtu – rasa) u odnosu s Gospodinom. U skladu s različitim podjelama i nivoima bhakta, vječni odnosi predanosti mogu biti podijeljeni u pet kategorija: neutralnost, služenje Krišne, prijateljstvo s Krišnom, roditeljska privlačnost prema Krišni i bračna ljubav prema Krišni. Svaka od tih kategorija ima svoje različite ukuse i kušanja, i bhakta situiran u određenoj kategoriji sretan je u tom položaju. Tako se jedan aspekt duhovne individualnosti prepoznaje kako se jedna usavršena duša odnosi prema Gospodinu kao prijatelju, dok se druga usavršena duša odnosi prema Gospodinu kao svom gospodaru, a opet, treća usavršena duša odnosi prema Gospodinu kao prema svom obožavanom božanstvu.
Ipak, unutar ovih pet kategorija postoji veliki prostor za individualno izražavanje. Ne znači da su svi oni koji imaju intiman prijateljski odnos s Gospodinom isti u svom raspoloženju prijateljstva, pa čak i po svom karakteru. Šrimad Bhagavatam, jedan od glavnih vedskih spisa, opisuje kako polubog Brahma krade ne samo Krišninu telad, već i njegove prijatelje, dječake pastire. Krišna se tada proširuje u jedinstvene replike svakog od ovih dječaka i teladi. Opisano je da su se svaki dječak i svako tele pojavili sa svojim specifičnim individualnim karakteristikama, te se Krišna osobno proširio kao replika svakog dječaka i teleta, zajedno sa svim ovim različitostima. To je dobar primjer kako Gospodin uživa u raznolikosti jer svaki od ovih dječaka i teladi ima jedinstven odnos s Gospodinom, upravo zbog svoje jedinstvene osobnosti.
Krišna uživa u kušanju raznolikosti odnosa s individualnim živim bićima. Prirodno se javlja pitanje ima li nešto što Gospodin više voli? Mnogi bhakte i učenjaci analizirali su duhovnu raznolikost opisanu u spisima rabeći termine „viši“ i „niži“. Dok takva analiza ima vrijednost, također je istina da su u Krišninim očima i u viziji Krišninog bhakte, sve raznolikosti dobre i poželjne. Šrila Prabhupada bi često rekao: „Raznolikost je majka uživanja“. U materijalnom svijetu detalji našeg izvornog odnosa s Gospodinom su skriveni, jer ne samo da smo dobili grubo materijalno tijelo, već i suptilno, naš mentalitet. Čak i ako nismo svjesni naših vječnih duhovnih draži ili rasa s Gospodinom (ukoliko nismo na uzvišenom duhovnom nivou), još uvijek smo svjesni da svatko od nas ima jedinstveno tijelo i um.
Čak i ako promatramo blizance, oni nikad nisu identične kopije, već im je osobnost jedinstvena. Kada govorimo o tipovima osobnosti i individualnosti, određene nam kategorizacije mogu pomoći u svrhu analize. Uobičajeno je čuti kritike, čak i uvrede, kad god netko pokuša definirati tipove osobnosti. Mogu se čuti optužbe poput „obilježavanja“ ili „stavljanja u ladice“. Vjerovatno je pretpostavka da su obilježavanja tipova osobnosti uvreda samoj individui, više nego da je opisuju. Ipak, širi opisi imaju vrijednost, ne samo teorijsku ili akademsku, već su također i alatka za razumijevanje drugih i nas samih u kontekstu praktičnih međusobnih odnosa. Pravilno razumijevanje različitosti širi, a ne sužava, naš pogled, dovodeći nas do dubljeg i iskrenijeg međusobnog poštovanja. Moramo priznati da iako je svaka osoba jedinstvena mješavina odlika, kategorizacija donosi šire razumijevanje ideje osobnosti.
U Bhagavad-Giti sam Krišna kategorizira ljude. Krišna imenuje kategorije osobnosti na slijedeći način. „Brahmane, kšatriye, vaišye i šudre razlikuju se po odlikama rođenim iz njihove vlastite prirode u skladu s gunama materijalne prirode“. Brahmane su svećenička klasa, kšatriye su ratnici, vaišye su poslovni ljudi, a šudre su radnici u društvu. Važno je primjetiti da su se te kategorija razumijevale različito od modernog konteksta pojma „kaste“, koji opisuju ljude u terminima rase, nacionalnosti ili rođenja u nižim i višim društvenim grupama. Ipak, Krišna govori o individualnim i osobnim „odlikama“ i „prirodi“. Uobičajeno je za one koji proučavaju tipove osobnosti zaključiti kako je većina naše osobnosti „urođena“. To je u skladu s Šrila Prabhupadinim prijevodom koji ukazuje da ove četiri grupe imaju „urođenu“ prirodu (Šrila Prabhupada piše „rođena iz njihove prirode“). Dr. Rohm piše da smo stvoreni različiti i da smo „ograničeni“ prirodom određene vrste.
Ako ovo prihvatimo kao činjenicu, onda je svatko od nas rođen sa specifičnim odlikama i sklonostima sukladno određenom tipu osobnosti. Primjećujemo da su svi navedeni tipove osobnosti prisutni u raznim rasama i kulturama svijeta, jer svi oni moraju postojati kako bi imali raznovrsno drušvo. Razmotrimo podjelu opisanu u Vedama. Krišna nastavlja u Bhagavad Giti opisivati psihologiju brahmane. On kaže, „smirenost, samoovladanost, strogost, čistoća, snošljivost, istinoljubivost, znanje, mudrost i religioznost prirodne su osobine koje u svom djelovanju očituju brahmane“. U Šrimad Bhagavatamu dan je sličan opis. Simptomi brahmane su kontrola uma, kontrola osjetila, isposništvo i pokore, čistoća, zadovoljstvo, opraštanje, jednostavnost, znanje, samilost, istinoljubivost i potpuna predaja Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Priroda kšatrije (ratnika) definirana je kao herojstvo, snaga, odlučnost, snalažljivost, hrabrost u bitci, velikodušnost i vladarska moć.
Moć u bitci, nepobjedivost, strpljivost, izazivanje, milosrdnost, kontrola tjelesnih potreba, opraštanje, privrženost brahmanskoj prirodi, ljubaznost i istinoljubivost simptomi su kšatrije. Simptomi vaišye su privrženost polubogovima, duhovnom učitelju i Svevišnjem Gospodinu, napor za napretkom u religijskim principima, ekonomskom razvitku i osjetilnom zadovoljstvu, vjerovanje u riječi duhovnog učitelja i spisa, vještina u zarađivanju novca. Odlike koje obilježavaju šudru su odavanje poštovanja brahmanama, kšatriyama i vaišyama, održavanje sebe čistim, sloboda od dvoličnosti, služenje gospodara, vršenje žrtvovanja bez izgovaranja mantri, oslobođenost sklonosti ka krađi, izgovaranje istine, zaštita krava i brahmana.
Brahmana, kšatriya, vaišya i šudra također mogu biti opisani u terminima individualnog položaja, što Bhagavad Gita opisuje kao „gune“ prirode. Te gune su vrlina, strast i neznanje. Svaka od ove četiri varne teži prema jednoj ili više ovih guna. Odnos između tri gune i varni (klasa) široka je tema, a za svrhu ove diskusije dovoljno je reći da je težnja osobe prema ovim gunama drugi način određivanja njezine ili njegove varne. Ukratko, brahmane se nalaze u guni vrline, kšatriye u guni strasti, vaišye u gunama strasti i neznanja i šudre u guni neznanja, u pogledu materijalne prirode. Prihvaćanje ovih vrsta osobnosti opisanih u Bhagavad-Giti i Šrimad Bhagavatamu ne negira valjanost nekih podjela koje su razvili suvremeni znanstvenici. Ponekad će suvremene znanstvene podjele biti opisane u različitoj terminologiji u odnosu na vaišnavske spise, a ponekad će podjele na potpuno drukčiji način definirati osobnost.
Zatvori
