Duhovni je život naše pravo

Duhovni je život naše prirođeno pravo i dostupan je svakome od nas. Da bismo odbacili materijalne okove, najprije moramo shvatiti što nam se nudi i tada shvatiti svoju odgovornost da tražimo nasljedstvo na koje imamo pravo. Ako vjerujemo da nam je duhovno carstvo nedostižno i da zahtijeva previše muke da bi se dostiglo. onemogućavamo vlastiti napredak. Duhovna svjesnost naše je prirodno stanje i dostupna je svakome od nas ako to uistinu želimo.

Kad Bog postane naš glavni prioritet, spremni smo učiniti nešto da se pročistimo i da služimo. Tada je milost Gospodinovih slugu uvijek dostupna i pomaže nam da svladamo sve zapreke i odbacimo slojeve karme tako da možemo brzo napredovati u predanom služenju. Nažalost. mnogi ljudi sporo napreduju, ako uopće napreduju. Kad se pomičemo presporo, možda nećemo biti sposobni prestići materijalne energije koje nas prate velikom brzinom. Sve ima cijenu.

U svjetovnom životu cijena određena cilja možda je previsoka da bi bila vrijedna njega. No u duhovnom životu krajnji je rezultat vječna ljubav i blaženstvo zbog kojih moramo napustiti sve materijalne vezanosti i egocentrične borbe koje nam ionako donose samo patnju. Je li to preteško? Razmislite o tome. Lutamo iz života u život, iz tijela u tijelo, iznova i iznova, tisuće ili milijune puta. S tog stajališta, ako odlučimo posvetiti ovaj život da bismo jednom zauvijek završili taj proces, ne žrtvujemo puno.

Dostizanje Božjeg kraljevstva vrijedno je toga, bez obzira na cijenu koju moramo platiti. Čak i kad bismo morali živjeti svaki dan u tjeskobi i frustraciji, neshvaćeni od čitavog svijeta, takva bi patnja bila beznačajna u usporedbi s onim što bismo vječno dostigli. Da cilj nije tako predivan ili da nije stalan, možda bi cijena bila visoka. Ali cilj je i predivan i stalan: nema više smrti, bolesti, starosti ili borbe — samo blaženstvo, ekstaza i neprekidne ljubavne razmjene u Božjem kraljevstvu. Možemo ostaviti sve patnje za sobom ako bezuvjetno posvetimo ovaj život Bogu. Zašto to ne učiniti?

(iz knjige Duhovni ratnik II; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Pravo oslobođenje

Ljudska bića imaju urođenu žudnju za slobodom, za oslobođenjem od prisila i ograničenja koji nas primoravaju na patnju. Također osjećamo duboku želju za zajedništvom i odnosima ispunjenim ljubavlju. Međutim, uzrok povećanja broja ubojstava, samoubojstava i ekoubojstava na cijeloj Zemlji može se naći u činjenici da smo izgubili znanje o tome kako možemo zajedno živjeti na ovome planetu. U neviđenoj potrazi za slobodom zaboravili smo što sloboda doista znači.

Sloboda nije samo stvar vladanja prirodom i nasilnog vađenja bogatstava iz nje. Sloboda je pitanje skladnog života s drugim živim bićima i Majkom Prirodom jer kad je ona zadovoljna s nama, njezino drveće obiluje plodovima i daruje nam obilje biljaka, hrane, lišća i ljekovitog bilja.

Naše pravo oslobođenje neće doći preko vladanja Zemljom niti kroz društvenu reformu. To nije stvar zamjene jednog materijalnog sustava drugim, cijenjenja jedne rase na račun druge, pridruživanja jednoj političkoj stranci protiv druge.

Ono što moramo promijeniti jeste sklonost u svakome od nas da vladamo, manipuliramo i iskorištavamo. Također moramo prestati sa zgrtanjem zaliha i varanjem prirode, otimajući više nego što nam po pravu pripada. Konačno, moramo se usmjeriti na pročišćenje vlastita srca i svjesnosti kako bismo mogli pročistiti atmosferu oko sebe. Tada, i tek tada, možemo napustiti carstvo ograničenja i ponovno ući u vječnu zbilju, kraljevstvo Boga Majke-Oca.

Da bismo se izbavili iz ovoga zatvora i stekli slobodu, postoji određena duhovna znanost. Ta znanost obuhvaća pročišćenje i promjenu našeg karaktera, stjecanje svrsishodnog znanja i, konačno, ponovno povezivanje s božanskom voljom kroz služenje i djelovanje kako bismo ponovo uspostavili ljubavni odnos sa Svevišnjim. Materijalisti kojima nedostaje to znanje u nepovoljnom su položaju. Bez razumijevanja zakona karme, djelovanja i popratih posljedica, kratkovidni izbori temeljeni na trenutačnom uživanju kasnije nas samo još više zapliću u materijalni svijet.

Gdje god pogledamo u materijalnoj sferi vidjet ćemo da živa bića pokušavaju glumiti Boga u različitim svojstvima. Stalna tema materijalnog postojanja jest pokušaj vladanja drugima kako bi se uspostavila zamišljena nadmoć. No ipak, najveća je sreća ljudskoga života potpuno predavanje služenju Gospodina s ljubavlju, napuštajući sve želje za vlašću i kontrolom.

(iz knjige Duhovni ratnik III; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Kriza mentalnog zdravlja

Više od ikog drugog, terapeuti, savjetnici i svećenici uviđaju ozbiljnost problema povezanih sa slabom komunikacijom i nedostatkom zajedništva u društvu. Zbog nedovoljne povezanosti i krnjih odnosa, bezbrojne se osobe osjećaju osamljeno, zlovoljno, depresivno i frustrirano, a mnoge gube želju za djelotvornim funkcioniranjem u normalnim područjima života. Mnogi vode život ‘potpunog očaja’, dok se drugi okreću nasilnom i destruktivnom ponašanju. Kao što smo ranije rekli, Svjetska zdravstvena organizacija izjavila je da će jedna od najvećih zdravstvenih kriza s kojima će se suočavati cijela svjetska zajednica tijekom slijedećih dvadeset godina biti mentalna bolest.

Različiti oblici mentalnih bolesti već se približavaju epidemijskim razinama jer ogroman broj ljudi diljem svijeta doživljava pogoršavanje obiteljskih odnosa i duboka razočaranja u životu.

Tijekom ljudske povijesti pitanje mentalnoga zdravlja usko je povezano s politikom i ugnjetavanjem. Danas više nego ikada mentalno zdravlje stanovnika svijeta ostavljeno je na milost i nemilost utjecaja koje ne mogu kontrolirati. Otvorena zlouporaba i zlostavljanje bili su pravilo u prošlosti, a zacijelo se nastavljaju i danas.

Suptilna manipulacija i kontrola putem medija, postali su novo, moćno oružje u rukama elite, s razornim posljedicama. Kad izvanjske sile manipuliraju našim umom, naša degradacija i porobljavanje mogu postati kobni.

Kao što smo vidjeli, mediji potiču svoju publiku da se usredotoči na materijalne aspekte života na račun više svjesnosti. U korijenu povećanja mentalnih bolesti, nasilja, ubojstava i samoubojstava leži činjenica da, unatoč potpunom odavanju materijalnim užicima, većina ljudi duhovno gladuje. Svi imamo urođenu, prirodnu želju za ljubavlju i dubokim odnosima s drugima.

Međutim, društvo se sve više oslanja na mehaničke i površne stvari, što je potpuno oprečno potrebama naše prirode. Kao rezultat građenja kula u zraku, ljudi uzimaju utočište u materijalnoj svjesnosti i pribjegavaju još rafiniranijim oblicima osjetilnog uživanja. Mnogi od nas iz dana u dan žive poput zečeva što trče za mrkvom koja im je ispred nosa, ne shvaćajući neizvjesnost situacije. Kad izvršavamo naloge svojih nesavršenih osjetila i uma, izlažemo se neizbježnim posljedicama koje se javljaju kad nam trenutačno zadovoljstvo više nije dostupno.

Da bismo popravili stanje, moramo nadići ortodoksne pristupe mentalnome zdravlju. Očito je da tradicionalni pristupi psihijatrije, psihologije i savjetovanja nisu bili dovoljni da spriječe ljudske tragedije koje se zbivaju diljem svijeta. Ti se problemi ne mogu riješiti na razini na kojoj se pokazuju; treba im se pristupiti s duhovne, holističke razine s koje poteškoće gledamo u daleko širem kontekstu, nego što su to trenutne brige svakodnevnog života.

Jedno od obilježja koje nas čini ljudskim bićem jest naša slobodna volja. Bez razvijene volje lako postajemo žrtvom sila koje ne možemo kontrolirati. Zbog toga je važna duhovna praksa, jer je izvor istinske slobodne volje više stanje svjesnosti. Ako se redovito ne bavimo nekom ozbiljnom duhovnom disciplinom, već svu pažnju usmjeravamo na materijalne užitke, imat ćemo malo pristupa slobodnoj volji. Postat ćemo robovi sila materijalne prirode i dopustit ćemo da nama manipuliraju lukavi tirani koji su nas već uvjerili da obožavamo novac, ugled i materijalne tekovine.

(iz knjige Duhovni ratnik III; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Neslavno slavljenje samoubojstva

Želja za oduzimanjem vlastita života vjerojatnije će se pojaviti kad članovi društva i njihovi vođe ne uspiju prepoznati duhovne dimenzije postojanja, već se usredotočuju na materijalne aspekte ljudskoga postojanja ili metafizičke puteve koji ne prodiru duboko u pravi smisao života. Ako nismo dovoljno povezani s transcendentalnim carstvom, može nas lako odnijeti veliki val apatije i očaja. Kad ljudi počine samoubojstvo, mogu otvoriti put drugim pojedincima i skupinama da učine isto, jer smo svi društvena bića podložna trendovima oko nas. Zanimljivo je primijetiti da oni koji s materijalnog stajališta “imaju sve” češće vrše samoubojstvo od ljudi u drugim društvenim skupinama.

Osim toga, neki od najinteligentnijih članova društva zastupaju stajališta koja ohrabruju negativne stavove prema ljudskome životu. Na primjer, filozofija egzistencijalizma, koja je utjecala na cijelu generaciju, potekla je od najvećih intelektualaca-takozvanih velikih umova kao što su Albert Camus i Jean Paul Sartre. Novokolumbijska enciklopedija kaže da Sartreova egzistencijalistička djela “gledaju na čovjeka kao na odgovorno, ali osamljeno biće opterećeno zastrašujućom slobodom izbora i prepuštanja sudbini u besmislenom svemiru.” Ti su mislitelji, naravno, bili iznimno inteligentni s materijalnog stajališta, no budući da su bili ateisti i da su prepoznavali samo materijalne pojave, njihove analize povijesti i ljudskoga stanja dovele su ih do zaključaka o ispraznosti i beznađu.

Mnogi od onih izloženih toj filozofiji neizbježno su se zapitali: “Kakva je korist od života ako smo se rodili samo da bismo se borili i na kraju umrli?” Vođeni načelima egzistencijalizma, pogrešno tumače slobodu. Prema njihovom mišljenju, ako život nema smisla, samoubojstvo postaje dopustivo i opravdano djelo. Sylvia Plath je još jedan primjer slavljenja samoubojstva. Bila je poznata spisateljica i pjesnikinja čije se pjesme i romani cijene i predaju na mnogim tečajevima suvremene engleske književnosti. Ona i još jedna suvremena spisateljica, Virginia Woolf, postale su gotovo legendarne pop heroine, dijelom zbog odbacivanja zahtjeva Života, što je u oba slučaja na kraju dovelo do samoubojstva.

Plathova se ugušila stavljajući glavu u pećnicu, a Woolfova je na se svezala velik kamen, a potom se bacila u vodu. Ta su samoubojstva naravno tragična, ali velika je tragedija i to što akademski krugovi gotovo obožavaju te žene. To njihov izbor čini još privlačnjim i prihvatljivijim. Kada ih slave kao velike spisateljice, postaju uzori drugim frustriranim intelektualcima. Tada im je lakše proglasiti da je priznavanje bijede uzimanjem pilule ili pucanjem u sebe, pošten i hrabar čin.

(iz knjige Duhovni ratnik III; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Poricanje vječnosti duše

“Američki san” postupno postaje noćna mora. Možda je najužasnija komponenta tog “američkog sna” zatajivanje informacije o reinkarnaciji. Diljem svijeta glavne religije i općenito prihvaćene vjerodostojne filozofije prihvatile su koncept reinkarnacije. Reinkarnacija je zapravo sastavni dio filozofije američkih urođenika, afričke filozofije, hinduizma, budizma, taoizma, drevne grčke filozofije, mističnog judaizma i mističnog islama. Učenjaci koji proučavaju povijest religija također mogu potvrditi da je reinkarnacija neodjeljivi dio ranog mističnog kršćanstva.

Tek u šestom stoljeću, nakon što je car Justinijan reinkarnaciju proglasio neprihvatljivom i heretičkom doktrinom, kršćani su je počeli odbacivati. Djela ranih kršćana, kao što je sv. Jeronim u četvrtom stoljeću, objašnjavaju da se reinkarnacija smatrala ezoteričkom doktrinom koju bi kršćanska filozofija trebala shvatiti i definirati. U drugome stoljeću Origen u svojoj knjizi ‘O prvim načelima’, koja se i danas može naći u knjižnicama, raspravlja o temama reinkarnacije. Ako istražujemo različite svete spise, još uvijek u svima njima možemo pronaći naznake reinkarnacije.

Istina je da su drevni filozofi, suvremeni mistični jogiji i liberalni spiritualisti uvijek priznavali vječnost duše. Doista, taj je koncept toliko široko prihvaćen u mnogim dijelovima svijeta da se oni koji ne vjeruju u reinkarnaciju smatraju zavedenima. Međutim, ovdje na Zapadu, zatomljivanje i obezvrjeđivanje tog koncepta toliko su istaknuti da su čak i oni koji priznaju vječno postojanje duše na kraju dovedeni u iskušenje da odbace to duboko razumijevanje. To je odbacivanje krajnje omalovažavajuće za dušu jer uvjerava ljude da moraju živjeti samo na fizičkoj razini “ovdje” i “sada” i odbaciti sve što ima višu, suptilniju prirodu. Naravno, održavanje takva sna zahtijeva hodanje u snu, a svatko zna da se mjesečar izlaže velikoj opasnosti nesreća, padova i povreda.

(iz knjige Duhovni ratnik III; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Opsjednutost tijelom

Većina televizijskog programa predstavlja beskrajnu kampanju za zagovaranje tjelesnih udobnosti jer ljudi koji podupiru većinu televizijskih programa proizvode artikle namijenjene tjelesnim udobnostima. To zauzvrat stvara opsesivno zanimanje za tijelo i veliko skretanje od duše. Usredotočivanje na tjelesne udobnosti krajnje je proturječno ljudskome napretku. No ipak, svakoga dana nesvjesno se nastavljamo izlagati utjecajima koji najsnažnije potiču tu opsjednutost tijelom na račun duše.

Zbog svih negativnih misli i slika koje nas neprekidno bombardiraju, oni koji ne rade na uzdizanju svjesnosti bit će posve nesposobni slobodno razmišljati. Ako se ne bavimo nekim procesom duhovnog pomlađivanja ili molitvom i pročišćenjem, odnijet će nas struja egocentričnosti, natjecanja, mržnje i na kraju nasilja.

Ne želim reći da je televizija sama po sebi loša i zla. Samo naša potpuna zaokupljenost onim što televizija nudi stvara problem. Takva zaokupljenost ima tendenciju da nas odvrati od djela ljubavi prema drugima i raspitivanja o višoj prirodi. A kad nismo svjesni više svrhe života ili kad se osjećamo osamljeno i odvojeno od drugih ljudskih bića, postajemo zatupljeni, rastrzani, očajni ili čak skloni samoubojstvu.

(iz knjige Duhovni ratnik III; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com