Voljeti druge i imati povjerenja u njih
Prava je ljubav postojana unatoč nevoljama. Ljubav nam daje hrabrost da zadržimo svoj položaj — čak i neprivlačan — u svakom okruženju. To ne znači da moramo biti budalasti ili naivni. Poricanje neugodnih činjenica suprotnost je ljubavi; prava se ljubav temelji na iskrenosti i povjerenju, ne na izbjegavanju. Voljeti bližnjega svoga kao samoga sebe znači jako ga voljeti, onako kako bismo željeli da sami budemo voljeni. Iskrenost privlači iskrenost, a povjerenje privlači povjerenje. Bez tih odlika nema ljubavi. Možemo pitati kako voljeti osobu koja je očito odbojna ili kako vjerovati nekome tko nije zaslužio naše povjerenje.
Takvoj osobi možemo prići kao što bismo prišli problematičnu djetetu. Roditelji obično ne prilagođavaju svoje ponašanje ponašanju djeteta. Umjesto toga, pomažu djetetu da se popravi pokazujući primjerom što je praviIno ponašanje i potičući ono što je pozitivno. Svatko ima neke dobre odlike. Roditelji poznaju ograničenja svoje djece i svjesni su što je za njih opasno. Nude iskustva u skladu sa stupnjem zrelosti djece, potiču njihov razvoj i štite ih od zahtjeva koji bi mogli biti previše naporni. Odbijemo li gledati druge osobe kao neprijatelje, čak i ako nas pokušaju povrijediti, možemo voljeti gotovo svakoga.
Moramo se uvijek sjetiti da naši takozvani neprijatelji imaju očajničku potrebu za ljubavlju, koju izražavaju najbolje što mogu, iako to rade na negativne načine. Kao duhovni ratnici uvijek imamo izbor u takvim okolnostima. Možemo odgovoriti samilošću ili možemo gledati na takve ljude u nevolji kao na neprijatelje koji u svojim glavama imaju naše uništenje. Ako reagiramo na drugi način, tada i sami postajemo destruktivni jer druge svrstavamo u kategoriju štetnih elemenata. No ako ih gledamo kao zalutale tragače za ljubavlju, bit ćemo i dalje ispunjeni ljubaviju i moći ćemo tu ljubav izražavati na neprijeteće načine.
Ne možemo voljeti osobe u koje nemamo povjerenje. Kako onda možemo povećati ljubav i vjerovati nepouzdanim ljudima? Naravno, ne želimo sebe ili druge praviti žrtvama i zanemariti njihovo negativno ponašanje. Moramo samo biti dovoljno inteligentni i znati njihova ograničenja, podržavajući pozitivne karakteristike i odbijajući davati im iskušenja kojima neće moći odoljeti. Na primjer, nećemo ostaviti blago nadohvat ruke lopovu. No ako svoje dragocjenosti stavimo na sigurno, možemo vjerovati lopovu čak i u svome domu. Možemo vjerovati alkoholičarima da neće piti ako uklonimo alkohol iz njihove blizine.
Drugim riječima, vjerujemo drugima shvaćajući njihova ograničenja, uklanjajući iskušenja i izražavajući ljubav. Ako smo dovoljno pametni da imamo realno viđenje njihovih slabosti, možemo njihove jake strane njegovati do te mjere da oni prevladaju svoje negativno ponašanje.
(iz knjige Duhovni ratnik II; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com
