Nektar čiste ljubavi (1. dio)

Nektar čiste ljubavi (1. dio)

krishna-2

Bezbrojne emocije bhakte prethodno su bile čvrsto vezane uz tijelo, obitelj, rodbinu, kuću i ostala posjedovanja, no prema (sanskrit – ljubav prema Bogu) ga veoma lako oslobađa svih tih vezanosti. Svojom vlastitom moći i samim svojim dodirom ona materijalne osjećaje (māyikī) potpuno preobražava u blažene duhovne (sac-cid-ānanda-jyotirmayī) uranjajućí ih u bunar božanskog nektara (mahārasa). Te produhovljene osjećaje prema tada čvrsto veže za slatkoću Gospodinova imena, oblika i odlika. Kao što blistavo izlazeće Sunce svojim sjajem nadvladava sve zvijezde na nebu, tako prema posramljuje sve zvjezdolike ljudske ideale (purusārtha). Nektar ploda preme teče u obliku zgusnutog blaženstva (sāndrānanda), a uzvišena hranjivost tog nektara je moć da privuče čak i Krišnu (śri krsnākārsini).

Kada bhakta počne kušati taj nektar, više ne mari za prepreke. Kao što veliki ratnik obuzet bitkom ili lopov grozničav zbog neprocjenjiva blaga, gube svaki smisao za oprez, tako bhakta gubi u potpunosti pojam o sebi. Ako je moguće i zamisliti glad koju se ne može utažiti čak ni danonoćnim jedenjem beskrajnih količina najukusnije hrane, takvu čežnju on osjeća za Gospodinom. Ta tjeskoba prži bhaktu poput plamtećeg Sunca i istodobno mu pruža olakšanje dajući mu u srcu trenutak vizije (sphūrti) Gospodinova oblika, odlika i ljupkosti, koji su blaženo svježi poput milijuna mjeseca. Prema stvara snažnu tjeskobu i istodobno pruža olakšanje od te tjeskobe. Najprije, izranjajući iz srca i polako se pojačavajući, prema probada bhaktu poput strijele goruće želje da sretne Gospodina.
Nastavak teksta...

Vatra te tjeskobe potom spaljuje strijelu u pepeo i oslobađa bhaktu bola trenutnom vizijom Gospodina (sphūrti) u svome srcu. Kušajući slatkoću Gospodinova oblika i zabava, bhakta ipak ostaje nezasićen, a njegova se žudnja za Gospodinom opet povećava. U tom stanju on prijatelje smatra beskorisnim poput suhog, zaraslog bunara, a dom trnovitom šumom. Hrana mu postaje bezukusna, a pohvale drugih poput ujeda zmije. Svakodnevne dužnosti bolne su mu poput smrti. Svoje tjelesne udove smatra nepodnošljivím teretom, a tješenje prijatelja otrovom. lako uvijek ostaje budan, budnost je kao ocean kajanja, a ako san i naiđe, čini mu se poput samrtne patnje.

Tijelo mu se čini teretom, osudom proviđenja, a udisaji i izdisaji beskorisnim poput sadnje sprženog sjemenja. Ono što su mu nekada bile omiljene stvari, sada odbacuje kao veliku nesreću. Tijelo mu se kida, čak i na samu pomisao na Gospodina. Onda, jednoga dana, prema poput magneta privuče Krišnu koji se pojavljuje pred očima bhakte. Gospodin tada preplavljuje osjetila Svoga bhakte neusporedivo povoljnim odlikama koje izviru iz Njegova vlastitog vječnoga bića: Svojom ljepotom, mirisom, milozvučnim glasom, nježnošću, okusom, velikodušnošću i samilošću. Dok ih kuša, neobična slatkoća i vječna svježina Gospodinovih odlika stvara u bhakti snažnu, uvijek rastuću žudnju. Ne postoje pjesničke riječi koje bi dovoljno dobro mogle opisati golemi ocean transcendentalnog blaženstva koji nastaje u to vrijeme, no evo nekoliko blijedih usporedbi:

Poput putnika u pustinji, iscrpljenog vrućim sunčevim zracima, koji pronalazi utočište u hladnoj sjenci golema banyanova stabla razgranate krošnje, okruženog stotinama vrčeva ispunjenih ledenom vodom Gange; poput slona uhvaćenog u šumskom požaru koji nakon dugo vremena biva oslobođen patnje beskrajnim pljuskom kiše iz gustog kišnog oblaka; poput osobe oboljele od stotina smrtnih bolesti koja slučajno popije izuzetan nektarski lijek. Nevjerojatna sreća koju osjeća svaki od njih daje samo malu naznaku bezgraničnog blaženstva koje kuša bhakta dok pije nektar preme... (nastavlja se…)

Zatvori

(iz knjige Trilogija predanosti; autor – Śrila Viśvanatha Cakravarthi Thakur)

Nektar čiste ljubavi (2. dio)

Nektar čiste ljubavi (2. dio)

krishna-2

U tom neobičnom stanju Gospodin prvo razotkriva Svoju ljepotu (saundarya) pred očima krajnje zapanjenog bhakte. Zbog uzvišenosti te ljepote, um i sva osjetila postaju poput očiju, a vidljivi postaju simptomi zanosne ljubavi poput suza, drhtanja i ukočenosti i bhakta u zanosu pada u nesvijest. Kako bi probudio bhaktu, Gospodin razotkriva Svoj miris (saurabhya) nosnicama Svoga bhakte i sva njegova osjetila poprimaju odliku nosa da miriše tu čudesnu aromu. Kako bhakta drugi put počinje padati u nesvijest, Gospodin mu kaže: “O, Moj bhakto, Ja sam potpuno pod tvojim nadzorom, molim te, ne uznemiruj se. Spoznaj Me do svog punog zadovoljstva.” Gospodin tako ušima bhakte razotkriva Svoj milozvučan glas (sausvarya) i sva osjetila postaju poput ušiju.

Dok bhakta treći puta pada u nesvijest, Gospodin mu milostivo daje dodir Svojih lotosolikh stopala, ruku ili grudi, razotkrivajući mu Svoju profinjenu mekoću (saukamārya); bhaktama u raspoloženju služenja (dāsya) podaruje Svoja lotosolika stopala, nježno ih stavljajući na njihove glave; Svojim nježnim rukama prihvaća ruke onih u raspoloženju prijateljstva (sakhya); onima u raspoloženju roditeljske ljubavi (vātsalya) vlastitim rukama briše suze, a onima u raspoloženju bračne ljubavi (preyasi) podaruje nježni zagrljaj privijajući ih srcu Svojim dugim rukama. Sva osjetila bhakte poprimaju osjetilo dodira i on četvrti puta gubi svijest. Gospodin mu tada daje nektar Svojih vlastitih usana (sauryasya), To se, međutim, razotkriva samo onima u raspoloženju bračne ljubavi, koji to žele. Sva osjetila bhakte poprimaju osjetilo okusa i on gubi svijest peti puta. Ta blažena nesvijest tako je duboka da Gospodin mora osvijestiti bhaktu dajući mu Svoju audāryu (velikodušnost).
Nastavak teksta...

Audārya se odnosi na stanje u kojemu se sve Gospodinove odlike (ljepota, miris, zvuk, dodir i okus) na silu objavljuju u isto vrijeme različitim osjetilima bhakte. Tada se prema, znajući volju Gospodina, povećava do najvišeg stupnja, a zajedno s njom i golema žudnja bhakte. Prema postaje poput moćnog mjeseca u njegovu srcu, nadvija se nad oceanom blaženstva i stvara stotine valova u njemu koji oblikuju gotovo razoran rascjep okusa što se međusobno natječu u srcu bhakte. U isto vrijeme, kao predsjedavajuće božanstvo uma, prema širi svoju moć i dopušta bhakti da bez međusobnog sukoba u isto vrijeme kuša sve različite okuse. Ne bi trebalo misliti da bhakta neće biti u stanju u potpunosti iskusiti sve odlike. Upravo suprotno, osjetila, dobivši izuzetnu, nepojmljivu i zapanjujuću sposobnost vršenja funkcije svih drugih osjetila, kušaju Gospodinove različite odlike čak mnogo potpunije. Od svjetovne logike ovdje nema koristi jer ta neshvatljiva stanja preme nisu podložna svjetovnom shvaćanju:

acintyāh khalu ye bhāvā
na tāms tarkena yojayet
prakrtibhyah parth yac ca
tad acintyasya laksanam

“Ne pokušavaj stvari koje su nepojmljive (acintya) shvatiti svjetovnom logikom jer sama riječ acintya znači da je iznad dosega materijalne prirode.” (Mahābhārata, Bhīsma-parva 5.22.)

Vidjevši bhaktu kako žudi odjednom okusiti saundaryu i druge Gospodinove ljupke odlike, poput ptice cātake koja bespomoćno pokušava uhvatiti u svoj kljun svaku kišnu kap, Gospodin promišlja: “O, zašto toliko divnih odlika držim za Sebe?” Da bi omogućio bhakti da ih kuša u potpunosti, Gospodin ispoljava kārunyu (samilost), vodeću među svim Njegovim moćima. Ona je kao vrhovna vladarica smještena u središtu lotosa čijih osam latica predstavljaju osam śakti (vimalā, utkarsini, jnānā, kriyā, yogā, prahvi, satyā i iśāna).

Kārunya, poznata i kao anugrahā (ljubaznost ili blagonaklonost), pojavljuje se u Gospodinovim lotosovim očima. Bhaktama u odnosu sluge znana je kao krpa-śakti, drugima kao vātsalya (privrženost) ili ponekad kao kārunya (samilost). Za bhakte u odnosu bračne ljubavi ona je poznata kao cittavidravini-akarsini-śakti (koja rastapa Krišnino srce i ima magnetsku privlačnost). Tako je poznata pod raznim imenima u skladu s raznim raspoloženjima bhakte. Pomoću krpā-śakti Gospodinova sveprožimajuća slobodna volja (icchā-śakti) utječe na srce i uzrokuje zapanjenost čak i kod onih spoznatih duša koje su potpuno samozadovoljne (ātmārama)…

Zatvori

(iz knjige Trilogija predanosti; autor – Śrila Viśvanatha Cakravarthi Thakur)

Nektar čiste ljubavi (3.dio)

Nektar čiste ljubavi (3.dio)

krishna-2

O, Gospodine, koji si transcendentalan prema svim materijalnim svjetovima, u obliku duhovnog učitelja uništavaš neznanje požude i drugih nepovoljnih odlika. Sudarśana čakra (disk) Tvoje pojave sasijeca te krokodile i spašava me od njihovih ugriza. Da bi ispunio moju želju služenja Tvojih lotosolikh stopala, stavio si slogove Svoje mantre u moje uši. Uklonivši patnju, pročistio Si me neprestanim slušanjem, pjevanjem i sjećanjem Tvoga imena i slava. U društvu Tvojih dragih bhakta učinio Si da shvatim kako Te služiti. lpak, neinteligentan i niži od najnižih nimalo Te nisam služio. Iako takva bijedna, sebična osoba zaslužuje kaznu, umjesto nje pokazao Si mi Se i dao mi da pijem nektar. Posramio si me rekavši Svojim lotosolikim usnama da si postao moj dužnik. Što da činim sada? Bio bih drzak kada bih Te zamolio da mi oprostiš sve moje uvrede.

Zasigurno mogu reći da ih mora biti više od trilijuna. Neka ih sve ispaštam, jer su to plodovi mojih prošlih djela. Još jučer sam nedolično uspoređivao Tvoje tamne udove s monsunskim oblakom, plavim lotosom i safirom; Tvoje prekrasno lice s mjesecom i nježnost Tvojih stopala sa svježim mladim lišćem. Vidjevši sada Tvoju stvarnu ljepotu te mi analogije nalikuju gorušičinom sjemenu u usporedbi sa zlatnom planinom Meru, grašku u usporedbi s čarobnim kamenom, šakalu u usporedbi s lavom ili komarcu s Garudom. Svojom sam Ti siromašnom inteligencijom nanio uvrede. Misleći – “sada slavim Gospodina” moja je jadna poezija privukla pozornost običnih ljudi, no sada, kada sam na trenutak dobio priliku ugledati blistavu ljepotu Tvoga lika, posramljen sam.
Nastavak teksta...

Moje usporedbe nalik su zubima nemirne krave, koji bezuspješno pokušavaju oskrnaviti stablo želja Tvoje ljepote, no nisu u tome uspješni.” Tako bhakta slavi Gospodina na mnogo načina, i Gospodin njime postaje vrlo zadovoljan. Razotkriva mu u skladu s njegovom željom, koliko god je to moguće, cijelo Svoje najintimnije duhovno prebivalište: Vrndāvana-dhamu, stablo želja, mahā-yogapithu, najdražu Mu voljenu (Śri Rādhu) i Njezine pratilje poput Lalite i drugih, Svoje prijatelje poput Subale, krave, rijeku Yamunu, brdo Govardhanu, brdo Nandiśvaru, šume poput Bhāndiravane, Nandu, Yaśodu, braću, prijatelje, sluge i sve vrajavāsije. Razotkrivajući sve to ispunjeno izvanrednom rasom, Gospodin uranja Svoga bhaktu u očaravajući plimni val blaženstva i zatim iznenada nestaje sa svim tim okružjem.

Došavši nakon nekoliko trenutaka ponovno svijesti, bhakta otvara oči goreći od želje da opet vidi Gospodina, no kako Ga ne može vidjeti, počinje zapomagati: “Jesam li to samo sanjao? Ne, nisam sanjao jer ne osjećam nikakvu pospanost ili težinu u očima od sna. Je li to bila halucinacija? Ne, halucinacija ne bi nikada mogla pružiti takvo blaženstvo. Ili je to neki poremećaj uma? Ne, jer nema znaka rastresenosti. Je li to bilo ispunjenje neke materijalne želje? Ne, materijalna misao nikada ne bi mogla niti prići onome što sam vidio. Je li to bila trenutna vizija Gospodina u srcu (sphūrti)? Ne, sve prijašnje vizije Gospodina nisu nikada bile toliko žive.”

Zatvori

(iz knjige Trilogija predanosti; autor – Śrila Viśvanatha Cakravarthi Thakur)