Bhagavad-gītā o duši
Bhagavad-gītā 2.20.
na jāyate mriyate vā kadācin
nāyam bhūtvā bhavitā vā na bhūyah
ajo nityah śāśvato ’yam purāno
na hanyate hanyamāne śarīre
na — nikada; jāyate — rađa se; mriyate — umire; vā — ili; kadācit — ikada (u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti); na — nikada; ayam — ona; bhūtvā — nastala; bhavitā — nastat će; vā — ili; na — ne; bhūyah — ponovno će nastati; ajah — nerođena; nityah — vječna; śāśvatah — uvijek postojeća; ayam — ona; purānah — najstarija; na — nikada; hanyate — ubijena; hanyamāne — smrću; śarīre — tijela.
Duša se nikada ne rađa niti umire. Nije nastala, ne nastaje i neće nastati.
Nerođena je, vječna, uvijek postojeća i prvobitna. Nije ubijena kada je tijelo ubijeno.
Smisao: Mali atomski dio Vrhovnog Duha kvalitativno je jednak Vrhovnom i ne podliježe promjenama kao tijelo. Duša se katkada naziva kūta-stha, što znači postojana. Postoji šest vrsta preobražaja kojima podliježe tijelo: rađa se iz maternice, raste, živi neko vrijeme, stvara potomstvo, postupno se raspada i na kraju nestaje u zaborav. No duša ne podliježe takvim promjenama. Ona se ne rađa, ali prihvaća materijalno tijelo i zato se tijelo rađa. Duša se ne rađa s tijelom, niti umire. Sve što se rađa i umire. Duša se ne rađa i zato nema prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Vječna je, uvijek postojeća i prvobitna.
To znači da u povijesti nema traga o njezinu nastanku. Pod dojmom tijela mi istražujemo povijest rođenja duše. Ona nikada ne stari kao tijelo. Zato takozvani starac osjeća isti duh kao u djetinjstvu ili mladosti. Promjene tijela ne utječu na dušu. Duša se ne raspada kao drvo i ostale materijalne stvari. Isto tako ne stvara popratne proizvode. Popratni proizvodi tijela – djeca – različite su osobne duše i zbog tijela izgledaju kao djeca nekog čovjeka. Tijelo se razvija zahvaljujući nazočnosti duše, ali duša se ne mijenja niti stvara potomke. Prema tome, duša ne podliježe tjelesnim promjenama.
U Katha Upanisadi (1.2.18) nalazimo sličan stih:
na jāyate mriyate vā vipaścin
nāyam kutaścin na babhūva kaścit
ajo nityah śāśvato ’yaṁ purāno
na hanyate hanyamāne śarīre
Ovaj stih ima isto značenje i smisao kao stih u Bhagavad-giti, ali u ovom je stihu upotrijebljena posebna riječ, vipaścit, koja znači učen ili onaj tko posjeduje znanje. Duša je puna znanja, što znači da je uvijek puna svijesti. Stoga je svijest simptom duše. Čak i ako ne možemo pronaći dušu u srcu, gdje se nalazi, možemo opaziti njezinu prisutnost jednostavno po prisutnosti svijesti. Katkada ne možemo vidjeti sunce na nebu zbog oblaka ili iz nekog drugog razloga, ali sunčeva je svjetlost uvijek prisutna i zato smo uvjereni da je dan. Čim se rano ujutro pojavi malo svjetlosti na nebu, znamo da je sunce izašlo.
Slično tome, postojanje duše možemo shvatiti po prisutnosti svijesti u svim ljudskim i životinjskim tijelima. Svjesnost duše razlikuje se od svjesnosti Svevišnjeg, jer je vrhovna svjesnost sveznanje – znanje o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Osobna je duša sklona zaboravnosti. Kad zaboravi svoju pravu prirodu, stječe znanje i biva prosvijetljena Krišninim uzvišenim poukama. No Krišna nije zaboravna duša. Kad bi tako bilo, Krišnina bi učenja u Bhagavad-giti bila beskorisna.
(iz Bhagavad-gite kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)