Prabhupadine knjige
Priča se događa u Mayapuru (Indija) gdje je Šrila Prabhupada govorio o tome zašto je došao u ovaj materijalni svijet.
Šrila Prabhupada je rekao: “On (misleći na Krišnu) me je zamolio da dođem ovdje, a ja sam rekao da ne želim ići jer je to tako prljavo mjesto. On (Krišna) mi je rekao: “Ako odeš, urediti ću toliko mnogo lijepih palača u kojima ćeš živjeti”. Tada sam odgovorio: ”Ali ja ne želim ići.” Krišna je rekao: “Samo idi i napiši knjige, a Ja ću urediti da ti bude udobno.” Šrila Prabhupada je rekao: “Došao sam jer me je On zamolio da napišem ove knjige, zato sam došao.”
Tada je rekao: “Ti moraš čitati moje knjige svaki dan! Čak ih i ja svakodnevno čitam. Znaš li zašto?” Nisam ponudio nikakav odgovor i čekao sam na objašnjenje. Rekao je: “Svaki put kad čitam ove knjige čak i ja nešto naučim!” Sjedio sam začuđen u tišini. Tada je pitao: “Znaš li zašto naučim nešto svaki put kad čitam ove knjige?” U tom sam trenutku bio potpuno začuđen. “Zato jer ih nisam ja napisao.” Sljedeće što se dogodilo bilo je posve čudesno. Gledao me je vrlo intenzivno, direktno u oči.
Govorio je s velikim autoritetom, u mističnom raspoloženju koje je graničilo s ekstatičnim, kako su Njegove knjige napisane. “Svaki dan”, rekao je, “kada sjednem da pišem ove knjige”, gledao je u prostor, mašući rukama kroz zrak, glasa ispunjenog transcendentalnom emocijom, “Krišna osobno dođe i diktira svaku riječ”. Imao sam utisak da je Krišna, u tom trenutku, bio osobno prisutan u sobi, samo što sam bio previše slijep da bih Ga vidio. Tada je Šrila Pabhupada ponovno usmjerio svoje oči na moje. “Stoga”, rekao je, “kad god da čitam ove knjige čak i ja naučim nešto, a ako ti budeš svakodnevno čitao moje knjige, svaki ćeš put također nešto naučiti”.
— Ispričao Bhagavata dasa