Krist i Krišna – simptomi velike duše

Velike duše nemaju nikakva posla silaziti na niže planete poput našeg, osim i izuzev u potpunoj nesebičnosti pokušavajući spasiti uvjetovane duše.

titiksavah kārunikāh
suhrdaḥ sarva-dehinām
ajāta-śatravah śāntāh
sādhavah sādhu-bhūsanāh

“Simptomi sadhua (svete osobe) su da je tolerantan, milostiv i prijateljski naklonjen prema svim živim bićima. On nema neprijatelja, smiren je, pridržava se spisa i sve njegove odlike su uzvišene.”
(Śrīmad-Bhāgavatam 3.25.21.)

Śrila Prabhupada objašnjava ovu strofu: “Śrīmad-Bhāgavatam izjavljuje da svaki vjerodostojni propovjednik svjesnosti Boga mora posjedovati titikšu (tolerancija) i karunu (samilost). U karakteru Gospodina Isusa Krista nalazimo obje te odlike. Bio je toliko snošljiv da čak i dok su ga razapinjali nikoga nije osuđivao. Bio je toliko milostiv da je molio Boga da oprosti upravo onima koji su ga pokušavali ubiti. Isus Krist je bio takva velika osoba – sin Božji, predstavnik Boga. Bio je bezgrešan. Svejedno, razapeli su ga. Želio je dati svjesnost Boga, ali zauzvrat su ga razapeli. Bili su toliko nezahvalni. Nisu znali cijeniti njegovo propovijedanje, ali mi ga cijenimo i iskazujemo mu svo poštovanje kao predstavniku Boga.” (Nauka o samospoznaji, poglavlje 4)

Velike duše nisu uznemirene ni pod kakvim okolnostima:

nārāyaṇa-parāh sarve
na kutaścana bibhyati
svargāpavarga-narakesv
api tulyārtha-darśinah

“Bhakte koji samo predano služe Vrhovnog Gospodina, nikada se ne boje nijednog stanja života. Za njih su rajske planete, oslobođenje i paklene planete svi isti, jer takve bhakte zanima samo služenje Gospodina.”
(Śrīmad-Bhāgavatam 6.17.28.)

Čak i kada je suočeno s velikim kušnjama, kada ga se vodi na raspeće, savršeno biće na najvišem nivou prisnosti s Gospodinom, obuzet Gospodinom, ne strahuje ni pod kakvim okolnostima:“Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom.” (Luka 23:28)

brahma-bhūtah prasannātmā
na śocati na kānksati
samah sarvesu bhūtesu
mad-bhaktim labhate parām

“Osoba koja je tako transcendentalno utemeljena odmah spoznaje Vrhovni Brahman i postaje potpuno radosna. Nikada ne jadikuje niti za ičim žudi. Jednako se ophodi prema svakom živom biću. U takvom stanju dostiže čisto predano služenje Mene.”
(Bhagavad-gītā 18.54.)

Stoga, zato što su zaokupljene izvršavanjem volje Gospodina, velike duše se vraćaju u duhovni svijet nakon što su izvršile svoju misiju.

(iz eseja Isus i Krišna; autor Prithu das)