Što Vede kazuju o Ratovanju?
H.H. Hridayananda das Goswami – Odgovor: Bitno je razumjeti povijesni kontekst ove naredbe, tj. događaje i okolnosti o kojima kazuje Maha-bharata.
Drevni grčki ambasador u Indiji, Megasthenes, u svojem poznatom književnom djelu o Indiji ističe da po svojoj uzvišenoj etici ratovanja Indijci nadmašuju ostale narode. Civili nikada nisu u opasnosti, što je posve drugačija okolnost od one koju nalazimo u užasnim opisima ratova grčko-rimskih povjesničara; da ne govorimo o Attili. K tome, Arđuna se borio za ustavnu monarhiju protiv profesionalnih ratnika koji su željeli uzurpirati prijestolje i tako uništiti pravednu vladavinu. Protivno savjetima i molbama Krišne, kao i mnogih drugih mudrih osoba, ratnici neprijateljske strane došli su na bojno polje odlučni da se bore.
Možemo primjetiti da je Krišnin savjet Arđuni vrlo sličan učenjma svake moderne i prestižne vojne akademije: osoba se za pravdu mora boriti hrabro, bez straha ili sentimentalnosti – emocija koje će ugroziti slobodu i pravdu.
Bhagavad-gita je jasna glede civila koji se ne bore u službi legitimne vlade – oni ne smiju počiniti nasilje ni prema kome. Krišna je tu jasan rabeći riječ ‘ahimsa’ – nenasilje, On daje nedvosmisleno pravilo da osoba ne smije vršiti dužnosti ostalih varna/kasta. Dharma kšatrija (klase ratnika) precizno je definirana u Maha-bharati: samo oni ratničke klase mogu primjeniti nasilje, i samo protiv neprijateljskih boraca, i samo u službi zakonske vlade, i to samo da bi zaštitili pravdu.
Ponovno vidimo da se ta načela bitno ne razlikuju od pravila i vrijednosti modernih ustavnih država.
