Vegetarijanstvo u kršćanstvu (9. dio)

Na temelju vjernih prijevoda najranijih kršćanskih tekstova, ne nalazimo niti jednog primjera, ili slučaja, u kojem se jedenje mesa oprašta ili prihvaća.

Većina se kasnijeg kršćanskog racionaliziranja o konzumiranju mesa zasniva na pogrešnim prijevodima ili pak na doslovnom tumačenju općih kršćanskih simbola koje je trebalo promatrati u figurativnom smislu. Ključni je element, naravno, interpretacija, pa osoba stoga mora prosuditi kakva su bila Isusova djela i djela njegovih učenika, ne bi li vidjela jesu li ona u ikakvoj vezi s mesnom prehranom. Nadalje, rani kršćanski oci i sljedbe prakticirali su strogo vegetarijanstvo.

Prema tome, ako se oslonimo na pažljivo prevedene biblijske tekstove, te iz šire perspektive osmotrimo Isusovo učenje i uzmemo u obzir jasno naučavanje ranih kršćana, vidjet ćemo kako svi podupiru vegetarijanstvo. Ovaj ideal o skladnom životu u zajednici sa svim Božjim stvorenjima prekrasno je u jednoj svojoj pjesmi izrazio Werner Bergengruen.

Pjesma govori o psu koji se nekako našao u crkvi prilikom mise. Uznemirena i nervozna, djevojčica kojoj je pas pripadao, uspjeva svog prijatelja psića izvući napolje. Pritom razmišlja: „Kakva neprilika – pas u crkvi!“. Ali Bergengruen ističe kako je crkva puna životinja: vol i magarac uz Božićne jasle, lav do nogu sv. Jeronima, Jonina riba, konj sv. Martina, orao, golub, pa čak i zmija.

I dok djevojčica, napuštajući crkvu, sramežljivo uviđa kako je njezin ljubimac samo još jedna od mnoštva tih životinja, sa slika i kipova po cijeloj crkvi sve joj se one počinju osmjehivati. U tom se trenutku razliježe smijeh orguljaša, a potom i njegova pjesma: „O stvorenja sva, u slavu Boga sad se oglasite!“ Takvo je slavljenje prirodno, jer u crkvi, kao i na svakom drugom mjestu, sva bića dolaze od Boga.

(iz knjige Hrana za duh; autor Steven Rosen)