Sretan i nesretan
Śrimad-Bhagavatam 7.9.43
naivodvije para duratyaya-vaitaranyas
tvad-virya-gayana-mahamrta-magna-cittah
soce tato vimukha-cetasa indriyartha-
maya-sukhaya bharam udvahato vimudhan
na — ne; eva — bez sumnje; udvije — uznemiren sam ili uplašen; para — o Svevišnji; duratyaya — nesavladiva ili koju je vrlo teško preći; vaitaranyah — Vaitarani, rijeka materijalnog svijeta; tvat-virya — slavama i djelatnostima Tvog Gospodstva; gayana — od pjevanja ili širenja; maha-amrta — u velikom oceanu nektarskog duhovnog blaženstva; magna-cittah — čija je svjesnost obuzeta; soce — jednostavno jadikujem; tatah — zbog toga; vimukha-cetasah — budale i nitkovi koji su lišeni svjesnosti Krišne; indriya-artha — u osjetilnom uživanju; maya-sukhaya — radi privremene, iluzorne sreće; bharam — lažni teret ili odgovornost (izdržavanja svoje obitelji, društva i nacije i pravljenja aranžmana u tu svrhu); udvahatah — koji nosi (izradom velikih planova); vimudhan — iako su svi samo budale i nitkovi (ja mislim na njih također).
O najbolji od velikih osoba, uopće se ne bojim materijalnog postojanja jer sam uvijek, gdje god se nalazio, potpuno obuzet mislima o Tvojim slavama i djelatnostima. Brinem se samo za budale i nitkove koji prave velike planove za dostizanje materijalne sreće i izdržavanje svojih obitelji, društava i zemalja. Brinem se samo iz ljubavi prema njima.
SMISAO: U čitavom svijetu svatko pravi velike, velike planove kako bi promjenio bijedne uvjete materijalnog svijeta i to vrijedi kako sada, tako i u prošlosti i budućnosti. Uprkos tome, iako izrađuju podrobne političke, društvene i kulturološke planove, svi su opisani u ovom stihu kao vimudhe – budale. Materijalni svijet opisan je u Bhagavad-giti kao duhkhālayam asāsvatam – privremen i bijedan – ali te ga budale pokušavaju pretvoriti u sukhālayam, mjesto sreće, neznajući kako se sve odvija po uređenju materijalne prirode koja djeluje na svoj način:
prakrteh kriyamanani
gunaih karmani sarvasah
ahankara-vimudhatma
kartaham iti manyate
“Zbunjena duhovna duša pod utjecajem triju guna materijalne prirode smatra sebe vršiteljem djelatnosti koje u stvari izvršava priroda.” (Bg. 3.27) Za materijalnu prirodu, poznatu kao Durga, postoji plan: kažnjavanje demona. Mada se asure, bezbožni demoni, bore za opstanak, božica Durga, koja je dobro naoružana, neposredno ih napada, držeći u svojih deset ruku različite vrste oružja kako bi ih kaznila. Ona jaše na svom nositelju lavu ili gunama (odlikama) strasti i neznanja. Svatko se teško bori u gunama strasti i neznanja kako bi svladao materijalnu prirodu, ali na kraju, po zakonima prirode, svatko biva uništen. Između materijalnog i duhovnog svijeta protječe rijeka poznata kao Vaitarani i da bismo došli na drugu stranu, u duhovni svijet, moramo prijeći ovu rijeku. To je izuzetno težak zadatak. Gospodin kaže u Bhagavad-giti (7.14) – daivi hy esa gunamayi mama maya duratyaya: “Ovu Moju božansku energiju, koja se sastoji od triju guna materijalne prirode, teško je nadići”.
Ista riječ duratyaya, koja znači, “jako teško”, upotrebljena je ovdje. Prema tome, stroge zakone materijalne prirode možemo nadići samo milošću Svevišnjeg Gospodina. Uprkos tome, iako bivaju osujećeni u svojim planovima, materijalisti iznova i iznova pokušavaju postati sretni u ovom materijalnom svijetu. Zato su opisani kao vimūdhe – prvoklasne budale. Što se tiče Prahlada Maharaje, on uopće nije bio nesretan, jer je, iako se nalazio u materijalnom svijetu, bio potpuno svjestan Krišne. Oni koji su svjesni Krišne, koji pokušavaju služiti Gospodina, nisu nesretni, dok oni koji nisu svjesni Krišne i koji se bore za opstanak, nisu samo budalasti već i jako nesretni. Prahlada Maharaja je u isto vrijeme bio i sretan i nesretan. Osjećao je sreću transcendentalnog blaženstva, jer je bio svjestan Krišne, a ipak je bio jako nesretan zbog budala i nitkova koji izrađuju velike planove kako bi postali sretni u materijalnom svijetu.
(iz Śrimad-Bhagavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
