Tobožnje duhovne djelatnosti
Bilo da se radi o Indiji ili nekim drugim mjestima u svijetu, možemo vidjeti da postoje ljudi koji žive veoma čistim moralnim životom. Slijede regulativne principe i prema moralnim standardima doima se da vode bezgrješne živote. Darežljivi su, pobožni i željno sudjeluju u mnogim religijskim ceremonijama. Imaju istaknut veoma snažan osjećaj pripadnosti određenoj religijskoj sljedbi ili grupi. Ali nažalost nisu niti najmanje razumjeli niti usvojili razumijevanje prirode same duše i činjenice da mi nismo ova tijela, već da smo vječne duše, vječni sluge od sluge od sluge Gospodina. Budući da nisu usvojili i predali se Istini o vječnoj prirodi i položaju duše sve njihove takozvane duhovne djelatnosti jednostavno služe samo tome da hrane njihov lažni ego.
Na taj način postaju sve arogantniji i ponosniji, smatrajući sebe pravednicima, ispravnijim i boljim od svih ostalih. Smatraju da je njihova religija bolja od svih drugih religija. Uvjereni su: ‘Ja sam pobožan, a ostali su bezbožni! Ostali ne upućuju toliko mnogo molitvi u danu koliko ja upućujem! Ja sam drag Bogu, a oni nisu dragi Bogu!’ Slijeđenje religijskih principa na taj način čini osobu još više arogantnom i ponosnom – što ukazuje na potpuno pogrešno razumjevanje. Na žalost to je situacija u kojoj se nalazi velik broj ljudi koji sebe smatraju religioznim i pobožnim u današnjem svijetu. Oni na žalost ne razvijaju odliku poniznosti. Nemaju za cilj postati ponizni sluge, već žele biti uživatelji plodova svojih tobožnjih duhovnih djelatnosti.
