Preusmjerenje Želja

Preusmjerenje Želja

Śrīmad-Bhāgavatam 2.1.15

anta-kale tu purusa
agate gata-sadhvasah
chindyad asanga-sastrena
sprham dehe ’nu ye ca tam

anta-kale — posljednjem stadiju života; tu — ali; purusah — a osoba; agate — stigavši; gata-sadhvasah — ne bojeći se smrti; chindyat — mora presjeći; asanga — nevezanost; sastrena — oružjem; sprham — sve želje; dehe — u svezi s privremenim materijalnim prebivalištem; anu — anu što se odnosi; ye — sve to; ca — također; tam — njih.

U posljednjem stadiju života osoba treba biti dovoljno neustrašiva da se ne boji smrti. Pritom mora presjeći svaku vezanost za materijalno tijelo i sve što se odnosi na tijelo, kao i sve želje koje iz toga proizlaze.

TUMAČENJE: Premda je činjenica da moramo napustiti sve što je stvorila dragocjena ljudska energija, ljudi razmišljaju o trajnom nastanjivanju ovog svijeta. To je ludost grubog materijalizma. Budalasti znanstvenici, filozofi, veliki državnici itd. nisu obaviješteni o duhovnoj duši. Misle da je ovaj život od samo nekoliko godina sve u svemu i da nakon smrti ništa ne postoji. Ova neupućenost, čak i u takozvanim učenim krugovima, ubija životnu snagu ljudskoga duha, što donosi užasne posljedice koje svatko može osjetiti. Unatoč tome, budalasti materijalisti ne mare za ono što će se dogoditi u sljedećem životu. Trebamo znati da se identitet živog bića ne gubi čak ni po okončanju sadašnjeg tijela koje nije ništa drugo do vanjska odjeća.

To je uvodna pouka Bhagavad-gite. Kao što mijenjamo staru odjeću, tako živo biće mijenja tijelo, a ta se promjena tijela naziva smrću. Dakle, smrt je proces promjene tijela po isteku sadašnjeg života. Inteligentan se čovjek mora pripremiti za nju i pokušati dobiti najbolju vrstu tijela u sljedećem životu. Najbolje je duhovno tijelo koje dobivaju oni koji se vraćaju u Božje carstvo ili ulaze u područje Brahmana. Ovo ćemo pitanje potanje razmotriti u drugom poglavlju ovog pjevanja, no glede promjene tijela, sada se moramo pripremiti za sljedeći život. Budalasti ljudi pridaju više važnosti sadašnjem prolaznom tijelu i zato se nerazumni vođe pozivaju na tijelo i tjelesne odnose. Tjelesni se odnosi protežu ne samo na tijelo, nego i na članove obitelji, ženu, djecu, društvo, zemlju i puno drugih stvari koje se okončavaju po svršetku života.

Nakon smrti zaboravljamo sve o sadašnjim tjelesnim odnosima. To možemo donekle iskusiti noću kad odemo na počinak. Dok spavamo, zaboravljamo sve što je povezano s tijelom i tjelesnim odnosima, iako je taj zaborav samo prolazno stanje koje traje tek nekoliko sati. Smrt nije ništa drugo do spavanje od nekoliko mjeseci kako bismo razvili drugu vrstu tjelesnog kaveza koji nam, prema našim željama, dodjeljuju zakoni prirode. Stoga trebamo promijeniti želje dok imamo ovo sadašnje tijelo. Da bismo to ostvarili, potrebno je vježbati za ljudskoga života, a obučavanje može započeti na bilo kojem stupnju života ili čak nekoliko trenutaka prije smrti. Izobrazba obično započinje od samoga početka života, od stupnja brahmacarye, i postupno se nastavlja u redovima grhasthe, vanaprasthe i sannyase.

Institucija koja pruža ovakav odgoj naziva se varnasrama-dharma ili sustav sanatana-dharme, najbolji put do savršenstva ljudskoga života. Čovjek se treba odreći vezanosti za obitelj te društveni i politički život čim navrši pedeset godina, ako ne i ranije, a obuka u asramama vanaprasthe i sannyase priprema ga za sljedeći život. Prerušeni u vođe, budalasti se materijalisti čvrsto drže obiteljskih odnosa. Ne pokušavaju ih presjeći i tako postaju žrtvama zakona prirode te ponovno dobivaju gruba materijalna tijela u skladu sa svojim djelovanjem. Takvim će budalastim vođama ljudi možda odati poštovanje na kraju njihova života, ali to ih neće učiniti otpornima na zakone prirode koji svima čvrsto vezuju ruke i noge. Zato je najbolje da svatko dragovoljno napusti obiteljske odnose prenoseći vezanost za obitelj, društvo, zemlju i sve što iz toga proizlazi na posvećeno služenje Gospodinu.

Ovdje se kaže da trebamo ostaviti sve želje za obiteljskim vezama. Ne dobijemo li priliku za njegovanje boljih želja, nećemo se odreći bolesnih želja. Želja je neodvojivo svojstvo živoga bića. Živo je biće vječno i zato su njegove želje, koje su za nj prirodne, također vječne. Želje ne možemo zaustaviti, ali ih možemo promijeniti. Moramo razviti želju da se vratimo kući, Bogu, pa će se samim tim, razmjerno napretku u posvećenom služenju, želje za materijalnom dobiti, počašću i slavom smanjiti. Živo je biće stvoreno da služi, a njegove se želje temelje na stavu služenja. Počevši od predsjednika države pa do beznačajna prosjaka na ulici, svi na neki način služe nekoga. Savršenstvo stava služenja dostiže se tek kada s želja za služenjem preusmjeri s materije na duh…

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Kriza mentalnog zdravlja

Kriza mentalnog zdravlja

Više od ikog drugog, terapeuti, savjetnici i svećenici uviđaju ozbiljnost problema povezanih sa slabom komunikacijom i nedostatkom zajedništva u društvu. Zbog nedovoljne povezanosti i krnjih odnosa, bezbrojne se osobe osjećaju osamljeno, zlovoljno, depresivno i frustrirano, a mnoge gube želju za djelotvornim funkcioniranjem u normalnim područjima života. Mnogi vode život ‘potpunog očaja’, dok se drugi okreću nasilnom i destruktivnom ponašanju. Kao što smo ranije rekli, Svjetska zdravstvena organizacija izjavila je da će jedna od najvećih zdravstvenih kriza s kojima će se suočavati cijela svjetska zajednica tijekom slijedećih dvadeset godina biti mentalna bolest.

Različiti oblici mentalnih bolesti već se približavaju epidemijskim razinama jer ogroman broj ljudi diljem svijeta doživljava pogoršavanje obiteljskih odnosa i duboka razočaranja u životu.

Tijekom ljudske povijesti pitanje mentalnoga zdravlja usko je povezano s politikom i ugnjetavanjem. Danas više nego ikada mentalno zdravlje stanovnika svijeta ostavljeno je na milost i nemilost utjecaja koje ne mogu kontrolirati. Otvorena zlouporaba i zlostavljanje bili su pravilo u prošlosti, a zacijelo se nastavljaju i danas.

Suptilna manipulacija i kontrola putem medija, postali su novo, moćno oružje u rukama elite, s razornim posljedicama. Kad izvanjske sile manipuliraju našim umom, naša degradacija i porobljavanje mogu postati kobni.

Kao što smo vidjeli, mediji potiču svoju publiku da se usredotoči na materijalne aspekte života na račun više svjesnosti. U korijenu povećanja mentalnih bolesti, nasilja, ubojstava i samoubojstava leži činjenica da, unatoč potpunom odavanju materijalnim užicima, većina ljudi duhovno gladuje. Svi imamo urođenu, prirodnu želju za ljubavlju i dubokim odnosima s drugima.

Međutim, društvo se sve više oslanja na mehaničke i površne stvari, što je potpuno oprečno potrebama naše prirode. Kao rezultat građenja kula u zraku, ljudi uzimaju utočište u materijalnoj svjesnosti i pribjegavaju još rafiniranijim oblicima osjetilnog uživanja. Mnogi od nas iz dana u dan žive poput zečeva što trče za mrkvom koja im je ispred nosa, ne shvaćajući neizvjesnost situacije. Kad izvršavamo naloge svojih nesavršenih osjetila i uma, izlažemo se neizbježnim posljedicama koje se javljaju kad nam trenutačno zadovoljstvo više nije dostupno.

Da bismo popravili stanje, moramo nadići ortodoksne pristupe mentalnome zdravlju. Očito je da tradicionalni pristupi psihijatrije, psihologije i savjetovanja nisu bili dovoljni da spriječe ljudske tragedije koje se zbivaju diljem svijeta. Ti se problemi ne mogu riješiti na razini na kojoj se pokazuju; treba im se pristupiti s duhovne, holističke razine s koje poteškoće gledamo u daleko širem kontekstu, nego što su to trenutne brige svakodnevnog života.

Jedno od obilježja koje nas čini ljudskim bićem jest naša slobodna volja. Bez razvijene volje lako postajemo žrtvom sila koje ne možemo kontrolirati. Zbog toga je važna duhovna praksa, jer je izvor istinske slobodne volje više stanje svjesnosti. Ako se redovito ne bavimo nekom ozbiljnom duhovnom disciplinom, već svu pažnju usmjeravamo na materijalne užitke, imat ćemo malo pristupa slobodnoj volji. Postat ćemo robovi sila materijalne prirode i dopustit ćemo da nama manipuliraju lukavi tirani koji su nas već uvjerili da obožavamo novac, ugled i materijalne tekovine.

(iz knjige Duhovni ratnik III; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com

Neprestano Sjećanje

Neprestano Sjećanje

Śrimad-Bhagavatam 2.1.6

etavan sankhya-yogabhyam
sva-dharma-parinisthaya
janma-labhah parah pumsam
ante narayana-smrtih

etavan — sve ovo; sankhya — potpuno poznavanje materije i duha; yogabhyam — znanje o mističnoj moći; sva-dharma — određena propisana dužnost; parinisthaya — potpunim opažanjem; janma — rođenje; labhah — dobit; parah — vrhovni; pumsam — osobe; ante — na kraju; narayana — Božanska Osoba; smrtih — sjećanje.

Sjetiti se Božanske Osobe na kraju života najviše je savršenstvo ljudskog života, koje se postiže savršenim poznavanjem materije i duha, razvijanjem mističnih moći ili savršenim obavljanjem propisane dužnosti.

TUMAČENJE: Narayana je transcendentalna Božanska Osoba koja se nalazi iznad materijalne kreacije. Sve što je stvoreno, što se održava i u konačnici uništava, u djelokrugu je mahat-tattve (materijalnog načela) i poznato je kao materijalni svijet. Postojanje Narayane, Božanske Osobe, nije u djelokrugu mahat-tattve, stoga su Narayanino ime, oblik, osobine itd. iznad domene materijalnoga svijeta. Empirijskom filozofijom (umovanjem kojim razlučujemo što je materija, a što duh), njegovanjem mističnih moći, koje naposljetku pomažu mistiku da dostigne bilo koji planet unutar ili izvan svemira, i obavljanjem religijskih dužnosti osoba može postići najviše savršenstvo jedino ako je to dovede do stupnja narayana-smrti, neprestana sjećanja na Božansku Osobu.

To je moguće jedino druženjem s čistim bhaktom koji može dotjerati transcendentalne djelatnosti svih jnanija, jogija ili karmija na temelju propisanih dužnosti ustanovljenih u svetim spisima. U povijesti postoje brojni primjeri osoba, kao što su Sanakadi Rsiji ili devet proslavljenih Yogendra, koje su duhovno savršenstvo postigle tek kada su se utemeljile u posvećenom služenju Gospodinu. Nijedan Gospodinov bhakta nikada nije odstupio od puta posvećenog služenja prihvaćajući druge procese koje slijede jnaniji ili jogiji. Svatko želi dostići savršenstvo vlastitog djelovanja, ali to je savršenstvo narayana-smrti. Da bi ga dostigao, svatko se treba potruditi najbolje što može. Drugim riječima, život trebamo urediti na takav način da se neprestano, u svim okolnostima, možemo sjećati Božanske Osobe.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Najvažnija Tema

Najvažnija Tema

Śrīmad-Bhāgavatam 2.1.1

sri-suka uvaca
variyan esa te prasnah
krto loka-hitam nrpa
atmavit-sammatah pumsam
srotavyadisu yah parah

sri-sukah uvaca — Šri Sukadeva Gosvami rekao je; variyan — slavno; esah — ovo; te — tvoje; prasnah — pitanje; krtah — koje si postavio; loka-hitam — blagotvorno za sve ljude; nrpa — o, kralju; atmavit — transcendentalist; sammatah — odobrio; pumsam — svih ljudi; srotavya-adisu — o slušanju svih vrsta; yah — što je; parah — vrhovni.

Šri Šukadeva Gosvami reče: Dragi moj kralju, tvoje je pitanje slavno jer je blagotvorno za sve vrste ljudi. Odgovor na nj najvažnija je tema koju možemo slušati i odobravaju je svi transcendentalisti.

TUMAČENJE: Čak je i samo pitanje tako divno da je najbolja tema koja se može čuti. Takvim raspitivanjem i slušanjem možemo dostići najviši stupanj savršenstva života. Budući da je Gospodin Krišna izvorna Svevišnja Osoba, svako pitanje koje se odnosi na Njega jedinstveno je i savršeno. Gospodin Sri Caitanya Mahaprabhu rekao je da je dostizanje transcendentalnoga služenja Krišne s ljubavlju najviše savršenstvo života. Pitanja i odgovori o Krišni uzdižu nas na taj transcendentalni položaj, zato su pitanja Maharaje Pariksita o Krišni iznimno slavna.

Maharaja Pariksit želio je potpuno zaokupiti um Krišnom, a to se može postići jednostavno slušanjem o Krišninim neobičnim djelima. Primjerice, u Bhagavad-giti rečeno je da se razumijevanjem transcendentalne prirode pojave, nestanka i djelatnosti Gospodina Krišne možemo odmah vratiti kući, Bogu, odakle nikada nećemo ponovno doći u ovo bijedno materijalno postojanje. Vrlo je povoljno neprestano slušati o Krišni, zato je Maharaja Pariksit zamolio Šukadevu Gosvamija da priča o Krišninim djelima kako bi svoj um mogao zaokupiti Njime. Krišnine se djelatnosti ne razlikuju od samoga Krišne. Sve dok slušamo o Krišninim transcendentalnim djelatnostima, uvjetovani život materijalnog postojanja ne utječe na nas.

Teme o Gospodinu Krišni toliko su blagotvorne da pročišćavaju govornika, slušatelja i onoga tko postavlja pitanja. Uspoređuju se s vodom Gange koja izvire iz nožnoga palca Gospodina Krišne. Gdje god Ganga protječe, pročišćava zemlju i ljude koji se u njoj kupaju. Slično tomu, teme o Krišni, krišna-katha, toliko su čiste da pročišćavaju mjesto, slušatelja, onoga tko se raspituje, govornika i sve prisutne.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Caitanya-Caritamrita Adi lila – 2.knjiga – str-76-85

Caitanya-Caritamrita Adi lila – 2.knjiga – str-76-85

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”.

 

 

Pancha Tattva

Istinska i lažna predanost Krišni

Istinska i lažna predanost Krišni

U knjizi Padyavali (Rupe Gosvamija) nalazi se sljedeći odlomak koji opisuje Vrindavan: „Na tom je mjestu sin Nande živio sa Svojim ocem koji je bio kralj svih pastira. Na tom je mjestu Gospodin Krišna uništio kočije u kojima se skrivao demon Šakatasura. Na tom je mjestu majka Yašoda svezala Damodaru (Krišnu), koji može prekinuti omču materijalnog života.”

Čisti bhakta Gospodina Krišne živi u okrugu Mathura ili Vrindavan i posjećuje sva mjesta gdje se Krišna zabavljao. Na tim svetim mjestima Krišna se igrao s ostalim dječacima i majkom Yašodom. Bhakte još uvijek imaju običaj obilaziti ta mjesta, a oni koji dolaze u Mathuru i Vrindavanu uvijek osjećaju transcendentalno zadovoljstvo. Ustvari, ako netko ode u Vrindavanu, odmah će osjetiti kako mu nedostaje Krišna koji se tamo zabavljao.

Takva želja da se sjetimo Krišninih zabava poznata je kao težnja za Krišnom. Međutim, postoje filozofi impersonalisti i mistici koji prikazuju svoju ‘predanost’, no njihova konačna želja je da se stope s Uzvišenim Gospodinom. Ponekad oponašaju osjećanja čistih bhakta, koji odlaze na sveta mjesta gdje se Krišna zabavljao, ali jednostavno žele oslobođenje, pa zato sve ono što čine ne može se smatrati kao želja da steknu Krišnu. Rupa Gosvami kaže da se težnja koju čisti bhakte osjećaju prema Krišni uopće ne može usavršiti u srcima koristoljubivih djelatnika (karmija) ili umnih spekulatora jer je takva težnja u čistoj svjesnosti Krišne jako rijetka i ne mogu je postići čak niti mnoge oslobođene duše.

Kao što se navodi u Bhagavad-giti, oslobođenje od materijalne zaprljanosti predstavlja stupanj na kojem možemo steći predano služenje. Za onoga tko želi samo oslobođenje i da se stopi u neosobni brahmajyoti nije moguće da osjeti privrženost prema Krišni. Ovu privrženost Krišna povjerljivo čuva i daruje je samo čistim bhaktama. Čak ni obični bhakte ne mogu osjećati takvu čistu privrženost prema Njemu. Prema tome, kako je moguće da postignu uspjeh oni čija su srca uprljana koristoljubivim djelovanjima i posljedicama na iste i koji su upali u klopku različitih vrsta umne spekulacije?

Postoje mnogi takozvani bhakte koji na silu razmišljaju o Krišninim zabavama, koje su poznate kao ašta-kalija~lile. Ponekad te zabave možemo na silu oponašati i zamišljati da Krišna razgovara s nama kao mali dječak ili da su Radharani i Krišna zajedno došli razgovarati s nama. Tako nešto ponekad ispoljavaju impersonalisti koji mogu privući nedužne ljude koji nemaju nikakvo znanje o bhakti — predanom služenju s ljubavlju. Međutim, čim iskusni bhakta vidi ovakve karikature, odmah može prepoznati te nitkove. Ako se takav varalica ponekad pretvara da je privržen Krišni, to ne trebamo prihvatiti kao istinu. Možemo reći da takva privrženost pruža nadu prevarantu tako da se napokon može uzvisiti na stvarni nivo predanog služenja (bhakti).

— iz knjige Nektar Predanosti, A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada

Rođenje Gospodina Krišne

Rođenje Gospodina Krišne

Svako čitanje možete poslušati na samoj stranici ili ga skinuti na svoje računalo u MP3 formatu klikom na “Download”.

 

 

Pet nivoa svjesnosti

Pet nivoa svjesnosti

U tijelu postoji pet različitih nivoa postojanja, poznatih kao annamaya, pranamaya, manomaya, vijnanamaya i anandamaya. Na početku života svako je živo biće svjesno hrane. Dijete ili životinja zadovoljni su kada dobiju ukusnu hranu. Ovaj stadij svjesnosti, u kojem je cilj obilno se najesti, zove se annamaya. Anna znači hrana. Nakon toga, čovjek postaje svjestan da živi. Ako može ostati na životu i izbjeći napade ili uništenje, smatra se sretnim. Taj se stadij naziva pranamaya ili svjesnost o postojanju. Nakon tog stadija, kad se čovjek utemelji na umnom nivou, ta svjesnost se naziva manomaya. Materijalna civilizacija uglavnom se temelji na ta tri nivoa: annamayi, pranamayi i manomayi. Civilizirana osoba prvenstveno nastoji ostvariti ekonomski napredak i zaštititi se od uništenja. Slijedeća svjesnost je umna spekulacija, filozofski prilaz vrijednostima života.

Ako osoba evolutivnim procesom filozofskog života dostigne nivo intelektualnog života i shvati da nije materijalno tijelo, već duhovna duša, onda evolucijom u duhovnom životu dolazi do razumijevanja Svevišnjeg Gospodina ili Vrhovne Duše. Kad razvije svoj odnos s Njim i predano služi, taj stadij života naziva se svjesnost Krišne, stadij anandamaye. Anandamaya je blaženi život u znanju i vječnosti.

U Vedanta-sutri je rečeno: anandamayo ‘bhyasat. I Vrhovni Brahman i podređeni Brahman, Svevišnja Božanska Osoba i živa bića, po prirodi su radosni. Sve dok se živa bića nalaze u četiri niža stadija života, annamayi, pranamayi, manomayi i vijnanamayi, njihovo se stanje smatra materijalnim, ali čim dostignu nivo anandamaye, postaju oslobođene duše. Stadij anandamaye objašnjen je u Bhagavad-giti kao brahma-bhuta stadij. Tamo je rečeno da u brahma- bhuta stadiju života nema tjeskobe ili žudnje. Taj stadij počinje kad osoba postane jednako naklonjena svim živim bićima i zatim prerasta u stadij svjesnosti Krišne, u kojem osoba uvijek žudi za služenjem Svevišnje Božanske Osobe.

Drugim riječima, u duhovnom životu žudnja ostaje, ali postaje pročišćena. Kad se naša osjetila pročiste, oslobađaju se svih materijalnih stadija, annamaye, pranamaye, manomaye i vijnanamaye, i utemeljuju se u najvišem stadiju— anandamayi, blaženom životu u svjesnosti Krišne. Mayavadi filozofi smatraju anandamayu stanjem stopljenosti sa Svevišnjim. Za njih, anandamaya znači da Nad-duša i osobena duša postaju jedno. U stvari, jedinstvo ne podrazumijeva stapanje sa Svevišnjim i gubljenje vlastitog individualnog postojanja. Stapanje s duhovnim postojanjem je spoznaja kvalitativnog jedinstva živog bića sa Svevišnjim Gospodinom u Njegovim aspektima vječnosti i znanja. Ali pravi anandamaya (blaženi) stadij osoba dostiže kad se posveti predanom služenju Božanske Osobe Krišne. To je potvrđeno u Bhagavad-giti. Mad-bhaktim labhate param: brahma-bhuta anandamaya stadij je potpun samo kad postoji razmjena ljubavi između Svevišnjeg i podređenih živih bića.

— A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada (iz knjige: Krišna, izvor sveg zadovoljstva)

Zvučna inkarnacija Boga

Zvučna inkarnacija Boga

Śrīmad-Bhāgavatam 1.5.38

iti mūrty-abhidhānena
mantra-mūrtim amūrtikam
yajate yajña-purusam
sa samyag-darśanah pumān

iti — tako; mūrti — oblik; abhidhānena — u zvuku; mantra-mūrtim — oblik transcendentalnog zvuka; amūrtikam — Gospodin, koji nema materijalni oblik; yajate — obožavanje; yajña — Visnua; purusam — Božansku Osobu; sah — samo on; samyak — savršeno; darśanah — onaj tko vidi; pumān — osoba.

Istinu vidi onaj tko, u obliku transcendentalna zvuka, obožava Svevišnju Božansku Osobu, Visnua koji nema materijalni oblik.

Smisao: Sva su naše sadašnja osjetila sazdana od materijalnih elemenata i stoga ne mogu savršeno spoznati transcendentalni oblik Śrī Visnua. Zato se On obožava zvukom u transcendentalnom procesu pjevanja. Sve što je izvan dosega iskustva naših nesavršenih osjetila može se u potpunosti spoznati zvukom. Osobu izvan našeg vidokruga možemo prepoznati ukoliko je možemo čuti. Ako je to ostvarivo, na materijalnoj razini, zašto ne bi bilo ostvarivo i na duhovnoj? Spoznaja Visnua u Njegovoj zvučnoj inkarnaciji nije nekakvo neodređeno, neosobno iskustvo, već naše istinsko iskustvo transcendentalne Božanske Osobe koja posjeduje čisti oblik vječnosti, blaženstva i znanja.

U sanskrtskom rječniku Amarakośi riječ mūrti ima dvostruko značenje – oblik i poteškoća. Ācārya Śrī Viśvanātha Cakravartī Thākura objasnio je da amūrtikam znači „bez poteškoće”. Transcendentalan oblik vječnoga blaženstva i znanja možemo iskusiti svojim izvornim duhovnim osjetilima koja se mogu oživjeti pjevanjem svetih mantri, transcendentalnih zvučnih vibracija. Takav zvuk trebamo primiti posredovanjem duhovnog učitelja pod čijim ga vodstvom možemo izgovarati. To će nas postupno približiti Gospodinu.

Ovaj se proces obožavanja preporučuje u priznatom i poznatom sustavu pāñcarātrike. Sustav pāñcarātrike sadrži ovlaštene odredbe o transcendentalnom predanom služenju. Bez takvih je odredbi nemoguće prići Gospodinu, pogotovo ne suhoparnom filozofskom spekulacijom. Sustav pāñcarātrike je praktičan i pogodan za ovo doba svađe. U ovomu je dobu Pāñcarātrika važnija od Vedānte.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Četiri nedostatka uvjetovane duše

Četiri nedostatka uvjetovane duše

Sanskrtski korijen riječi veda može se različito tumačiti, ali konačni je smisao isti. Veda znači znanje. Svako znanje koje prihvaćate je veda jer su učenja Veda izvorno znanje. U uvjetovanome stanju naše je znanje podložno mnogim nedostacima. Za razliku od oslobođene duše, uvjetovana duša ima četiri nedostatka. Prvi je da nužno radi greške. Na primjer, Mahatma Gandhi se u našoj zemlji (Indiji) smatra velikanom, ali napravio je puno pogrešaka. Njegov ga je pomoćnik još pred sam kraj upozoravao: „Mahatma Gandhi, ne idite na sastanak u New Delhi. Od nekih sam prijatelja čuo da vam prijeti opasnost.” Ali on nije poslušao. Ustrajao je u odluci da ode i stradao. Čak i velikani poput Mahatme Gandhija i predsjednika Kennedyja rade greške. Griješiti je ljudski. To je jedan od nedostataka uvjetovane duše.

Drugi nedostatak je podložnost iluziji. Biti u iluziji znači prihvatiti mayu, ono što nije, takvim kakvim nam se čini. Maya doslovno znači „ono što nije”. Svatko prihvaća tijelo kao jastvo. Ako vas upitam što ste, reći ćete: „Ja sam Ivan. Ja sam bogataš. Ja sam ovo, ja sam ono.” Sve su to tjelesna poistovjećivanja, ali vi niste tijelo. To je iluzija – maya.

Treći nedostatak je sklonost ka varanju. Svatko voli varati druge. I najveća budala se predstavlja kao vrlo inteligentan čovjek. Premda je već istaknuto da je u iluziji i da griješi, on će umovati: „Ja mislim ovako.” Ali ne poznaje čak ni samoga sebe. Piše knjige o filozofiji, iako je pun nedostataka. To je njegova bolest. To je varanje.

Naposljetku, imamo nesavršena osjetila. Ponosni smo na svoje oči. Često nas izazivaju: „Možete li mi pokazati Boga?” Ali, imate li vi oči kojima možete vidjeti Boga? Ako nemate oči, nikada nećete vidjeti. Kad bih sada u sobi nestalo svjetla, ne biste mogli vidjeti ni svoje ruke. Kakav je, onda, vaš vid? Ne možemo očekivati da ćemo steći znanje (vedu) nesavršenim osjetilima. Uza sve te nedostatke, u uvjetovanom životu ne možemo nikome dati savršeno znanje. Ni sami nismo savršeni. Zato prihvaćamo Vede takve kakve jesu.

— Šrila Prabhupada, iz uvoda na Šri Išopanišadu