Nema udaljenosti
Kada je Śríla Prabhupada radio plan hramske prostorije u Mayapuru, u tome su sudjelovali i njegovi učenici. “Gdje ćemo postaviti vyāsāsanu? (specifično sjedište za Śrila Prabhupadu)” upitao je jedan bhakta. “Hoćemo li je staviti na drugi kraj hrama, nasuprot Božanstava?”
Ali drugi se bhakta usprotivio: “Śríla Prabhupada, zar to nije predaleko za tebe? Hoćeš li moći vidjeti Božantva s te udaljenosti?”
Prabhupada je odlučno odgovorio: “Nema ni govora o tome da mene i Krišnu dijeli neka udaljenost.” Tako je vyāsāsana postavljena na suprotni kraj od Śri-Śri-Radha-Madhave (Božanstava) i Prabhupada Ih je jako dobro mogao vidjeti.
* * *
Jogurt
Śrila Prabhupada je jako volio gospodina Panilal Pithija, prijatelja iz Hyderabada. Jednom je gospodin Pithi došao u Bombay i neočekivano svratio k Prabhupadi. Prabhupada je baš počeo ručati. No, bilo mu je drago što vidi svoga prijatelja i zamolio ga je da sjedne i ruča s njim. Rekao je svojoj kuharici, Paliki, da pripremi tanjur za gospodina Pithija. Ona je raširenih očiju bez riječi pogledala Prabhupadu, jer je bilo malo vjerojatno da je preostalo išta hrane da se posluži još jedna osoba.
No, Prabhupada joj je uzvratio čvrstim pogledom i ponovo joj rekao da pripremi još jedan tanjur. Kako je najbolje umjela, Palika je složila tanjur za gospodina Pithija i donijela ga. Gospodin Pithi je tada ustao i otišao u drugu sobu oprati ruke. Međutim, čim je izašao iz sobe, Šríla Prabhupada je kradomice, poput djeteta, uzeo posudu jogurta sa svoga pladnja i brzo je stavio na pladanj gospodina Pithija, prije nego što se on mogao vratiti i vidjeti to.
(iz knjige Kapljice nektara; autor Satsvarupa das Goswami)
