Iznad dvostranosti prijateljstva i neprijateljstva
Śrīmad-Bhāgavatam 7.5.11.
śrī-prahrāda uvāca
parah svaś cety asad-grāhah
pumsām yan-māyayā krtah
vimohita-dhiyām drstas
tasmai bhagavate namah
śrī-prahrādah uvāca — Prahlāda Mahārāja je odgovorio; parah — kao neprijatelja; svah — rođaka ili prijatelja; ca — takođe; iti — tako; asat-grāhah — materijalno shvaćanje života; pumsām — osoba; yat — koje; māyayā — vanjskom energijom; krtah — stvoreno; vimohita — zbunjena; dhiyām — onih čija je inteligencija; drstah — praktično doživljavam; tasmai — Njemu; bhagavate — Svevišnjoj Božanskoj Osobi; namah — svoje ponizno poštovanje.
Prahlāda Mahārāja je odgovorio: Odajem svoje ponizno poštovanje Svevišnjoj Božanskoj Osobi, čija je vanjska energija stvorila razliku između „mog prijatelja” i „mog neprijatelja”, zavodeći inteligenciju ljudi. Sada to doživljavam, iako sam ranije čuo o tome iz autoritativnih izvora.
Smisao: U Bhagavad-gīti (5.18) je rečeno:
vidyā-vinaya-sampanne
brāhmaṇe gavi hastini
śuni caiva śvapāke ca
panditāh sama-darśinah
“Ponizni mudrac, zahvaljujući pravom znanju, vidi jednakim očima učenog, plemenitog brahmanu, kravu, psa i psojedca [onoga tko ne pripada niti jednoj kasti].”
Panditāh, oni koji su zaista učeni – uravnoteženi, napredni bhakte koji imaju potpuno znanje o svemu – ne vide ni jedno živo biće kao prijatelja ili neprijatelja. Umjesto toga, sa širom vizijom, vide da je svatko djelić Krišne, kao što potvrđuje Śrī Caitanya Mahāprabhu (jīvera ‘svarūpa’ haya — krsnera ‘nitya-dāsa’). Kao djelić Svevišnjeg Gospodina svatko je stvoren da služi Gospodina, kao što je svaki dio tijela stvoren da služi cijelo tijelo. Kao sluge Svevišnjeg Gospodina, sva su živa bića istovjetna, ali vaisnava iz svoje prirodne poniznosti svako drugo živo biće oslovljava sa Prabhu (gospodar). Vaisnava smatra da su drugi sluge toliko napredni da mora puno naučiti od njih. Tako prihvaća sve druge Gospodinove bhakte kao prabhue, gospodare. Mada je svatko Gospodinov sluga, jedan vaisnava sluga iz poniznosti vidi drugog slugu kao svoga gospodara. Razumjevanje gospodara počinje sa razumjevanjem duhovnog učitelja.
yasya prasādād bhagavat-prasādo
yasyāprasādān na gatih kuto ’pi
“Milošću duhovnog učitelja osoba prima blagoslov Krišne. Bez milosti duhovnog učitelja ne može učiniti ni najmanji napredak.”
sāksād-dharitvena samasta-śāstrair
uktas tathā bhāvyata eva sadbhih
kintu prabhor yaḥ priya eva tasya
vande guroh śrī-caranāravindam
„Duhovnom učitelju se treba ukazati jednako poštovanje kao Svevišnjem Gospodinu, jer je Gospodinov najpovjerljiviji sluga. To potvrđuju svi razotkriveni spisi i slijede svi autoriteti. Zato odajem svoje ponizno poštovanje lotosolikim stopalima takvog duhovnog učitelja, koji je vjerodostojni predstavnik Śrī Harija (Krišne).”
Duhovni učitelj, Božji sluga, vrši najpovjerljiviju službu za Gospodina – izbavlja sve uvjetovane duše iz okova maye u kojoj živo biće misli: „Ovo je moj prijatelj, a ono je moj neprijatelj”. U stvari, Svevišnja Božanska Osoba je prijatelj svih živih bića i sva živa bića su Gospodinovi vječni sluge. Jedinstvo se može dostići ovim razumjevanjem, a ne neprirodnim mišljenjem da je svatko od nas Bog ili jednak Bogu. Pravo je razumjevanje da je Bog vrhovni gospodar, a mi svi sluge Svevišnjeg Gospodina i da smo stoga na istom nivou. Prahlada Maharaju njegov je duhovni učitelj Narada već poučio tome, ali je ipak bio iznenađen kako zbunjena duša smatra jednu osobu svojim neprijateljem, a drugu prijateljem.
Sve dok slijedimo filozofiju dvostranosti, smatrajući jednu osobu svojim prijateljem, a drugu svojim neprijateljem trebamo razumjeti da se nalazimo u okovima maye. Mayavadi filozof koji smatra da su sva živa bića Bog i da su stoga jedno, također griješi. Nitko nije jednak Bogu. Sluga ne može bili jednak gospodaru. Prema vaisnavskoj filozofiji, gospodar je jedan, a sluge su takođe jedno, ali razlika između gospodara i sluge mora nastaviti postojati čak i na oslobođenom nivou. Na uvjetovanom nivou mislimo da su neka živa bića naši prijatelji, a neka neprijatelji i tako se nalazimo pod utjecajem dvostranosti. Na oslobođenom nivou, međutim, živo biće shvaća da je Bog gospodar i da su sva živa bića, kao Božji sluge, jedno.
(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti; Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
