Šest vrsta obilja

Šest vrsta obilja

beauty of naturePrema Vedama postoji šest osnovnih obilja: ljepota, snaga, slava, znanje, bogatstvo i odvojenost. Neki su ljudi lijepi, neki učeni, neki bogati, a neki su poznati i slavni. Ponekad se više vrsta obilja mogu očitovati u jednoj osobi i tada ona postaje posebno privlačna. Naravno, nije potrebno previše objašnjavati moć i utjecaj navedenih obilja, jer se oko njih događa sve. Sve novine, svi filmovi, pjesme, povijest, kriminal, politika itd, sve se vrti oko zamamnih intriga, čarolije uživanja u dodiru s navedenim obiljima. No, ono što je posebno zanimljivo i za što je ponekad potrebno malo više vremena da bi se uopće i razumjelo kao pitanje i tema, jest – odakle sva ta obilja dolaze? Koji je izvor sve te estetike? Zašto snaga, bogatstvo i ljepota posjeduju takvu neodoljivu privlačnost? Otkud uopće dolazi taj za nas čaroban i opijajući utjecaj? Mirisi, boje, okusi, melodije i oblici prisutni su posvuda oko nas. Kombiniraju se na tako nevjerojatne načine koji u srcu svake trezvene osobe bude čuđenje i divljenje.

Galerija remek-djela

galerija remek-djelaNetko je lijepo zapazio da je svijet oko nas jedna velika galerija umjetnina – galerija remek-djela. Te umjetnine osim fascinantne estetske dimenzije posjeduju i zapanjujuću funkcionalnost. Pažljivo razmotrimo od kakvih se sve dijelova sastoji ljudsko tijelo i kako je sve povezano i usklađeno. Čak i napredna tehnologija i inteligencija ljudi koji kreiraju najmodernije automobile ne može u potpunosti shvatiti, a kamoli kreirati tako sofisticiran instrument kao što je mozak ili ljudsko oko. Neki pokušaji postoje, ali rješenja nikad nisu ni blizu onih mogućnosti koje posjeduje original. Zanimljivo je primijetiti da velika većina ljudi vrlo malo zna o bezbrojnim tehničkim rješenjima funkcioniranja automobila u kojem se voze. Ono što im je jasno kao dan jest da kroz razvoj znanosti inteligencija brojnih ljudi stoji iza proizvodnje jednoga auta. Ali, kako je čudno da se osoba vozi u tako sofisticiranom stroju ljudskoga tijela i misli da je to proizvod kaosa i slučajnosti!? Da iza tog stroja nema inteligentnog kreatora… Bilo da razmatramo mala stvorenja poput pauka i leptira, ili velike kreacije kao što je Sunčev sustav, princip estetike, funkcionalnosti i usklađenosti uvijek je i neizostavno prisutan.

Sunce, Mjesec i Zemlja vrte se jedni oko drugih usklađenih brzina i udaljenosti, taman tako da se dani i noći izmjenjuju, da godišnja doba funkcioniraju, da kiše i snjegovi padaju. Što tek reći za sićušnu sjemenku hrasta? U maloj sjemenki utkan je cjelokupan zapis ili kod čitavoga budućega gorostasa. Sve njegove grane, grančice, lišće, plodovi žira, korijenje, sustav crpljenja vode, fotosinteza itd. – sve je sadržano u maloj sjemenki. I naravno, taj hrast ima svoju važnu ulogu i posebnu priču povezanosti i odnosa spram sveg ostalog u prirodi. Iza svakoga najbanalnijega koda na omotnicama proizvoda u trgovinama stoji značenje i inteligencija. Što tek onda reći za ovako zbunjujuće kompleksne zapise unutar sićušnih pojava kao što je sjemenka? Bilo da se radi o hrastu, orahu, jabuci ili ananasu, princip je uvijek isti. Isto vrijedi i za ljudski embrion; sve je tu – u čudu veličine graška – oči, uši, nos, zubi, bubrezi, jetra, srce, dlake, koža, kosti, zglobovi, živčani sustav, ruke, stopala, mozak… Ponajprije nas zanima odgovor na pitanje kako je moguće da se boje, mirisi, oblici, okusi i melodije kombiniraju na tako nevjerojatno estetski način. Što ili Tko stoji iza tako velike galerije remek-djela? Neke umjetnine bude u srcu čuđenje i divljenje, druge pak zbunjenost i čežnju za uživanjem.

Kaos ili inteligencija?

Kaos ili božanska inteligencijaKako je moguće da postoje tako nevjerojatni osmjesi i još utjecajniji pogledi koji probadaju ljudska srca, čineći ih izgubljenim u vihoru strastvenih emocija? Je li estetska stvarnost oko nas, osim funkcionalne, uistinu rezultat slučajnosti, kaosa, praskanja prvobitne točke? Vede kazuju da je sve to jako daleko od slučajnosti i kaosa. Apsolutni Izvor koji stoji iza svega božanski je inteligentan, živ i posve prisutan cijelo vrijeme. Da, postoji vrelo sve estetike, ljepote i uživanja. Zamamna obilja čiji utjecaj budi u srcu tako snažnu želju za uživanjem izviru iz Njega, Njegovo su vlasništvo i predstavljaju beskrajno mali djelić Njegova šarma. “O Kuntin sine, Ja sam okus vode, svjetlost Sunca i Mjeseca, slog om u vedskim mantrama, zvuk u eteru i sposobnost u čovjeku.” – Bhagavad-gita kakva jest 7.8. U priči o sreći, očaranosti i uživanju presudan je stav, te način ili strategija prilaženja obiljima. Čim je strategija više obojena sebičnošću, a uvjerenost da smo kontrolor situacije i uživatelj obilja jače istaknuta, tim više ulazimo u mračnu zonu neznanja i ranjavanja. Nitko ne želi biti zbunjen, ranjen, razočaran, deprimiran, tužan i nesretan – no sve se to događa onda kad svojevoljno uđemo u zonu ranjavanja gdje se to upravo i zbiva.

Bitno je pravilno razumjeti da mi sami izabiremo dolazak u zonu neznanja, zbunjenosti i ranjavanja. Dolazak u zonu ranjavanja, straha i tjeskobe događa se na planu svjesnosti. Sami izabiremo hoćemo li biti poletni, sretni i neranjivi; ili ćemo biti tjeskobni, ustrašeni, ranjivi i nesretni. Drugim riječima, ništa se ne zbiva slučajno i za sve što nam se događa odgovorni smo sami. Nerijetka je pojava da u poslovnom, sportskom ili nekom drugom okruženju postoji osoba koja žarko želi biti prepoznata kao bolje odjevena, pametnija, imućnija, superiornija od ostalih u svakom smislu. Kao u priči o Snjeguljici, takva je osoba nalik na zlobnu maćehu koja nikako nije mogla podnijeti da je Snjeguljica ljepša od nje. Pod utjecajem zavisti i zlobe, namjeravala ju je čak i ubiti, podmećući joj otrovnu jabuku. Čak i da je u raju, osoba s takvim mentalitetom zapravo živi u paklu, izgarajući u boli zavidnoga srca. Kako je to čudno – iako je to bolest, o tome se vrlo rijetko govori kao o bolesti. Gotovo je svatko unutar materijalnog ozračja zaražen bolešću imenom zavist. Kad je zavist jako izražena, sklonost ka kritiziranju i nalaženju pogrešaka kod drugih isto je takva. No, ako se pokrenemo u nastojanju povezivanja s osobama koje nam mogu darovati pravilno razumijevanje, tad se situacija počinje mijenjati.

Sloboda izbora

Sloboda izboraKako naša povezanost s Izvorom sveg obilja raste i jača, tako su zloba i zavist sve manji i sve slabiji. To znači da je bolest sve slabija i da je osoba sve zdravija. Svatko želi biti zdrav, nitko ne želi biti bolestan. Da bi došlo do ozdravljenja, prije svega potrebno je prepoznati bolest. Kako se bez dijagnosticiranja bolesti uopće može pristupiti liječenju na pravilan način? To nije moguće. Kako prepoznati osobu koja je u potpunosti slobodna od zavisti? Između brojnih pokazatelja, takva je osoba jednostavno oslobođena sklonosti da kritizira i vrijeđa druge. Bitno je razumjeti da postoji razlika između objektivne, konstruktivne, dobronamjerne kritike i destruktivnog kritiziranja. Analizirajmo samo jedan dan u kojem su nam se zaredale intenzivnije situacije i obrati. Jesu li se u srcu probudili nemir i ljutnja? Jesmo li ‘tamo nekoga’ kritizirali i osuđivali? Kad je čovjek jadan, onda traži krivca u drugima i kritizira ih. Ali, to je samo znak neznanja i bijede srca. Mudar razumije da nas nitko ne može povrijediti ako prvo ne ranimo sami sebe. Možemo tražiti krivca za svoje rane unutar ili izvan sebe, i u tom smislu imamo potpunu slobodu izbora.

No, jedan je izbor inteligentan, a drugi vrlo neinteligentan. Mi smo uvijek slobodni pri odabiru opcije koja će određivati naše sljedeće korake: naš rast ili propadanje, naše ozdravljenje ili pojačavanje bolesti. Istina je da nas primarno ne ranjava tamo netko ili nešto izvana, već nas ranjava naše nepoznavanje Apsolutnog Izvora, tj. nedostatak odnosa s Njim. To je ono što nas boli – odvojenost od Izvora sveg zadovoljstva. Onaj tko je u potpunosti oslobođen sklonosti kritiziranja drugih istinski je integrirana osoba. Sreća koju crpi iz svoje povezanosti s Izvorom toliko je preplavljujuća i očaravajuća da unutar njegova srca sama opcija destruktivnoga kritiziranja, ogovaranja ili osuđivanja drugih prestaje uopće i postojati. Ta sreća vrlo snažno i dubinski zarobljava najdublje aspekte bića – samu dušu. Zapravo, paralelno s iskustvom takve preplavljujuće sreće, budi se jasno shvaćanje vrlo jedinstvene i posebne istine – da je naš pravi identitet vječan i duhovan, a da je materijalno tijelo poput prolaznog odijela na vječnoj duši. Primjer Sunca je prikladan. Kad Sunce izađe, možemo vidjeti i Sunce i sebe. Isto tako, kad jasno shvaćamo i vidimo Apsolutni Izvor sveg obilja, tad jasno prepoznajemo istinskog sebe – svoj vječni, neuništivi, blaženi identitet.

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Ostavite komentar:

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *