Ljubomora i zavist nisu ljubav

Čak i u duhovnim krugovima ljudi često ne razumiju kako voljeti jedni druge. Unatoč tobožnjoj posvećenosti duhovnom načinu života, pojedinci mogu osjetiti zavist i ljubomoru. Na primjer, ako netko duhovno napreduje, drugi koji su zarobljeni u materijalnoj svjesnosti mogu biti u nemogućnosti osjetiti sreću zbog te osobe. Umjesto toga postaju ljubomomi i podli. Ljudi koji obožavaju slavu, novac i materijalne udobnosti vezani su za prolazne vidove života. Na kraju su osuđeni na nesreću jer sve što je privremeno propada. Osuđeni su na gubitak i razočaranje. Potraga za sebičnim zadovoljstvima glavno je obilježje zapadne kulture. U procesu uspona prema vrhu, uvjetovani smo da mislimo: “Ja pobjeđujem jedino ako ti gubiš.”

Da bismo napredovali, želimo tuđu nesreću. Čak možemo i zlonamjerno ometati potencijalnog suparnika, vjerujući da je to način da postanemo uspješni. Međutim, trebamo imati na umu da smo, kad god osjećamo tugu, uznemirenost ili zavist zbog nečijeg uspjeha, neosposobljeni za blagoslove duhovnoga života. U takvim okolnostima moramo raditi na sebi kako bismo se oslobodili sebičnih motiva i na kraju dostigli stupanj na kojem ćemo biti sretni i oduševljeni zbog tuđih dostignuća. Tuđi nas rast uvijek ojačava, a ne oslabljuje.

(iz knjige Duhovni ratnik II; autora Bhakti Tirthe Swamija)
www.duhovniratnik.com