Krišna u obliku Božanstva
Iza hrama vidimo skupinu hodočasnika koji pjevaju pjesmu “Govinda jaya jaya” uz pratnju harmonija i cimbala. Nakratko sjedamo s njima – da bismo se pripremili. Zatim idemo dalje, srca punih predivnih predosjećaja. Nitko tko dobije priliku da pogleda Śri Badrinathu više se neće roditi! Ulazimo u hram… Ne znam koliko već dugo stojim pred oltarom. Ne mogu izraziti ono što se za to vrijeme dogodilo. Ali, jedna mi je stvar jasna: Božanstvo Śri Badrinathe nevjerojatno je moćno. Čini se da svećenik potpuno odjeven u crno ima razumijevanja za to da mi je potrebno nešto više vremena nego drugim hodočasnicima. Moj je vijenac odmah objesio oko vrata Božanstva. U obliku Božanstva Krišna prihvaća obožavanje svojih bhakta. Moj nam je duhovni učitelj jednom dao slijedeći primjer: kao što pošta postavlja autorizirane poštanske sandučiće da bi prihvatila i poslala pisma, tako se Gospodin pojavljuje u obliku Božanstava koja su načinjena točno prema njegovim riječima u svetim spisima.
Kao što se ne možemo nadati da će pisma ubačena u vlastoručno načinjene sandučiće stići na odredište, tako nije moguće obožavati Gospodina kroz obličja koja smo sami izradili. Ali onaj tko vjeruje da je Krišnina prisutnost ograničena na Božanstvo, grdno se vara. Isto kao što bakrena žica provodi električnu energiju – ali se nipošto ne nalazi samo u njoj, tako se Krišna očituje u obliku transcendentalnog Božanstva, a ipak je prisutan u cijeloj kreaciji. A kada elektricitet teče bakrenom žicom, žica praktički postaje elektricitet – što nam može dokazati i najlakši dodir. Isto vrijedi i za Božanstvo. Kada se Gospodin pojavljuje u materijalnom obliku, taj oblik gubi svoje materijalne odlike. Obličje Gospodina – bilo da je od drveta, kamena, metala, dragulja ili boje, ili se pojavljuje u umu – postaje u dodiru s Gospodinom i samo duhovno – transcendentalni oblik koji može čuti naše molitve i odgovoriti na njih, te također prihvatiti našu službu i uzvratiti nam.
Dok stojim u toj staroj kamenoj građevini ukrašenoj prekrasnim urezanim oblicima Višnua, kroz glavu mi prolazi priča o Badrinathi. Jednom se Narada Muni iz šale požalio na to što Śri Višnu tako udobno živi. Gospodin je prihvatio šalu, pod nekim izgovorom otpremio Svoju vječnu pratilju Lakšmi, te se uputio u jednu dolinu na Himalaji u kojoj je raslo divlje drveće badri koje nosi bobice. Tamo je sjeo u joga položaj i meditirao dugo vremena. Zimi bi oko njega bješnjele snježne mećave i zatrpale ga šest metara visokim snijegom. Ljeti bi ga nesmetano pržile sunčeve zrake, ali On je i dalje neuznemiren meditirao. O čemu je meditirao Gospodin? Meditirao je o patnji živih bića koja se zapliću u bezbrojne karmičke djelatnosti samo da bi izvukla malo zadovoljstva iz dodira osjetila s osjetilnim predmetima. Iz bezgranične je samilosti Śri Narayana poželio da tim bićima pomogne iscjeliteljska snaga odvajanja. Njegova poruka vječno zapletenim bićima jest da se blaženim predanim služenjem Svevišnjemu Gospodinu odvoje od materijalnih stvari…
(iz knjige Put velikog rastanka; autor Sacinandana Swami)
