Raganuga-bhakti u ISKCON – u (Hridayananda das Goswami)
H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: Što se tiče izjave da se Raganuga-bhakti marginalizira, to može biti dobro jer doslovce i treba biti na marginama, a ne u središtu velikog duhovnog društva uglavnom sastavljenog od početnika. Margina znači „rub ili granica“, što samo po sebi nema pogrdno značenje, iako glagol „marginalizirati“ može imati negativne konotacije.
Vjerujem da postoje tri povijesna razloga koja objašnjavaju zašto neki bhakte marginaliziraju raganuga-bhakti u negativnom smislu:
1. Opasnost od sahajiyskog erotizma koja se rijetko pojavljivala među zapadnim bhaktama, ali se ipak pojavljivala.
2. Politički strah da će bhakte izvan menadžerske strukture tvrditi da su, ili da će biti viđeni kao najnapredniji, najprosvjetljeniji bhakte, i da će na taj način destabilizirati strukture moći.
3. Kao što se ranije spomenulo, nekvalificirani bhakte promiču raganuga-bhakti među drugim nekvalificiranim bhaktama. To je postao velik problem sa skupinama gurua izvan ISKCON-a. Čak i među ISKCON-ovim bhaktama vidim one čije opće ponašanje i karakter ne ukazuju na istinski duhovni napredak, koji raganugu koriste da bi se hvalisali i pokazali kako su bolji od drugih bhakta.
nastavak tekstaOsim toga, Prabhupada i njegovi prethodnici acharye poticali su diskreciju po pitanju raganuge, i jasno je da pojmovi „diskrecija“ i „margina“ mogu biti sinonimi u nekim značenjima tih riječi. Iako Prabhupadini sljedbenici prihvaćaju da je on „s Krišnom“, nikad se nije poticalo, a često niti toleriralo nagađanje o Prabhupadinom specifičnom odnosu s Krišnom. To pokazuje da najnapredniji raganuga-bhakta može biti apsolutno diskretan, dok „marginalizirani“ raganuga-bhakte često uopće ne očituju Prabhupadinu diskreciju. Po mome mišljenju – to je pravi problem.
Uzmimo za primjer Franju Asiškog. Zanimljivo je da je on za života bio marginaliziran od strane vlastitog svećeničkog reda zbog svog ekstremnog ponašanja, kao što su golotinja u javnosti, spavanje pod vedrim nebom čak i za hladnih talijanskih zima.
Današnji Franjevci, čak i oni za njegova života, jesu, i bili su, daleko umjereniji. Prema tome, postoji li i jedna jedina uspješna (preživjela, rastuća) religija koja je započela s ekstatičnim iskustvom i nastavila razvijati se na temelju tih ekstatičnih iskustava?
Mnoge američke evangelističke skupine stavljaju naglasak na ekstatično iskustvo, i upravo su te skupine često ozloglašene zbog licemjerja i prepuštanja seksualnim užicima ‘ekstatičnih’ lidera. Oni koji žele razvijati trajne religijske zajednice na temelju ezoterične, i u tom smislu neprovjerljive ekstaze, suočavaju se s ozbiljnim povjesnim izazovima i problemima.
Molim vas, imajte na umu da je Prabhupada uvijek izjednačavao istinsku duhovnu ekstazu s poštivanjem četiriju propisanih načela. Često je, primjerice, govorio o ekstazi svojih učenika za vrijeme kirtana.
– Hridayananda das Goswami
Zatvori