Prvi stih Bhagavad-gīte
Bhagavad-gītā 1.1
dhrtarāstra uvāca
dharma-ksetre kuru-ksetre
samavetā yuyutsavah
māmakāh pāndavāś caiva
kim akurvata sañjaya
dhrtarāstrah uvāca — Kralj Dhrtarāstra reče; dharma-ksetre — na mjestu hodočašća; kuru-ksetre — na mjestu zvanom Kuruksetra; samavetāh — okupljeni; yuyutsavah — željni borbe; māmakāh — moji (sinovi); pāndavāh — sinovi Pāndua; ca — i; eva — zacijelo; kim — što; akurvata — učinili su; sañjaya — o Sañjaya.
Dhrtarāstra reče: O Sañjaya,okupivši se na svetom mjestu, Kuruksetri, što su učinili moji sinovi i sinovi Pāndua, željni borbe ?
Smisao: Bhagavad-gītā je teističko naučavanje, čitano u svim djelovima svijeta. U Gītā-māhātmyi (Hvalospjevu Gīti), u kojem je sažeto izložen sadržaj Gīte, čitatelju se savjetuje da Bhagavad-gītu pomno proučava uz pomoć Śrī Krišninog bhakte i pokuša je shvatiti bez osobno motiviranih tumačenja. Primjer pravilna razumijevanja ovog nauka postavio je u samoj Gīti Arjuna, koji je Gítu čuo od samoga Gospodina. Ako netko, zahvaljujući sreći, shvati Bhagavad-gītu u nizu učeničkog naslijeđa, bez motivirana tumačenja, nadilazi proučavanje vedske mudrosti i svih svetih spisa. U Bhagavad-gīti čitatelj će naći sve što se nalazi u drugim svetim spisima, ali i ono što se u njima ne može naći.
To je posebno odličje Gīte. Ona je savršeno teističko naučavanje, jer ju je izgovorila sama Svevišnja Božanska Osoba, Gospodin Śrī Krišna. Razgovor između Dhrtarāstre i Sañjaye opisan u Mahābhārati tvori temelj ove velike filozofije. Smatra se da je ova filozofija bila izložena na bojnom polju Kuruksetri, koje je još od davnih vremena vedske kulture sveto mjesto hodočašća. Izgovorio ju je Gospodin kada je osobno boravio na ovom planetu kako bi čovječanstvu pružio vodstvo. Riječ dharma-ksetra (mjesto na kojem se vrše religijski obredi) je značajna, jer je Svevišnja Božanska Osoba bila nazočna na bojnom polju Kuruksetri na strani Arjune. Otac Kurua, Dhrtarāstra, sumnjao je u mogućnost konačne pobjede svojih sinova. Tako je obuzet dvojbom upitao svoga tajnika Sañjayu: „Što su učinili?” Bio je uvjeren da su se njegovi sinovi i sinovi njegova mlađeg brata Pāndua okupili na bojnom polju Kuruksetri radi odlučna ratovanja.
Ipak, njegovo je pitanje važno. On nije htio da se rođaci i braća nagode. Htio je biti siguran u sudbinu svojih sinova na bojnom polju. Budući da se bitka trebala voditi na Kuruksetri, koja je u Vedama opisana kao mjesto obožavanja čak i za stanovnike raja, jako se plašio utjecaja sveta mjesta na ishod bitke. Znao je vrlo dobro da će ono povoljno utjecati na Arjunu i sinove Pāndua, koji su po prirodi bili puni vrlina. Sañjaya je bio Vyāsin učenik. Njegovom milošću mogao je vidjeti bojno polje čak i dok se nalazio u Dhrtarāstrinoj sobi. Zato ga je Dhrtarāstra upitao o situaciji na bojnom polju. I Pāndave i Dhrtarāstrini sinovi pripadaju istoj obitelji, ali Dhrtarāstra ovdje otkriva svoj um.
Namjerno izjavljuje da su samo njegovi sinovi Kurui i izdvaja Pānduove sinove iz obiteljskog naslijeđa. Tako možemo shvatiti njegov stav prema vlastitim nećacima, sinovima Pāndua. Kao što se s rižina polja čupaju nepotrebne biljke, tako se od samoga početka ove pripovijesti očekuje da će na religijskom polju Kuruksetri, na kojem je bio nazočan sam otac religije, Śrī Krišna, biti iščupane nepoželjne biljke, poput Dhrtarāstrina sina Duryodhane i drugih, i da će Gospodin na čelo postaviti istinski religiozne osobe, predvođene Yudhisthirom. To je značaj riječi dharma-ksetre i kuru-ksetre, uz njihov povijesni i vedski značaj.
(iz Bhagavad-gīte kakva jest; prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
