Krist i Krišna (4. dio)
Satyaraja dasa: Za razliku od modernih biologa, vedska književnost ne pravi razliku na temelju ukupna fizičkog izgleda ili samo morfološke prirode. Odlučujući činitelj je razina svijesti, a njih je toliko…
Vlč. Hart: Razumijem. Toliko je toga za usvojiti. Vratimo se malo unatrag. Dakle prirodnom evolucijom dolazimo do ljudskog oblika… hm… To je slično Origenovoj tvrdnji. On je bio jedan od očeva Crkve koji je tvrdio da kad duša padne iz duhovnog svijeta, prvo se utjelovljuje kao anđeo – vi biste možda rekli da se utjelovljuje kao Brahma ili neki drugi uzvišeni polubog – i zatim zbog dodira s nerazumnim strastima proizašlim iz materijalnog života pada do najnižih vrsta da bi postupno utirala sebi put do ljudskog oblika, prirodno se razvijajući. Na tom stupnju – ljudskom – biće postaje odgovorno za svoje djelatnosti. Tu opet u igru ulazi karma – akcija i reakcija – i duša ide gore ili dolje, u nebo ili pakao, ovisno naravno o čovjekovom djelovanju i vjeri u Boga.
Satyaraja dasa: To je vedski koncept. No Vede idu i dalje. Gore ili dolje, kako vi kažete, odnosi se na život u ovome svijetu – postoje nebeski planeti i pakleni planeti, i shodno nečijem djelovanju i razmjernoj vjeri u Boga ili Mamona (boga bogatstva i novca), dobiva se tjelesno postojanje na jednom od od ovih planeta. Čovjek može ići gore ili dolje. Ali Krišna nas uči da nadiđemo “gore i dolje” ovog svijeta. On kaže: “Onaj tko u trenutku smrti napusti tijelo sjećajući se samo Mene ulazi u kraljevstvo Božje”. Takvo je ostvarenje vrlo rijetko. I u Bibliji i u vedskoj književnosti jasno se navodi razlika između neba i kraljevstva Božjeg. Pravedni i pobožni u ovome svijetu mogu otići u nebo, ali samo čisti sluga odlazi u kraljevstvo Božje. To se vrlo rijetko postiže. Nebo je “dobro” mjesto, ali kraljevstvo Božje je “transcendentalno”. Drugim riječima, ono je ponad dobra i zla – dvojnosti – ovoga svijeta. Ono je krajnje odredište.
Vlč. Hart: Imam jedno pitanje i pitam se postoji li odgovor u vedskoj književnosti. Kroz koje vrste ulazimo u ljudski oblik?
Satyaraja dasa: Da, vedska je tradicija precizna u tom pogledu. No promjenjivosti postoje. Iscrtana je osnovna hijerarhija tjelesnih oblika… Razvitak ide od riba do biljaka, zatim do insekata, ptica i na kraju, zvijri. Otuda postoje tri prolaza do ljudskog oblika… U načelu, ako se tko rodi kao ljudsko biće u odlici vrline, znači da dolazi iz tijela krave. Biće u odlici strasti dolazi kroz lavlji prolaz, a biće u odlici neznanja dolazi iz tijela majmuna… To je općenito… Naravno, da bi ljudsko biće bilo visoko razvijeno, u odlici vrline, morat će proći kroz mnoge ljudske oblike… To je drugi smisao svega…
Vlč Hart: To sigurno ovisi o odlici koja prevladava, budući da ste jednom spomenuli kako smo svi mi većinom kombinacija sve tri odlike… zanimljivo…
Satyaraja dasa: Da. To je u načelu pravilo, iako postoje iznimke. Ovo je znanje, međutim, potpuno akademsko, barem u jednom smislu, jer nezavisno od načina na koji smo došli do ljudskog oblika naša je krajnja dužnost ista: mi se moramo predati Bogu i moramo početi tako da nadiđemo tjelesno shvaćanje života. Prvi korak ka samospoznaji jest razumijevanje vlastite osobnosti kao odvojene od tijela. Nema govora da se krene dalje ako ovaj prvi korak nije u potpunosti ostvaren.
