Važnost slušanja
Šrimad Bhagavatam 1.7.7
yasyam vai sruyamanayam
krsne parama-puruse
bhaktir utpadyate pumsah
soka-moha-bhayapaha
yasyam – ovaj vedski spis; vai – zacijelo; sruyamanayam – samim slušanjem; krsne – Šri Krišne; parama – vrhovni; puruse – Božanske Osobe; bhaktih – želja za predanim služenjem; utpadyate – niče; pumsah – živog bića; soka – jadikovanje; moha – iluzija; bhaya – strahovanje; apaha – gase se.
Samim slušanjem ovoga vedskog spisa budi se želja za predanim služenjem Šri Krišne s ljubavlju koja odmah gasi vatru jadikovanja, iluzije i strahovanja.
SMISAO: Među različitim osjetilima uho je najdjelotvornije. Ono djeluje čak i u dubokom snu. Dok je budna, osoba se može rukama zaštititi od neprijatelja, ali dok spava, štiti je samo uho. Ovdje je istaknuta važnost slušanja za dostizanje savršenstva života: oslobođenja od materijalnih patnji. Svi se neprestano na nešto žale, tragaju za iluzijom i uvijek se boje mogućega neprijatelja. To su osnovni simptomi materijalne bolesti. Ovdje je rečeno da samim slušanjem poruke Šrimad-Bhagavatama osoba postaje privržena Svevišnjoj Božanskoj Osobi, Šri Krišni, i čim se to zbije, simptomi materijalnih bolesti nestaju. Šrila Vyasadeva je vidio svesavršenu Božansku Osobu i ovom je izjavom jasno potvrdio postojanje svesavršene Božanske Osobe, Šri Krišne.
Krajnji plod predana služenja jest razvijanje prave ljubavi prema Vrhovnoj Osobi. Ljubav je riječ koja se često koristi u odnosu između muškarca i žene. To je jedina riječ kojom se može pravilno opisati odnos između Šri Krišne i živih bića. Živa su bića u Bhagavad-giti opisana kao prakrti, koja je na sanskrtu ženske prirode. Gospodin se uvijek opisuje kao parama-purusa, vrhovna muška osoba. Tako se ljubav između Gospodina i živih bića može usporediti s ljubavlju između muškarca i žene, a izraz „ljubav prema Bogu” sasvim je odgovarajući. Predano služenje s ljubavlju za Gospodina započinje slušanjem o Njemu. Nema razlike između Gospodina i riječi koje govore o Njemu. Gospodin je apsolutan u svakom smislu te nema razlike između Njega i razgovora o Njemu. Stoga izgovaranje transcendentalnoga zvuka, dok slušamo o Njemu, omogućava izravan dodir s Njim. Transcendentalni je zvuk tako djelotvoran da odmah djeluje, uklanjajući sve materijalne patnje.
Kao što je već rečeno, materijalnim se druženjem živo biće zapleće, a iluzorni kavez materijalnoga tijela prihvaća kao stvarnost. U spletu takvih lažnih shvaćanja, bića u različitim vrstama života bivaju obmanuta na različite načine. Čak i na najrazvijenijem stupnju – ljudskom životu – ista iluzija prevladava u obliku različitih -izama i prekida ljubavni odnos s Gospodinom te time i ljubavni odnos s ljudima. Slušanjem Šrimad-Bhagavatama lažni splet materijalističkih shvaćanja biva razmršen, a društvom se širi istinski mir, za kojim političari u najrazličitijim političkim situacijama tako žude. Političari žele mir među ljudima i narodima, no istodobno su, zbog prevelike sklonosti materijalnoj vlasti, prisutni iluzija i strah. Stoga mirovne konferencije političara ne mogu donijeti mir u društvu. Mir se može postići samo slušanjem Šrimad-Bhagavatama koji govori o Svevišnjoj Božanskoj Osobi. Nerazumni političari mogu nastaviti održavati mirovne konterencije i sastanke na najvišoj razini stotinama godina, ali neće biti uspješni.
Ako ponovno ne uspostavimo naš izgubljeni odnos s Krišnom, prevladat će iluzija prihvaćanja tijela kao jastva, a s njom i strah. Što se tiče činjenice da je Šri Krišna Svevišnja Božanska Osoba, postoje tisuće svjedočanstava razotkrivenih spisa kao i tisuće svjedočanstava bhakta iz različitih mjesta, kao što su Vrindavana, Navadvipa i Puri, utemeljena na osobnom iskustvu. Čak su i u rječniku Kaumudl sinonimi za Krišnu Yašodin sin i Svevišnja Božanska Osoba, Parabrahman. Možemo zaključiti da samim slušanjem vedskoga spisa, Šrimad-Bhagavatama, možemo uspostaviti izravnu vezu sa Svevišnjom Božanskom Osobom Šri Krišnom i time postići najviše savršenstvo života, nadišavši svjetovne bijede, iluziju i strah. To su praktični testovi za onoga tko ponizno sluša Šrimad-Bhagavatam.
(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
