Zvuk prenosi misao o predmetu
Śrīmad-Bhāgavatam 3.26.33.
arthāśrayatvam śabdasya
drastur liṅgatvam eva ca
tan-mātratvam ca nabhaso
laksanam kavayo viduh
artha-āśrayatvam — ono što prenosi značenje predmeta; śabdasya — zvuk; drastuh — govornika; lingatvam — ono što ukazuje na prisustvo; eva — također; ca — i; tat-mātratvam — suptilan element; ca — i; nabhasah — etera; laksanam — određuju; kavayah — učene osobe; viduh — znaju.
Osobe koje su učene i imaju pravo znanje, definiraju zvuk kao ono što prenosi misao o predmetu, ukazuje na prisustvo govornika skrivenog našem pogledu i čini suptilini oblik etera.
Smisao: Iz ovog stiha možemo vrlo jasno vidjeti da čim govorimo o slušanju, mora postojati govornik, jer bez njega nema ni govora o slušanju. Zato se vedsko znanje, koje je poznato kao śruti ili ono koje se prima putem slušanja, također naziva apaurusa. Apaurusa znači “ono što nije izgovorila nijedna materijalno stvorena osoba”. Na početku Śrīmad-Bhāgavatama je rečeno, tene brahma hrdā. Zvuk Brahmana ili Veda je bio prvi put prenesen u srce Brahme, prve učene osobe (ādi-kavaye). Kako je on postao učen? Kad god se govori o učenju, mora postojati govornik i proces slušanja. Ali Brahmā je bio prvo stvoreno biće. Tko je govorio njemu? Budući da nikog nije bilo, tko je bio duhovni učitelj koji mu je predao znanje? Bio je jedino živo stvorenje; zato mu je Svevišnja Božanska Osoba, smještena unutar svakoga kao Paramātmā, prenijela vedsko znanje u srcu. Smatra se da je vedsko znanje izgovorio Svevišnji Gospodin i zbog toga je oslobođeno nedostataka materijalnog razumijevanja. Materijalno razumijevanje je nesavršeno. Ako čujemo nešto od uvjetovane duše, to je puno nedostataka.
Sve materijalne i svjetovne informacije su onečišćene iluzijom, greškama, varanjem i nesavršenošću osjetila. Vedsko znanje je savršeno, jer ga je prenio Svevišnji Gospodin koji je transcendentalan prema materijalnoj kreaciji. Ako vedsko znanje primimo od Brahme preko učeničkog naslijeđa, onda primamo savršeno znanje. Svaka riječ koju čujemo ima značenje. Čim čujemo riječ “voda”, iza te riječi postoji neki sastojak – voda. Slično tome, čim čujemo riječ “Bog”, postoji neko značenje. Ako primimo ovo značenje i objašnjenje pojma “Bog” od samog Boga, to je savršeno. Ali, ako spekuliramo o značenju pojma “Bog”, to je nesavršeno. Bhagavad-gītu, nauk o Bogu, izgovorila je Sama Svevišnja Božanska Osoba. To je savršeno znanje. Umni spekulatori ili takozvani filozofi, koji istražuju što je ustvari Bog, neće nikada shvatiti prirodu Boga. Znanost o Bogu treba shvatiti u učeničkom naslijeđu Brahme, koga je Sam Bog prvog poučio znanju o Bogu. Znanje o Bogu možemo shvatiti slušajući Bhagavad-gītu od vjerodostojne osobe u učeničkom naslijeđu. Kada govorimo o gledanju, mora postojati oblik. Početno iskustvo našeg osjetilnog opažanja je nebo. Nebo je početak oblika. Iz neba emaniraju drugi oblici. Prema tome predmeti znanja i osjetilnog opažanja počinju sa nebom.
(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
