Krišna je Čist
Krišna je potpuno čist. Ova transcendentalna odlika najdivnijeg Krišne posebno je zanimljiva i intrigantna, čak i za nekoga tko je tek zakoračio duhovnim putem, a nerijetko i za ljude koje duhovnost možda i ne zanima. Krišna je uvijek i u svim okolnostima čist; u potpunosti nedirnut bilo kakvim tračkom pohlepe, požude, zavisti i zlobe.
Kada su gopije (pastirice duhovnog svijeta) željele prijeći Yamunu, morale su izreći najveću i najjaču istinu, kako bi im sveta rijeka ustupila prolaz kroz svoje podivljale valove i virove. Izrecitiraše one svekolike mantre, ali ništa nije upalilo. Tek kad su nevoljko poslušale Krišninu uputu i tiho izustile – “Krišna je brahmaćari (živi u celibatu)”, Yamuna je otvorila prolaz optočen zlatom, smaragdima i draguljima.
A tek ono, kada je vječito usplahireni Indra (uslijed briga da bi mu netko mogao uzurpirati položaj kralja raja) poslao nebeske nimfe da ometu Naru i Narayanu (Arđunu i Krišnu) u vršenju oštrih strogosti… I zaplesaše apsare (djeve rajske ljepote) uz čarobne zvuke tampura, timpana i bubnjeva, dok im mirisnim lahorom nošene tanahne halje ne skrivaše baš previše. Pred tim nebeski zamamnim prizorom svaki bi Odisej pokleknuo i rastrgao užad, koja ga vezuje za jarbol. Međutim, Nara i Narayana (Arđuna i Krišna) niti ne trepnuše. Već odjednom, u tim Himalayskim predjelima, iz tijela Narayane manifestiraše se žene duhovnog svijeta; božanske djeve čija mladost, ljepota, sjaj i privlačnost tisućama puta nadmašivaše čarobnost Indrinih rajskih pratilja.
Zapanjeni Indra potpuno se pogubio, a Narayana mu uz smješak reče – “O Indra, izaberi jednu i neka pođe s tobom u Amaravati…” Tako Urvaši postade krunskim draguljem svih najljepših žena raja. Uzalud ti trud, Indra; Krišna je čist i Njegovo srce nikada ne biva kompromitirano, čak niti u najizazovnijim okolnostima.
Kada mi, mala živa bića, čistu ljubav pomračimo nečim što ljubav nije, onda nam Krišna daje priliku da u ovom svijetu materije sanjamo i glumimo svoje fantazije. Pa tako će se i najveći pokvarenjak ponekad nastojati prikazati u čim boljem svjetlu, hineći čistoću i plemenitost, a prikrivajući svoju mračnu stranu, sebične i podle namjere. Zanimljiva je ta riječ ‘pokvarenjak’, jer ukazuje da je nešto prvobitno bilo dobro, ali se eto, nažalost – pokvarilo! I zašto uopće postoji ta tendencija da se čovjek pokaže u najboljem izdanju? Kao da želi reći – “Sve je ok, nisam pomračen, nemam prljavih misli, požuda i ljubav – to je isto, i dalje sam stanovnik duhovnog svijeta…”
Ono što prepoznajemo kao potrebu za poštenjem, pravdom, iskrenošću, nesebičnom suradnjom i zajedništvom, zapravo je čežnja za čistoćom; čežnja za izvornim stanjem duše u ljubavi s Krišnom.
O najdivniji Krišna, hvala Ti što si nam ljubazno darovao poklon po svom izboru – božanski čistu Hare Krišna himnu, nektarski lijek koji nam je istinski potreban. Da je bilo po našem, izabrali bismo Urvaši, Menaku, Rambhu ili Pramloću i tako, zajedno s Indrom, ostali spavati u začaranom krugu rođenja, bolesti, starosti i smrti.
Gordan Jurković (Jananivasa Dasa)
