Vegetarijanstvo u kršćanstvu (7. dio)
Neki tumači Biblije, uzimajući u obzir Isusovu samilosnu prirodu, sugeriraju kako su “ribe” ustvari bile male rolade, kakve se i danas jedu, načinjene od podmorske biljke poznate pod imenom “riblja trava”, koja raste na Istoku. Ta se mekana riblja trava suši na suncu, melje u brašno i peče u vidu rolada. Ove su rolade bile sastavni dio prehrane drevnih Babilonaca, a mnogi ih Japanci također smatraju velikim specijalitetom. Muslimani ih preporučuju kao hranu za vjernike i, što je najvažnije, bile su popularna poslastica u Isusovo vrijeme. Pored toga, moramo uzeti u obzir i neke praktične stvari: mnogo je vjerovatnije da su se u korpama pored kruha nalazile rolade, a ne riba, koja bi se na toplom vremenu brzo pokvarila i upropastila ostalu hranu.
Također je moguće da “kruh i ribe” prije imaju simbolično nego doslovno značenje, što nije neuobičajeno u svetim tekstovima. Kruh je simbol Kristovog tijela, ili Božanske Supstance, dok je “riba” u vrijeme rane Crkve bila lozinka pod kojom su se krili kršćani ne bi li izbjegli progone. Slova grčke riječi za ribu, I-CH-TH-U-S,također su i početna slova naziva Iesous Christos Theou Uios Soter (“Isus Krist, Sin Božji, Spasitelj”). Riba je stoga u kršćanstvu poprimila obilježje mistične simbolike, i njezini se crteži mogu vidjeti na zidovima rimskih katakombi. Ono što je najvažnije, u najranijim se rukopisima Novog zavjeta ne spominju ribe; čudo podrazumjeva kruh i voće, ne kruh i ribe. Tek se u kasnijim rukopisima Biblije (nakon četvrtog stoljeća) umjesto voća navode ribe. Codex Sinaiticus predstavlja najranije izdanje Novog zavjeta koje pominje ribe kao dio toga čuda.
Usprkos svemu, mnogo je onih koji se ne mogu osloboditi tradicionalnog primjera sa kruhom i ribama. Za takve je ljude važno kako Isus, čak i da je jeo ribu, nije dao odobrenje drugima da to čine u njegovo ime. On je živio među ribarima i propovijedao je ribarima. Kao učitelj, morao je uzeti u obzir tko su njegovi slušatelji i koje su okolnosti. Stoga je rekao svojim učenicima da odbace svoje ribarske mreže i umjesto toga postanu “ribari što love ljude”, ili propovjednici. Pa ipak, oni koji ističu kako je Isus jeo ribu kažu: “Isus je to radio, zašto ne bih i ja?” Ali kad razmotrimo kako je Isus žrtvovao svoj vlastiti život ne bi li propovijedao Božje slave, malo nas je spremno entuzijastično slijediti njegov primjer.
(iz knjige Hrana za duh; autor Steven Rosen)
