Odlika opraštanja
Priroda velike osobe je da uvijek misli na dobrobit drugih. Ona jednostavno nikada nije u okvirima „ja i moje“. Priroda kvalificiranog brahmane ili vaišnave je da uvijek oprašta. On nikada nikoga ne želi uvrijediti, a ako netko uvrijedi njega, to ne shvaća ozbiljno. Nije osvetoljubiv, samilostan je. Na temelju tih odlika možemo shvatiti tko je ozbiljan bhakta. Kada bhakte opraštaju, među njima vlada harmonija. Kao odgovorne osobe, u ovom bi dobu Kali trebali biti iznimno svjesni da ne govorimo i ne djelujemo na način koji će imati negativan utjecaj na bilo čiji život. Šrila Prabhupada objašnjava da baš kao u šumi u kojoj puše vjetar i pod čijim se utjecajem grane drveća i bambusa taru jedne o druge, i to trenje izaziva šumski požar, tako i samom prirodom ovoga doba Kali činimo pogreške, čak i ako svatko ima najbolje moguće namjere.
Male se uvrede, ipak, mogu dogoditi. A što održava dostojanstvo i svetost ljubavi među bhaktama? Njihova dobra volja da zaborave i oproste. U ovom bi trenutku jednostavno trebali željeti zaboraviti svaku nanešenu nam uvredu. Trebali bismo oprostiti toj osobi čak i prije negoli je uvreda učinjena u potpunosti! Valja biti u procesu opraštanja dok se uvreda zbiva, a kada je počinjena, nastaviti opraštati. Takav je vaisnava – trinad api sunicena – ponizan poput slamke na ulici, trpeljiv poput drveta, željan odati svo poštovanje drugima bez očekivanja bilo kakvog poštovanja za sebe. To je bhakta. U onom stupnju u kojem imate te odlike, do te mjere ste bhakta. U onoj mjeri u kojoj nemate te odlike, niste doista bhakta u pravom smislu. Tako vaišnava teži tim odlikama i postupno ih razvija. Ako imate tu svjesnost, tko vas onda može uvrijediti? Stoga, moramo gajiti taj duh i biti vrlo pažljivi u svakom trenutku, pažljivi u slijeđenju tog načela najvažnije strofe, trinad api sunicena.
(iz knjige Bodhamrita – Nektar spoznaje; autor Radhanath Swami)
