Renesansa: blagoslov ili prokletstvo

Većina je u ovoj kulturi bez razmišljanja prihvatila ideju da su povijesne promjene zapadne civilizacije znak nepopustljiva napretka. S tog stajališta, svaka je velika promjena zamjenila stari, primitivni način započevši s novim, superiornijim metodama. Na primjer, na mnogim se suvremenim predavanjima iz povijesti poučava da je renesansa bila razdoblje izvanrednog ljudskog razvoja – veoma napredno vrijeme u evoluciji zapadnog društva. U tome su se razdoblju ljudi tobože počeli oslobađati starih načina razmišljanja te su si dopustili mnogo veću kreativnost i izražavanje, doprinoseći općem napretku ljudske civilizacije. Međutim, postoji i drugačije mišljenje. Budući da je to izražavanje bilo uvelike razuzdano, renesansa je zapravo utrla put opadanju ljudskih vrijednosti. Poput mnogih drugih razdoblja koja su imala takav velik ugled, renesansa bi se trebala na izvjestan način smatrati skokom unatrag koji je doprinio degradaciji i masovnom kaosu koji veliki dio svijeta danas doživljava.

Istražit ćemo to malo pomnije. Izjava iz Kolumbijske sveučilišne enciklopedije baca svjetlo na to razdoblje slijedećim riječima: “Renesansa je težila stavljanju naglaska na pojedinca, dala je novi značaj individualnome izražavanju, samosvjesnosti, svjetskome iskustvu; s kulturnog stajališta, bilo je to vrijeme novih pravaca i izvanrednih postignuća u znanosti, književnosti umjetnosti… Općenitije govoreći, bilo je to doba nastanka nacionalnih država, istraživanja i otkrića, početka trgovačke revolucije i revolucije u znanosti.”

Prodirući ispod entuzijazma i idealizma ove izjave, mogli bismo zaključiti da je renesansa zapravo postavila scenu za pooštravanje sukoba između pojedinaca i naroda. Na primjer, izraz “nastanak nacionalnih država” možemo smatrati lijepim načinom da se kaže da je između ranije ujedinjenih entiteta došlo do podjele. Međutim, ako pogledamo biografije nekih glasovitih osoba tog vremena, otkriti ćemo da su mnoge od njih ne samo istraživale nove tehnike u umjetnosti i književnosti već i nove oduške svojoj požudi i pohlepi.

Propust u reformi

Protestantska reforma bila je još jedno posebno doba u zapadnoj povijesti koje je izazvalo golemu zbunjenost u umovima stanovnika ovoga planeta. Ne želimo ovdje reći da su luterani, prezbiterijanci ili baptisti zavedeni jer su nastali iz protestantske revolucije. Naprotiv, želimo istaknuti da je tijekom toga razdoblja veliki dio svete autokracije ranijeg netaknutog božanskoga sustava bio podcijenjen i napadnut, a to je veliki gubitak. Naravno, postoje pravovaljani razlozi za odbacivanje učenja Crkve. Svećenici tog vremena iskorištavali su i varali vjernike, tako da su se ljudi prirodno pobunili i pokušali stvoriti sustav koji bi bio manje birokratski sustav u kojem bi svatko imao neposredan pristup molitvama, svetim spisima i metodama obožavanja. lako je namjera bila dobra, rezultat je bio nesavršen, i mnogi su ljudi bili prepušteni sami sebi.

Ustvari, materijalni je svijet pun takvih paradoksalnih dualnosti. Da bismo ispravili zlo, često uništavamo i pozitivne aspekte određene situacije. To je kao da pokušavamo dignuti u zrak branu kako bismo ugasili požar u dolini. Iako možemo uspješno ugasiti požar, također možemo vodom nanijeti veliku štetu selu koje pokušavamo spasiti. Protestantizam je u izvjesnoj mjeri ugasio vatru svećeničkog iskorištavanja i korupcije, ali je pri tom stvorio drugi problem. Potaknuo je početke religijske anemije i odbacio mnoge moćne procese duhovnoga izbavljenja koji su postojali i koji su mogli nastaviti postojati i donijeti veliku dobrobit čovječanstvu.
Zatvori