Neprestano Sjećanje
Śrimad-Bhagavatam 2.1.6
etavan sankhya-yogabhyam
sva-dharma-parinisthaya
janma-labhah parah pumsam
ante narayana-smrtih
etavan — sve ovo; sankhya — potpuno poznavanje materije i duha; yogabhyam — znanje o mističnoj moći; sva-dharma — određena propisana dužnost; parinisthaya — potpunim opažanjem; janma — rođenje; labhah — dobit; parah — vrhovni; pumsam — osobe; ante — na kraju; narayana — Božanska Osoba; smrtih — sjećanje.
Sjetiti se Božanske Osobe na kraju života najviše je savršenstvo ljudskog života, koje se postiže savršenim poznavanjem materije i duha, razvijanjem mističnih moći ili savršenim obavljanjem propisane dužnosti.
TUMAČENJE: Narayana je transcendentalna Božanska Osoba koja se nalazi iznad materijalne kreacije. Sve što je stvoreno, što se održava i u konačnici uništava, u djelokrugu je mahat-tattve (materijalnog načela) i poznato je kao materijalni svijet. Postojanje Narayane, Božanske Osobe, nije u djelokrugu mahat-tattve, stoga su Narayanino ime, oblik, osobine itd. iznad domene materijalnoga svijeta. Empirijskom filozofijom (umovanjem kojim razlučujemo što je materija, a što duh), njegovanjem mističnih moći, koje naposljetku pomažu mistiku da dostigne bilo koji planet unutar ili izvan svemira, i obavljanjem religijskih dužnosti osoba može postići najviše savršenstvo jedino ako je to dovede do stupnja narayana-smrti, neprestana sjećanja na Božansku Osobu.
To je moguće jedino druženjem s čistim bhaktom koji može dotjerati transcendentalne djelatnosti svih jnanija, jogija ili karmija na temelju propisanih dužnosti ustanovljenih u svetim spisima. U povijesti postoje brojni primjeri osoba, kao što su Sanakadi Rsiji ili devet proslavljenih Yogendra, koje su duhovno savršenstvo postigle tek kada su se utemeljile u posvećenom služenju Gospodinu. Nijedan Gospodinov bhakta nikada nije odstupio od puta posvećenog služenja prihvaćajući druge procese koje slijede jnaniji ili jogiji. Svatko želi dostići savršenstvo vlastitog djelovanja, ali to je savršenstvo narayana-smrti. Da bi ga dostigao, svatko se treba potruditi najbolje što može. Drugim riječima, život trebamo urediti na takav način da se neprestano, u svim okolnostima, možemo sjećati Božanske Osobe.
(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
