Krist i Krišna (1.dio)
Vlč.Hart: Kad zazivamo Boga – a trebali bismo naučiti kako to činiti svakog trenutka, čak i usred dnevnih poslova – trebali bismo Ga biti svjesni i onda će naša molitva imati dublje značenje. Ovo je osnovna ideja svjesnosti Krišne, to znam. I u kršćanskoj tradiciji rečeno nam je da neprestano molimo. To je biblijska zapovijed (1 Sol. 5.17). Ali isto tako nam je rečeno da se pazimo “isprazna” ponavljanja. Poznato mi je da se i predani sluge Krišne čuvaju toga. Vaši vas spisi poučavaju da pjevate “pažljivo” i u svjesnosti Krišne.
Satyaraja dasa: To je nužan proces spoznaje Boga za ovo doba: “Pjevajte sveto ime! Pjevajte sveto ime! Pjevate sveto ime! U dobu Kali nema drugog puta prema duhovnoj spoznaji. Nema drugog načina! Nema drugog načina! Nema drugog načina!”
Vlč. Hart: Na izvjestan se način to može smatrati i srcem kršćanskog učenja također. Na primjer, u rimokatoličkoj misi, prije čitanja evanđelja, svećenik izgovara molitvu: Dominus sit in corde meo et in labiis meis, što znači: “Gospod je u mom srcu i na mojim usnama.” Nije li pjevanje svetog imena najbolji način da nam Bog bude na usnama? Stoga nam psalmi govore da “od izlaska sunca pa sve do zalaska” trebamo slaviti Gospodinovo ime. Već Pavao prenosi tu ideju govoreći nam da “tko god zaziva ime Gopodnje, bit će spašen.” (Rimljanima 10.13)
Satyaraja dasa: Da. To je svjesnost Krišne.
Vlč. Hart: Biti Ga svjestan zanimljiv je koncept. On je Tvorac, Održavatelj. On je naše najneposrednije iskustvo, a ipak nam izmiče. Biti svjestan Njega zvuči mnogo lakše nego što to jest. Isprva je zapravo nemoguće biti istinski svjestan Njega, jer smo zbog naše uvjetovanosti takoreći u stanju duhovne amnezije. Čak i ne znamo tko je On. Zaboravili smo svoga prvobitnog Oca. Vrlo mi je teško to objasniti polaznicima sjemeništa.
Satyaraja dasa: Naravno da je teško. U biblijskoj tradiciji ne postoji mnogo podataka o kraljevstu Božjem. Kako ono izgleda? Gdje se nalazi? Kako Bog izgleda? Da li se On očituje u različitim oblicima? U jednom obliku? Bez oblika ? Kako meditirati na Boga ili zazivati Ga ako nam je sam pojam nejasan? Ako je vaše znanje o Njemu nejasno, kako možete očekivati da ćete razviti blizak odnos s Njim? Riječ “amnezija” koju ste naveli, zapravo je vrlo točna. Mi smo zaboravili svoj vječni odnos s Bogom. Jednako kao kod uobičajene amnezije, najbolje je liječenje ako bolesnika odvedete u njegovo prvobitno okružje. To će otvoriti vrata njegova sjećanja. Ali da biste ga odveli u njegovo prvobitno okružje, prvo morate znati gdje se ono nalazi. Morate poznavati njegovu obitelj, prijatelje i okolinu. Izlažući ga tim stvarima on će se postupno izliječiti i sjetiti svoga stvarnog života.
Slično tome, u svjesnosti Krišne svi su detalji o kraljevstvu Božjem otkriveni. To je zapravo prilično zapanjujuće. Saznajemo podatke o postojanju i kretanju svih onih koji su u bliskoj vezi s Bogom u Njegovom kraljevstvu – onih koji nikada nisu pali. I Biblija nas poučava da Bog prožima sve, ali samo je u vedskim spisima opisano kako se to točno događa. Kako se On širi u Svoje četverostruke oblike i zatim u tri avatare (purushe) Višnua, ulazeći u svaki atom. Svi su detalji tamo. To je više nego što razum može primiti. To razdire granice sjećanja, prodire kroz našu materijalističku uvjetovanost i mi bivamo izliječeni. Kad imamo sve te podatke, postaje gotovo lagano meditirati na Boga pjevajući ili upućujući mu molitve. Uz to, čovjek se brzo izliječi od duhovne amnezije…
