Podrijetlo Bhagavad-gite
Što akademski krugovi kazuju o podrijetlu Bhagavad-gite? Prije otprilike 1500 godina, veliki matematičar-astronom, Arya-bhata, na osnovu arheo-astronomskih podataka u Maha-bharati zaključio je da se rat na Kuru-kšetri, prije čijeg samog početka izgovorena je Bhagavad-gita, dogodio prije otprilike 5100 godina. Neki su se moderni znanstvenici, posebno sa Zapada, opirali takvoj drevnosti, pretpostavljajući da je Gita nastala negdje između petog i drugog stoljeća prije Krista. Takvi učenjaci također često sumnjaju u povijesnu istinitost većine sadržaja Maha-bharate, dok drugi učenjaci (Istoka i Zapada), i većina hinduista, prihvaćaju i antiku i povijesnost. Tko je u pravu?
Ograničeni empirijski dokazi ne dopuštaju svjetovnom učenjaštvu da konačno potvrdi ili negira takve tvrdnje, a još manje da autoritativno govori o Krišninom božanskom položaju. Kao što proglašavanje algebarske jednadžbe možemo smatrati ispravnim ili pogrešnim iznošenjem algebarske tvrdnje, tako i proglašavanje metafizičke izjave ispravnom ili pogrešnom — metafizička je tvrdnja. A osnovna pravila svjetovnog učenjaštva baš se i ne ‘smiješe’ metafizičkim tvrdnjama, (nisu im naklonjena). Zaključak je da unatoč mnoštvu skolarskih pretpostavki, svjetovnoj nauci nedostaju dovoljni dokazi koji bi, izvan razumne sumnje, opravdali datum i podrijetlo Bhagavad-gite. Druge izvanredne izjave, poput one Krišnine da je Gitu izvorno izgovorio bogu Sunca [4.1], ne povlače nikakvo unutarnje proturječje ili drugi logički apsurd, pa stoga moraju ostati svete tvrdnje, također izvan moći svjetovna učenjaštva da ih proglasi ispravnim ili neispravnim.
Znanstvenici se često pitaju je li Gita sastavni dio izvorne Maha-bharate ili je dodana kasnije. Opet, nedostatak historiografskih dokaza onemogućuje konačan akademski odgovor. U dvadesetom stoljeću najugledniji svjetski sanskritisti pokušali su rekonstruirati izvornu Maha-bharatu iz desetaka verzija sačuvanih tekstova. Nakon pola stoljeća vrlo marljivog proučavanja priznali su da je izvan moći svjetovne učenosti ponovno stvoriti, a time i konačno identificirati, izvornu verziju ovoga teksta. Stoga, znanost teško da može odrediti je li Gita dio izvornog teksta, koji nitko ne može jasno rekonstruirati. Znanstveni prijepori često se i najviše događaju upravo tamo gdje su dokazi najslabiji i gdje ostavljaju najveći prostor za oprečna mišljenja. Pitanja o izvornom datumu nastanka Gite pružaju dovoljno prilika za upravo onu vrstu beskrajne akademske rasprave — koju ovdje namjeravam izbjeći.
Ono što nesumnjivo znamo jest da je Bhagavad-gita nadahnula i osvijetlila ogroman i narastajući broj duša. Krišnini poklonici tvrde da Gita koju imamo je upravo ona Gita koju nam je Gospodin Krišna i namijenio. Po njihovom mišljenju, umjesto da se prepiremo oko samog podrijetla Gite, trebali bismo iskoristiti njezinu duboku mudrost koja je odvajkada mnogima olakšavala teret briga, radovala srca, uzbuđivala inteligenciju i vodila duše u potrazi za konačnim značenjem.
(Iz knjige: Dr. Howard Resnick, A comprehensive guide to Bhagavad-gita)