Slušanje o Božanskoj Osobi

Slušanje o Božanskoj Osobi

Śrīmad-Bhāgavatam 1.1.19.

vayaṁ tu na vitrpyāma
uttama-śloka-vikrame
yac-chrnvatām rasa-jñānām
svādu svādu pade pade

vayam — mi; tu — ali; na — ne; vitrpyāmah — bit ćemo mirni; uttama-śloka — Božanska Osoba, koja se slavi transcendentalnim molitvama; vikrame — zabave; yat — koje; śrnvatām — neprestanim slušanjem; rasa — raspoloženje; jñānām — upućeni; svādu — uživajući; svādu — ukusan; pade pade — na svakom koraku.

Nikada nas ne umara slušanje o transcendentalnim zabavama Božanske Osobe, koja se slavi himnama i molitvama. Oni koji su razvili ukus za transcendentalne odnose s Njim svakoga trenutka uživaju u slušanju o Njegovim zabavama.

Smisao: Postoji velika razlika između svjetovnih priča, romana ili pripovijesti i Božjih transcendentalnih zabava. Djela o povijesti cijeloga svemira sadrže opise zabava Božjih inkarnacija. Rāmāyana, Mahābhārata, i Purāne pripovijesti su o prošlim vremenima i zabavama Božjih inkarnacija, stoga ostaju svježe čak i nakon ponovna čitanja. Svatko može cijeli život neprestano čitati Bhagavad-gītu ili Śrīmad-Bhāgavatam, a ipak u njima nalazi novo svjetlo znanja. Svjetovne su novosti statične, dok su transcendentalne dinamične – jer duh je dinamičan, a materija statična. One koji su razvili ukus za razumijevanje transcendentalnih tema nikada ne zamara slušanje takvih pripovijesti.

Svatko se brzo zasiti svjetovnih djelatnosti, no nitko se ne može zasititi transcendentalnih djelatnosti predanog služenja. Riječ uttama-sloka ukazuje na književnost koja je oslobođena neznanja. Svjetovna je književnost u guni tame ili neznanja, dok je transcendentalna književnost posve drugačija. Ona je iznad gune tame, a njezino svjetlo postaje sve sjajnije s napretkom u čitanju i spoznavanju transcendentalnog sadržaja. Takozvane oslobođene osobe nikada ne postaju zadovoljne ponavljanjem riječi aham brahmāsmi. Takva umjetna spoznaja Brahmana postaje otrcana te, da bi iskusili pravo zadovoljstvo, okreću se pripovijestima Śrīmad-Bhāgavatama. Oni koji nemaju tu sreću okreću se altruizmu i svjetovnoj filantropiji. To znači da je filozofija mayavade svjetovna, dok je filozofija Bhagavad-gīte i Śrīmad-Bhāgavatama transcendentalna.

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Ostavite komentar:

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)