Pojedinačne vječne osobe
Gita nas poučava da je svako živo biće na ovome svijetu vječna duša zatočena u privremenom materijalnom tijelu. Svaka je duša oduvijek postojala i uvijek će postojati kao osobeno pojedinačno biće [2.12]. Samo materijalno tijelo ima svoj početak i kraj [2.18], ali duša se nikada ne rađa i nikad ne umire [2.16– 21]. Duša je Božja superiorna živa energija [7,5], dio Boga, Krišne[15,7]. Bog se s ljubaznošću odnosi prema svakoj duši [5.29]. Duhovno oslobođenje ne podrazumijeva niti napuštanje vlastitog individualnog postojanja niti stapanje u bilo što bezlično ili neosobno, već podrazumijeva skidanje slojeva iluzije i otkrivanje svojega istinskog ja.
Kroz cijelu Bhagavad-gitu, Krišna se osvrće na dušu kao na osobu. Materijalno tijelo koje se neprestano mijenja prekriva dušu. Smatra se da je drevni grčki filozof Heraklit rekao da se ne može dva puta zakoračiti u istu rijeku, jer njene vode neprestano teku. Mogli bismo reći i da se ne može dva puta disati u istome tijelu, jer je ono uvijek u biološkom toku.
Tijelo je polje na kojem igramo svoj život. Mi, duše, svjedoci smo toga polja [13.2]. Kao što materijalni predmeti postoje u prostoru, ali ga nikada ne mogu pokvariti ili preobraziti, tako i tijelo, iako utječe na našu svijest na mnogo načina, nikada ne može promijeniti vječnu prirodu duše [13.33]. Jednostavno razmatranje otkriva da kada kažemo “bio sam dijete” ili “bila sam adolescentica” ili “odrasla sam osoba”, temeljno “ja” (jezgro sebe) ista je stalna osoba, čak i kad se tijelo i um mijenjaju na toliko načina [2.13]. To trajno “Ja” je duša i nije iluzija. Iluzija se događa kada ‘ja’ poistovjećujemo sa smrtnim tijelom koje se mijenja, umjesto sa svojim istinskim, vječnim ja. Završavajući svoj vijek u jednom tijelu, ulazimo u drugo, baš kao što se netko odriče istrošene odjeće i oblači novu [2.23].
Samo pretjerano ‘modno-svjesna’ osoba pati zbog gubitka puke košulje ili haljine. Tako se u iluziji gubimo, preplavljeni tugom, zbog neizbježne promjene tijela, zaboravljajući da tijelo samo odijeva vječnu dušu. Ironija svakodnevnog života je u tome što se, u svoj svojoj taštini, drastično podcjenjujemo. Smatramo se smrtnima, iako smo uistinu besmrtni. Podnosimo bolna ograničenja svoga vlastitog znanja i radosti, a kao vječni dijelići Boga, Krišne, svatko od nas ima pravo na urođenu i neograničenu svijest i radost. Trebamo ih samo potraživati na odgovarajući način [6.20–22]. Dok zaboravljamo svoju vječnu prirodu i prianjamo za prolazne materijalne predmete, sebične nas želje vuku u iluziju. Stotine “lanaca želja” zatočuju duše koje nastoje gospodariti ovim svijetom [16.12]. Čak su i pobožne duše vezane svjetovnim djelovanjem rođenim iz njihove prirode [14.6, 18.60].
nastavak tekstaNastojeći dostići materijalno ugodno i bježeći od neugodnog, padamo u iluziju dvostranosti, dok nas želja i mržnja nadvladavaju [7.27]. Krišna nas upozorava da se ne radujemo materijalno ugodnom i ne tugujemo zbog neugodnog [5.20]. Umjesto toga, trebali bismo tolerirati oboje, jer sve to dolazi i odlazi, kao puki proizvodi osjetilne percepcije [2.14]. Krišna navodi mnoge primjere svjetovnih dualnosti koje pobuđuju želju i odbojnost: hladnoća i vrućina, radost i tuga [2.14, 6.7, 12.18], dobitak i gubitak, pobjeda i poraz [2.38], čast i sramota [6.7, 12.19, 14.25], uspjeh i neuspjeh [2.48, 4.22, 18.26], ljubav i mržnja [2.64, 3.34, 18.23, 18.51], kamen i zlato [6.8, 14.24]. (Ovdje ljubav i mržnja ukazuju na strastveni dualistički mentalitet u kojem jedna emocija hrani drugu: obožavamo jednu osobu i zanemarujemo ili ocrnjujemo drugu), prijatelj i neprijatelj [6.9, 12.18, 14.25], sveci i grešnici [6.9], ozdravljenje i bolest, jadikovanje i žudnja [12.17], kleveta i pohvala [12.19, 14.24], ugodnost i nezadovoljstvo [5.20, 14.24], uzbuđenje i bijeda [18,27].
Za one koji su zarobljeni u njima, sve su ove dualnosti samo druga imena za radost i tugu [15,5]. Kroz Gitu, Krišna objašnjava da se čak i u ovom životu, u našem sadašnjem tijelu, možemo uzdići do čiste svijesti, spoznati Boga i živjeti u stanju duhovnog oslobođenja. Trenutno naše materijalne želje prekrivaju i skrivaju našu istinsku svijest [3.39]. Stoga, svojom odlukom da prigrlimo ili odbacimo duhovni život, djelujemo kao vlastiti prijatelj ili neprijatelj; sami sebe uzdižemo ili degradiramo [6,5–6]. Krišna naglašava da smo sami odgovorni za svoje stanje. Gospodin nas ne prisiljava da činimo dobro ili zlo, pa stoga nije odgovoran za radost i tugu koje stvaramo u svome životu [5.14–15]. Imamo slobodnu volju. Govoreći na povijesnom bojnom polju, koje je također bremenito simboličkim značenjem, Krišna više puta poučava Arđunu da pobijedi ne samo vojne neprijatelje, već i iluziju, pohlepna osjetila i hiroviti um. Ako želimo slijediti Arđunu i pobijediti iluziju koja nas sprječava da uživamo u neograničenom životu za kojim žudimo, moramo saznati više o materijalnoj prirodi, njenim načinima zavođenja i specifičnim odlikama kojima nas zarobljava.
Zatvori
(Iz knjige: Dr. Howard Resnick, A comprehensive guide to Bhagavad-gita)
