Poput glumca u kostimu
Śrimad-Bhagavatam 1.8.19
maya-javanikacchannam
ajnadhoksajam avyayam
na laksyase mudha-drsa
nato natyadharo yatha
maya — obmanjujućom; javanika — zavjesom; acchannam — prekriven; ajna — neuk; adhoksajam — izvan dosega materijalnog shvaćanja (transcendentalan); avyayam — besprijekoran; na — ne; laksyase — opaža; mudha-drsa — budalasti promatrač; natah — umjetnik; natya-dharah — odjeven kao glumac; yatha — kao.
Budući da si izvan dosega ograničena osjetilnog opažanja, vječno si nedostižan, prekriven velom obmanjujuće energije. Skriven si budalastom promatraču , baš kao i glumac odjeven za predstavu.
SMISAO: U Bhagavad-giti Šri Krišna potvrđuje da Ga nerazborite osobe pogrešno smatraju običnim čovjekom i zato Ga ismijavaju. Kraljica Kunti to ovdje potvrđuje. Nedovoljno inteligentni, koji se bune protiv autoriteta Gospodina, poznati su kao asure. Asure ne mogu priznati Gospodinov autoritet. Kad se Gospodin osobno pojavi među nama, kao Rama, Nrsimha, Varaha ili u Svom izvornom obliku kao Krišna, čini razna čudesna, nadljudska djela. Kao što ćemo vidjeti iz opisa u desetom pjevanju ovoga velikog spisa. Šri Krišna je pokazivao Svoje nadljudske sposobnosti od dana kada je ležao na krilu Svoje majke. Ubio je vješticu Putanu iako je premazala grudi otrovom samo da bi Ga ubila. Sisao je njezino mlijeko kao obična beba, ali je s njim isisao i njezin život.
Podigao je brdo Govardhanu, kao što dječaci podižu pečurke, i sedam ga je dana neprekidno držao kako bi zaštitio stanovnike Vrindavane. To su neke od Gospodinovih nadljudskih djelatnosti opisanih u autoritativnim vedskim spisima kao što su Purane, Itihase (povjesna djela) i Upanišade. Dao nam je predivne upute u obliku Bhagavad-gite. Pokazao je čudesne sposobnosti kao junak, obiteljski čovjek, učitelj i kao asket. Autoriteti poput Vyase, Devale, Asite, Narade, Madhve, Šankare, Ramanuđe, Šri Ćaitanye Mahaprabhua, Đive Gosvamija, Višvanathe Čakravartija, Bhaktisiddhante Sarasvatija i svih ostalih u nizu, prihvaćaju Ga kao Svevišnju Božansku Osobu. On je to za Sebe osobno izjavio na raznim mjestima u vjerodostojnim spisima. Unatoč tomu, sloj ljudi demonskoga mentaliteta uvijek odbija prihvatiti Gospodina kao Vrhovnu Apsolutnu Istinu.
Djelomično to je posljedica njihova nedovoljnog znanja, a djelomično njihove tvrdoglave nepopustljivosti, uzrokovane različitim zlodjelima u prošlosti i u sadašnjosti. Takve osobe nisu mogle prepoznati Šri Krišnu čak ni kad im je bio nazočan. Oni ovisniji o svojim nesavršenim osjetilima ne mogu Ga spoznati kao Svevišnjega Gospodina. Takve su osobe poput suvremenih znanstvenika. Žele sve otkriti eksperimentalnim znanjem. Međutim, Vrhovnu Osobu nije moguće spoznati eksperimentalnim znanjem. Gospodin je ovdje opisan kao adhokšađa, iznad dosega eksperimentalnog znanja. Sva su naša osjetila nesavršena. Tvrdimo da opažamo sve, no moramo priznati da nam opažanje ovisi o određenim materijalnim uvjetima koji su izvan našega nadzora. Gospodin je izvan dosega osjetilna opažanja. Kraljica Kunti prihvaća taj nedostatak uvjetovanih duša (…)
Za manje inteligentne ljude moraju postojati hramovi, džamije ili crkve kako bi na takvim svetim mjestima oni mogli početi uviđati Gospodinovu neprikosnovenu moć i slušati o Njemu od autoriteta. Za takve je ljude ovaj početak duhovnog života od presudne važnosti i samo nerazumne osobe mogu omalovažavati osnivanje takvih mjesta obožavanja, potrebnih za promicanje duhovnog standarda ljudi. Za nedovoljno razborite osobe klanjanje pred autoritetom Gospodina, kako se to obično čini u hramovima, džamijama ili crkvama, jednako je blagotvorno kao kad napredni bhakta meditira na Njega aktivno Ga služeći.
(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
