Krist i Krišna (1.dio)

Krist i Krišna (1.dio)

IsusVlč.Hart: Kad zazivamo Boga – a trebali bismo naučiti kako to činiti svakog trenutka, čak i usred dnevnih poslova – trebali bismo Ga biti svjesni i onda će naša molitva imati dublje značenje. Ovo je osnovna ideja svjesnosti Krišne, to znam. I u kršćanskoj tradiciji rečeno nam je da neprestano molimo. To je biblijska zapovijed (1 Sol. 5.17). Ali isto tako nam je rečeno da se pazimo “isprazna” ponavljanja. Poznato mi je da se i predani sluge Krišne čuvaju toga. Vaši vas spisi poučavaju da pjevate “pažljivo” i u svjesnosti Krišne.

Satyaraja dasa: To je nužan proces spoznaje Boga za ovo doba: “Pjevajte sveto ime! Pjevajte sveto ime! Pjevate sveto ime! U dobu Kali nema drugog puta prema duhovnoj spoznaji. Nema drugog načina! Nema drugog načina! Nema drugog načina!”

Vlč. Hart: Na izvjestan se način to može smatrati i srcem kršćanskog učenja također. Na primjer, u rimokatoličkoj misi, prije čitanja evanđelja, svećenik izgovara molitvu: Dominus sit in corde meo et in labiis meis, što znači: “Gospod je u mom srcu i na mojim usnama.” Nije li pjevanje svetog imena najbolji način da nam Bog bude na usnama? Stoga nam psalmi govore da “od izlaska sunca pa sve do zalaska” trebamo slaviti Gospodinovo ime. Već Pavao prenosi tu ideju govoreći nam da “tko god zaziva ime Gopodnje, bit će spašen.” (Rimljanima 10.13)

Satyaraja dasa: Da. To je svjesnost Krišne.

Vlč. Hart: Biti Ga svjestan zanimljiv je koncept. On je Tvorac, Održavatelj. On je naše najneposrednije iskustvo, a ipak nam izmiče. Biti svjestan Njega zvuči mnogo lakše nego što to jest. Isprva je zapravo nemoguće biti istinski svjestan Njega, jer smo zbog naše uvjetovanosti takoreći u stanju duhovne amnezije. Čak i ne znamo tko je On. Zaboravili smo svoga prvobitnog Oca. Vrlo mi je teško to objasniti polaznicima sjemeništa.

Krishna and BalaramaSatyaraja dasa: Naravno da je teško. U biblijskoj tradiciji ne postoji mnogo podataka o kraljevstu Božjem. Kako ono izgleda? Gdje se nalazi? Kako Bog izgleda? Da li se On očituje u različitim oblicima? U jednom obliku? Bez oblika ? Kako meditirati na Boga ili zazivati Ga ako nam je sam pojam nejasan? Ako je vaše znanje o Njemu nejasno, kako možete očekivati da ćete razviti blizak odnos s Njim? Riječ “amnezija” koju ste naveli, zapravo je vrlo točna. Mi smo zaboravili svoj vječni odnos s Bogom. Jednako kao kod uobičajene amnezije, najbolje je liječenje ako bolesnika odvedete u njegovo prvobitno okružje. To će otvoriti vrata njegova sjećanja. Ali da biste ga odveli u njegovo prvobitno okružje, prvo morate znati gdje se ono nalazi. Morate poznavati njegovu obitelj, prijatelje i okolinu. Izlažući ga tim stvarima on će se postupno izliječiti i sjetiti svoga stvarnog života.

Slično tome, u svjesnosti Krišne svi su detalji o kraljevstvu Božjem otkriveni. To je zapravo prilično zapanjujuće. Saznajemo podatke o postojanju i kretanju svih onih koji su u bliskoj vezi s Bogom u Njegovom kraljevstvu – onih koji nikada nisu pali. I Biblija nas poučava da Bog prožima sve, ali samo je u vedskim spisima opisano kako se to točno događa. Kako se On širi u Svoje četverostruke oblike i zatim u tri avatare (purushe) Višnua, ulazeći u svaki atom. Svi su detalji tamo. To je više nego što razum može primiti. To razdire granice sjećanja, prodire kroz našu materijalističku uvjetovanost i mi bivamo izliječeni. Kad imamo sve te podatke, postaje gotovo lagano meditirati na Boga pjevajući ili upućujući mu molitve. Uz to, čovjek se brzo izliječi od duhovne amnezije…

Krist i Krišna (2. dio)‏

Krist i Krišna (2. dio)‏

Isus Satyaraja dasa: Da. Religija je jedna. Ona biva otkrivena na različite načine, razotkriva se, shodno vremenu i prilikama. No bit je ista. Uzmite rječnik, na primjer. Postoji onaj mali, svrsishodan – džepni rječnik. Ali postoje i veliki, neskraćeni rječnici, poput ovog na vašem stolu. Znanje je isto, ali neskraćeni rječnik daje više detalja, objašnjava svaku nijansu date riječi.

Prava je stvar, dakako, pronaći tradiciju koja daje najveću i najopsežniju objavu. Smatram da Isus vrlo jasno otkriva ograničenja kršćanske objave: “Imao bih vam još mnogo reći, ali sad to još ne možete nositi.” (Ivan 16.12)

Vlč. Hart: Da. Iako je rečeno da je Isus prenio dublje, povjerljivije znanje svojim učenicima, također je istina da je biblijska tradicija kao cjelina otkriva kroz usporedbe i čini se da je vrlo teško pronaći suvisao i sustavan način da se te izvorne, dublje istine dosegnu.Da se nadovežem na ono što ste govorili, sigurno će vas zanimati da Biblija navodi ove Isusove riječi: “Ako mi ne vjerujete kad vam govorim o zemaljskim stvarima, kako ćete mi vjerovati kad vam budem govorio s nebeskim?” (Ivan 3.12)

Satyaraja dasa: Upravo tako. Ali Krišna kaže u Bhagavad-giti: “Sad ću ti u potpunosti objasniti ovo znanje koje obuhvaća znanje o pojavnom svijetu i božanskoj prirodi. Kad ga shvatiš, ništa ti više neće preostati da saznaš.” (Bg.7.2) Doista postoji jasan i sustavan pristup postizanju ovog stupnja spoznaje Boga. On se naziva svjesnost Krišne. Stoga ova vedska objava pruža mnogo.

Vlč.Hart: Kad se pozivate na “vedsku tradiciju”, smatram da podrazumijevate nešto više nego samo zastarjelu indijsku religiju. Da vidimo jesam li u pravu. Iz naših nedavnih rasprava, ako mogu sažeti, proizlazi sljedeće – nekada je postojala drevna tradicija jednoboštva poznata kao vaišnavizam ili obožavanje Višnua (Krišne ili Boga). Prvobitno se nazivala sanatana dharma ili “vječna djelatnost duše”. Sveta kultura i književnost koja razjašnjava ove istine može se nazivati “vedska tradicija”. Je li to točno?

Krishna and BalaramaSatyaraja dasa: Da.

Vlč Hart: Ono što se meni čini zanimljivim jest to da površni pogled na povijest religija govori da su judaizam, kršćanstvo i islam jedine postojeće monoteističke religije ili zasigurno tri najranije. Ali sada jasno uočavam preteču u vedskoj (vaišnavskoj) tradiciji drevne Indije. To je zadivljujuće. Budući da sam kršćanin, ideja o drevnoj kulturi koja je gajila ljubav prema Bogu – posebice “Jednom Svevišnjem Bogu” koji je meni poznat, u meni budi radoznalost. Opće prihvaćenim judeo-kršćanskim izvorima prethodilo je ovo – više nimalo ne sumnjam. Ali gdje je sve završilo? Zašto se indijska religija više ne prihvaća kao monoteistička ?

Satyaraja dasa: Prvobitni sustav učenja ljubavi prema Bogu stručnije se nazivao bhakti-yoga ili nauka o predanom služenju. Suprutno raširenom vjerovanju, Indija je potakla prvu monoteističku tradiciju – u pravu ste – i ona je bila utemeljena na na bhakti-yogi, služenju Gospodina Krišne. Ideja o “Jednom Svemogućem Bogu” bila je sastavni dio prvobitne vedske kulture. Većina učenjaka u tome ne nalazi problem. No s prilivom budističke misli petsto godina prije Krista i monističkim učenjem Šankare – “sve je jedno” – u osmom stoljeću nove ere prvobitni je vedski pojam zasjenjen. Slijedila je zbrka znana kao “hinduizam”, sa svojim obiljem bogova i željom za stapanjem u postojanju Svevišnjeg. Ovakvim su tumačenjima ideja prethodili ljubav i obožavanje Jednog Svevišnjeg Božanstva – poznatog pod neograničenim brojem različitih imena, ali prvobitno poznatim kao “Krišna”. Ta je ljubav prožimala vedsku tradiciju i ona je prethodnica triju popularnih monoteističkih tradicija.

Krist i Krišna (3. dio)‏

Krist i Krišna (3. dio)‏

IsusSatyaraja dasa: Da. Prema vedskoj tradiciji, mi – duša – zapravo ne umiremo. Samo smo da tako kažemo reciklirani.

Vlč. Hart: (smijeh) Reinkarnaciju su također prihvatili mnogi filozofi rane Crkve. Prema mojem shvaćanju ona je logično objašnjenje onoga što se događa  u vrijeme smrti. Napokon, prvi zakon termodinamike – zakon očuvanja energije – navodi da energija ne može biti stvorena ili uništena. Što se onda događa s tom energijom, tom tvari koja oživljava tijelo u vrijeme smrti?

Satyaraja dasa: Retoričko pitanje, nesumnjivo.

Vlč. Hart: Naravno. Reinkarnacija je prihvatljiv odgovor. Najraniji su crkveni oci to znali. Zapravo je vrlo zanimljivo proučavati povijest toga kako je moderno kršćanstvo došlo do odbacivanja doktrine. Pojedinosti o tome iznosi istaknuti kršćanski teolog, dr. Geddes MacGregor. Njegova se knjiga zove Reinkarnacija u kršćanstvu. Odlična je.

Satyaraja dasa: Koliko je meni poznato rana je Crkva bila pod utjecajem Platona, što bi onda stavilo dodatni naglasak na vjerovanje u reinkarnaciju.

Vlč. Hart: Kršćanska je doktrina prvotno bila platonska ~ sve do vremena Tome Akvinskog, kada je aristotelska filozofija počela prodirati u crkvena učenje. Ali Crkva pod utjecajem Platona, kao i sam Platon, čvrsto su podupirali ideju reinkarnacije. Mislim da je ta doktrina odbačena tek s Petim ekumenskim koncilom ili Drugim koncilom u Carigradu.

Satyaraja dasa: Zašto je bila odbačena?

Vlč. Hart: To je teško… Postoje problemi… Pa, prvenstveno je bila odbačena zbog papinskog proglasa, koji je opet bio od utjecajem vodećih političara tog vremena – posebno cara Justinijana. Čini se da su “tadašnje vlasti” očekivale da će ljudi postati nemarni u svojoj odluci da postignu savršenstva. Kada bi ljudi mislili da imaju više od jednog života pomoću kojeg mogu postati savršeni kršćani, mogli bi se uteći grešnosti u ovom životu, misleći: “Okajat ću sve u sljedećem.” Stoga je bilo odlučeno da se zatre doktrina o reinkarnaciji. Svi tekstovi izvađeni su iz Biblije… No ovo je obzirniji scenario. Postoji još jedno gledište koje daje mnogo zastranjeniju priču. Politika… spletke… U svakom slučaju, to je povijest i mi tu ne možemo ništa.

Krishna and BalaramaSatyaraja dasa: Pa, možemo im dati istinu. Možemo objasniti logiku i čak biblijsku utemeljenost reinkarnacije. Vedska je književnost lišena politike, barem na duhovnoj i filozofskoj razini. Predani sluge uključeni u organizaciju i upravljanje možda će i morati uprljati ruke u nekoj mjeri, ali nikada u stvarima koje se tiču teologije i hermeneutike (znanosti o načinu tumačenja povijesnih spomenika, rukopisa, znanstvenih djela, Biblije itd., op. prev.), već samo organizacije.

Vlč. Hart: Ali kako osoba prima znanje? Zasigurno mora koristiti svoje zbirne i spekulativne sposobnosti. Politički vođe imaju sklonost ka mjerenju na naš način mišljenja i nastoje usmjeriti naše razmišljanje…

Satyaiaja dasa: Ne. To može biti istina na Zapadu – doista, to je povijest Zapadne kulture i iskrivljavanje judeo-kršćanske tradicije. Ali na Istoku i naročito u vaišnavskoj tradiciji, za vodstvo se obraća brahmanama čistoj intelektualnoj i svećeničkoj klasi. Sigurno ne političarima.

Vidite, u vedskoj tradiciji postoje standardne pramane ili načini stjecanja znanja. Oni širenje utjecaja političkog vode čine vrlo teškim. Najvažnija je pramana shruti ili shabda – a odnosi se na vjerodostojno svjedočanstvo ili objavu, posebno zato što ju je u skladu s spisom izgovorio čisti sluga koji dolazi iz učeničkog naslijeđa. Tako ima vrlo malo prostora za izvanjske utjecaje.

Krist i Krišna (4. dio)‏

Krist i Krišna (4. dio)

Krishna and BalaramaSatyaraja dasa: Za razliku od modernih biologa, vedska književnost ne pravi razliku na temelju ukupna fizičkog izgleda ili samo morfološke prirode. Odlučujući činitelj je razina svijesti, a njih je toliko…

Vlč. Hart: Razumijem. Toliko je toga za usvojiti. Vratimo se malo unatrag. Dakle prirodnom evolucijom dolazimo do ljudskog oblika… hm… To je slično Origenovoj tvrdnji. On je bio jedan od očeva Crkve koji je tvrdio da kad duša padne iz duhovnog svijeta, prvo se utjelovljuje kao anđeo – vi biste možda rekli da se utjelovljuje kao Brahma ili neki drugi uzvišeni polubog – i zatim zbog dodira s nerazumnim strastima proizašlim iz materijalnog života pada do najnižih vrsta da bi postupno utirala sebi put do ljudskog oblika, prirodno se razvijajući. Na tom stupnju – ljudskom – biće postaje odgovorno za svoje djelatnosti. Tu opet u igru ulazi karma – akcija i reakcija – i duša ide gore ili dolje, u nebo ili pakao, ovisno naravno o čovjekovom djelovanju i vjeri u Boga.

Satyaraja dasa: To je vedski koncept. No Vede idu i dalje. Gore ili dolje, kako vi kažete, odnosi se na život u ovome svijetu – postoje nebeski planeti i pakleni planeti, i shodno nečijem djelovanju i razmjernoj vjeri u Boga ili Mamona (boga bogatstva i novca), dobiva se tjelesno postojanje na jednom od od ovih planeta. Čovjek može ići gore ili dolje. Ali Krišna nas uči da nadiđemo “gore i dolje” ovog svijeta. On kaže: “Onaj tko u trenutku smrti napusti tijelo sjećajući se samo Mene ulazi u kraljevstvo Božje”. Takvo je ostvarenje vrlo rijetko. I u Bibliji i u vedskoj književnosti jasno se navodi razlika između neba i kraljevstva Božjeg. Pravedni i pobožni u ovome svijetu mogu otići u nebo, ali samo čisti sluga odlazi u kraljevstvo Božje. To se vrlo rijetko postiže. Nebo je “dobro” mjesto, ali kraljevstvo Božje je “transcendentalno”. Drugim riječima, ono je ponad dobra i zla – dvojnosti – ovoga svijeta. Ono je krajnje odredište.

IsusVlč. Hart: Imam jedno pitanje i pitam se postoji li odgovor u vedskoj književnosti. Kroz koje vrste ulazimo u ljudski oblik?

Satyaraja dasa: Da, vedska je tradicija precizna u tom pogledu. No promjenjivosti postoje. Iscrtana je osnovna hijerarhija tjelesnih oblika… Razvitak ide od riba do biljaka, zatim do insekata, ptica i na kraju, zvijri. Otuda postoje tri prolaza do ljudskog oblika… U načelu, ako se tko rodi kao ljudsko biće u odlici vrline, znači da dolazi iz tijela krave. Biće u odlici strasti dolazi kroz lavlji prolaz, a biće u odlici neznanja dolazi iz tijela majmuna… To je općenito… Naravno, da bi ljudsko biće bilo visoko razvijeno, u odlici vrline, morat će proći kroz mnoge ljudske oblike… To je drugi smisao svega…

Vlč Hart: To sigurno ovisi o odlici koja prevladava, budući da ste jednom spomenuli kako smo svi mi većinom kombinacija sve tri odlike… zanimljivo…

Satyaraja dasa: Da. To je u načelu pravilo, iako postoje iznimke. Ovo je znanje, međutim, potpuno akademsko, barem u jednom smislu, jer nezavisno od načina na koji smo došli do ljudskog oblika naša je krajnja dužnost ista: mi se moramo predati Bogu i moramo početi tako da nadiđemo tjelesno shvaćanje života. Prvi korak ka samospoznaji jest razumijevanje vlastite osobnosti kao odvojene od tijela. Nema govora da se krene dalje ako ovaj prvi korak nije u potpunosti ostvaren.

Krist i Krišna (5. dio)

Farizej i carinik

Isus
Jednom prilikom Isus je ispričao sljedeću priču:

Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: “Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: ‘Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik.’ Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’ A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože milostiv budi meni grešniku!’ Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.”
(Lk 18:9-14)

Krishna and Balarama

trnād api sunīcena
taror api sahisnunā
amāninā mānadena
kīrtanīyah sadā harih

Gospodinovo Sveto Ime trebamo pjevati ponizna uma, smatrajući sebe nižim od slamke na ulici;
trebamo biti snošljiviji od drveta, lišeni svakog osjećaja lažnog ugleda i spremni drugima odati svo
poštovanje. U takvom stanju uma možemo neprestano pjevati Gospodinovo Sveto Ime.
(Śri Siksastaka 3)

Krist i Krišna (6. dio)

Krist i Krišna – simptomi velike duše

jesus-christ
Velike duše nemaju nikakva posla silaziti na niže planete poput našeg, osim i izuzev u potpunoj nesebičnosti pokušavajući spasiti uvjetovane duše.

titiksavah kārunikāh
suhrdaḥ sarva-dehinām
ajāta-śatravah śāntāh
sādhavah sādhu-bhūsanāh

“Simptomi sadhua (svete osobe) su da je tolerantan, milostiv i prijateljski naklonjen prema svim živim bićima. On nema neprijatelja, smiren je, pridržava se spisa i sve njegove odlike su uzvišene.”
(Śrīmad-Bhāgavatam 3.25.21.)

Śrila Prabhupada objašnjava ovu strofu: “Śrīmad-Bhāgavatam izjavljuje da svaki vjerodostojni propovjednik svjesnosti Boga mora posjedovati titikšu (tolerancija) i karunu (samilost). U karakteru Gospodina Isusa Krista nalazimo obje te odlike. Bio je toliko snošljiv da čak i dok su ga razapinjali nikoga nije osuđivao. Bio je toliko milostiv da je molio Boga da oprosti upravo onima koji su ga pokušavali ubiti. Isus Krist je bio takva velika osoba – sin Božji, predstavnik Boga. Bio je bezgrešan. Svejedno, razapeli su ga. Želio je dati svjesnost Boga, ali zauzvrat su ga razapeli. Bili su toliko nezahvalni. Nisu znali cijeniti njegovo propovijedanje, ali mi ga cijenimo i iskazujemo mu svo poštovanje kao predstavniku Boga.” (Nauka o samospoznaji, poglavlje 4)

Velike duše nisu uznemirene ni pod kakvim okolnostima:

nārāyaṇa-parāh sarve
na kutaścana bibhyati
svargāpavarga-narakesv
api tulyārtha-darśinah

“Bhakte koji samo predano služe Vrhovnog Gospodina, nikada se ne boje nijednog stanja života. Za njih su rajske planete, oslobođenje i paklene planete svi isti, jer takve bhakte zanima samo služenje Gospodina.”
(Śrīmad-Bhāgavatam 6.17.28.)

Čak i kada je suočeno s velikim kušnjama, kada ga se vodi na raspeće, savršeno biće na najvišem nivou prisnosti s Gospodinom, obuzet Gospodinom, ne strahuje ni pod kakvim okolnostima:“Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom.” (Luka 23:28)

brahma-bhūtah prasannātmā
na śocati na kānksati
samah sarvesu bhūtesu
mad-bhaktim labhate parām

“Osoba koja je tako transcendentalno utemeljena odmah spoznaje Vrhovni Brahman i postaje potpuno radosna. Nikada ne jadikuje niti za ičim žudi. Jednako se ophodi prema svakom živom biću. U takvom stanju dostiže čisto predano služenje Mene.”
(Bhagavad-gītā 18.54.)

Stoga, zato što su zaokupljene izvršavanjem volje Gospodina, velike duše se vraćaju u duhovni svijet nakon što su izvršile svoju misiju.

(iz eseja Isus i Krišna; autor Prithu das)

Krist i Krišna (7. dio)

Kvaliteta osjećaja pri molitvi

draupadi1
Bhaktivinoda Thākura je svakog jutra svoju japu mantrao glasno u Godruma-dvīpi, rano, dosta prije zore. Njegovo mantranje nikako nije bilo mehaničko, već je imalo kvalitetu zazivanja osobe Krišne, kao iz velike daljine. Śrila Bhaktivinoda Thākura je, poput Draupadī, uzeo utočište u Krišni putem Njegovih Svetih Imena. Ali kad ja mantram, moj um beskrajno luta – od izdržavanja, preko sigurnosti, do dovođenja u red bilo kojeg od mnogih aspekata mog života. Zašto bi Krišna odmah uzvratio? Draupadī je bila ozbiljna u svom zazivanju Krišne; ja sam rastresen. Draupadī je uzela utočište u Krišni; ja uzimam utočište svoga uma.

Ili, kad se sagleda iz drugog kuta, Krišna upravo savršeno uzvraća na moju neusredotočenost, na moj nedostatak osjećaja hitnosti za uspostavljanje odnosa s Njim. Jednako kao što sam ja nehajan kada Mu prilazim, i On na sličan način uzvraća: “Evo, evo… Samo što nisam došao…” Čak i ako ne mogu bolje nego na poprište mog rastresenog mantranja unijeti raspoloženje jadikovanja zbog nekvalitete moje jape, ako iskreno zamolim Krišnu da mi pomogne, On će to i učiniti – istoga trena. No, sve će ovisiti o mojoj iskrenoj želji da se poboljšam, o mojoj iskrenoj potrebi da razvijem svoj odnos s Krišnom, o mojoj bespomoćnosti. Kao što je Śrila Prabhupāda razjasnio Kuntīne riječi: “To ovisi o kvaliteti osjećaja.” (Bhāgavatam; 1.8.26, smisao)

(iz knjige Japa meditacije; autor Dhanurdhara Swami)

Svaka osoba koja se iskreno i u potpunosti želi predati Gospodinu Isusu Kristu iz gornjeg teksta može lako prepoznati princip koji je univerzalan – ostaviti sva druga (lažna) utočišta i svoje srce u potpunosti predati jedino Kristu.