Kvaliteta osjećaja pri molitvi

Bhaktivinoda Thākura je svakog jutra svoju japu mantrao glasno u Godruma-dvīpi, rano, dosta prije zore. Njegovo mantranje nikako nije bilo mehaničko, već je imalo kvalitetu zazivanja osobe Krišne, kao iz velike daljine. Śrila Bhaktivinoda Thākura je, poput Draupadī, uzeo utočište u Krišni putem Njegovih Svetih Imena. Ali kad ja mantram, moj um beskrajno luta – od izdržavanja, preko sigurnosti, do dovođenja u red bilo kojeg od mnogih aspekata mog života. Zašto bi Krišna odmah uzvratio? Draupadī je bila ozbiljna u svom zazivanju Krišne; ja sam rastresen. Draupadī je uzela utočište u Krišni; ja uzimam utočište svoga uma.

Ili, kad se sagleda iz drugog kuta, Krišna upravo savršeno uzvraća na moju neusredotočenost, na moj nedostatak osjećaja hitnosti za uspostavljanje odnosa s Njim. Jednako kao što sam ja nehajan kada Mu prilazim, i On na sličan način uzvraća: “Evo, evo… Samo što nisam došao…” Čak i ako ne mogu bolje nego na poprište mog rastresenog mantranja unijeti raspoloženje jadikovanja zbog nekvalitete moje jape, ako iskreno zamolim Krišnu da mi pomogne, On će to i učiniti – istoga trena. No, sve će ovisiti o mojoj iskrenoj želji da se poboljšam, o mojoj iskrenoj potrebi da razvijem svoj odnos s Krišnom, o mojoj bespomoćnosti. Kao što je Śrila Prabhupāda razjasnio Kuntīne riječi: “To ovisi o kvaliteti osjećaja.” (Bhāgavatam; 1.8.26, smisao)

(iz knjige Japa meditacije; autor Dhanurdhara Swami)

Svaka osoba koja se iskreno i u potpunosti želi predati Gospodinu Isusu Kristu iz gornjeg teksta može lako prepoznati princip koji je univerzalan – ostaviti sva druga (lažna) utočišta i svoje srce u potpunosti predati jedino Kristu.