Kad odrastem

Jednom kad odrastem…

U pjesmi nazrijet ću ruke
što snaga su ruku kralja.
U pjesmi nazrijet ću ruke
što vještina su ruku krojača
i nježnost u rukama majke.

Jednom u pjesmi nazrijet ću pogled
iz kojeg sve se rađa,
vrijeme i svjetovi izviru.
Traju, nestaju i ponovno uviru.
U vatri čežnje nazrijet ću oazu
za kojom sam žedan pustinjama lut’o.

Veliko čudo, najveće čudo…
Gospodinov ples u kosi maslačka,
kada zrakom se rasprši.
Je li to osmjeh u pjesmi slavuja?
Ne izranja li Sunce iz božanske priče?
Ne postoji li tajna u kretnjama lava?
U nestašnoj razigranosti mladoga slona?