Devocijski trans

Śrila Prabhupada objašnjava da se vrlo napredan bhakta, kada padne u trans, često privremeno odvaja od fizičkoga svijeta i ulazi u duhovno carstvo, kao što odložimo kaput i kasnije se vratimo po njega. Uzbuđenje koje donose takva iskustva tako je uzvišene naravi da ga bhaktino sadašnje postojanje ne može zadržati; zbog toga se “kaput” mora privremeno odložiti kako bi se mogao potpuno zaokupiti iskustvom. Na primjer, ugledavši crni oblak, Madhavendra Puri pomislio je na Krišnu kao na tamnoputog Syamasundaru i pao u trans. Njegovo pravo “jastvo” poistovjetilo se s iskustvom, ali privremeni identitet nije mogao zadržati to iskustvo.

Zato je privremni identitet morao biti odložen, ali se kasnije vratio. Bhakte ponekad izgledaju poput luđaka, jer se ne ponašaju u skladu s “normalnim” životnim obrascima. Mogu danima ne osjećati potrebu za hranom i spavanjem ili mehanički reagiraju na te privremene poticaje. Zbog viših užitaka i spoznaja gube privlačnost prema svjetovnim stvarima i djelatnostima. Napredniji bhakta, uttama-adhikari, spustit će se sa svoje razine kako bi uspostvavio bolji odnos s okolinom i dvojnostima. Inače, kada bi uttama-adhikari uvijek djelovao prema svojim osjećajima, izgledao bi kao luđak ili netko tko ima epileptički napad. Kad čuju nešto o Gospodinu, odmah bi, zbog siline preme, počeo plakati, skakati, vikati i prevrtati se.

Ne bi mogao ni propovijedati jer ne bi vidio razliku između bezbožnih i pobožnih. Ne bi razlučivao prijatelja od neprijatelja jer bi vidio samo pravu bit svake osobe. Bilo bi nemoguće propovijedati ako ne bi vidio obrasce koji se trebaju prilagoditi. Stoga oni silaze privremeno kako bi pomogli i bavili se privremenim izvanjskim relativnim stvarima. Međutim, ako netko poprimi tu bhavu, to je kao da se seli u posve drugačiji identitet. Stoga će ga manje odvlačiti dvojnosti i gune materijalne prirode.

(iz knjige Osvrti na sveta učenja II; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com