Očaravajući oblici Boga
Śrīmad-Bhāgavatam 3.25.36
tair darśanīyāvayavair udāra-
vilāsa-hāsekṣita-vāma-sūktaih
hrtātmano hrta-prānāmś ca bhaktir
anicchato me gatim anvīm prayunkte
taih — ovi oblici; darśanīya — očaravajući; avayavaih — čiji udovi; udāra — uzvišene; vilāsa — zabave; hāsa — nasmiješeni; īksita — pogledi; vāma — umilne; sūktaih — čije ugodne riječi; hrta — obuzimaju; ātmanah — njihove umove; hrta — osvojene; prānān — njihova osjetila; ca — i; bhaktih — predanim služenjem; anicchatah — nevoljno; me — Moje; gatim — prebivalište; anvīm — suptilno; prayuṅkte — dostiže.
Kada ugleda očaravajuće oblike Gospodina, nasmiješene i privlačne i čuje Njegove vrlo umilne riječi, čisti bhakta skoro sasvim gubi svijest o svemu ostalom. Osjetila su mu oslobođena svake zaokupljenosti i postaje obuzet predanim služenjem. Tako, uprkos svojoj nevoljnosti, dostiže oslobođenje bez posebnog truda.
Smisao: Postoje tri vrste bhakta – prvorazredni, drugorazredni i trećerazredni. Čak su i trećerazredni bhakte oslobođene duše. U ovom stihu se objašnjava da iako nema znanje, jednostavno promatrajući prekrasne ukrase Božanstva u hramu, bhakta se zaokuplja mislima o Njemu i gubi svijest o svemu ostalom. Jednostavno utemeljujući se u svjesnosti Krišne, zaokupljajući osjetila služenjem Gospodina, osoba neprimjetno postaje oslobođena. To je također potvrđeno u Bhagavad-gīti. Jednostavno neokaljanim predanim služenjem propisanim u svetim spisima, osoba postaje jednaka Brahmanu. U Bhagavad-gíti je rečeno: brahma-bhūyāya kalpate. To znači da je živo biće u svom izvornom stanju Brahman, jer je djelić i čestica Vrhovnog Brahmana. Ali budući da je zaboravilo svoju pravu prirodu, Gospodinovog vječnog sluge, svladala ga je i zarobila māyā. Taj zaborav živoga bića, koje je zaboravilo svoj pravi prirodni položaj je māyā.
Nastavak teksta...
Premda su bili oslobođeni, umjesto da ostanu impersonalisti, bili su privučeni ljepotom Gospodina i postali su bhakte. Ovdje je vrlo važna riječ vilāsa. Vilāsa se odnosi na Gospodinove djelatnosti ili zabave. Propisana dužnost hramskog obožavanja je ne samo posjećivanje hrama da bi se vidjelo lijepo ukrašeno Božanstvo, već i slušanje recitiranja Śrīmad-Bhāgavatama, Bhagavad-gīte ili sličnih spisa, koji se redovito recitiraju u hramovima. U Vrndāvani je običaj da se u svakom hramu recitiraju śāstre. Čak i trećerazredni bhakta, koji nema književnog obrazovanja ili nema vremena za čitanje Śrīmad-Bhāgavatama ili Bhagavad-gīte, stječe priliku slušati o Gospodinovim zabavama. Na taj način, njihovi umovi mogu uvijek ostati zaokupljeni mislima o Gospodinu – Njegovom obliku, djelatnostima i transcendentalnoj prirodi. Ovo stanje svjesnosti Krišne je stupanj oslobođenja.
Gospodin Caitanya je zato preporučio pet važnih procesa u izvršavanju predanog služenja: 1) pjevanje Gospodinovih svetih imena, Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare/ Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare, 2) druženje s bhaktama i služenje bhakta što je više moguće, 3) slušanje Śrīmad-Bhāgavatama, 4) promatranje ukrašenog hrama i Božanstva i ako je moguće 5) življenje u mjestima kao što su Vrndāvana i Mathura. Ovih pet čimbenika su dovoljni da pomognu bhakti da dostigne najviši savršeni stupanj. To je potvrđeno u Bhagavad-gīti, a isto tako i ovdje u Śrīmad-Bhāgavatamu. U svim vedskim spisima se prihvaća da trećerazredni bhakte također mogu neprimjetno dostići oslobođenje.
Zatvori
(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
