Poučavanje bez ljutnje

Śrimad-Bhagavatam 5.5.15

putrams ca sisyams ca nrpo gurur va
mal-loka-kamo mad-anugraharthah
ittham vimanyur anusisyad ataj-jñan
na yojayet karmasu karma-mudhan
kam yojayan manujo ’rtham labheta
nipatayan nasta-drsam hi garte

putran — sinove; ca — i; sisyan — učenike; ca — i; nrpah — kralj; guruh — duhovni učitelj; va — ili; mat-loka-kamah — koji želi ići u Moje prebivalište; mat-anugraha-arthah — misliti da je dobiti Moju milost cilj života; ittham — ovako; vimanyuh — oslobođen ljutnje; anusisyat — treba poučiti; a-tat-jñan — lišene duhovnog znanja; na — ne; yojayet — treba uzeti učešća; karmasu — u koristoljubivim djelatnostima; karma-mudhan — jednostavno djeluju pobožno i nepobožno; kam — kakvu; yojayan — djelujući; manu-jah — čovjek; artham — dobrobit; labheta — može imati; nipatayan — uzrokujući da padne; nasta-drsam — onaj tko je već lišen transcendentalnog viđenja; hi — zaista; garte — u jamu.

Onaj tko ozbiljno želi ići kući, nazad Bogu, mora shvatiti da je milost Svevišnje Božanske Osobe suština i glavni cilj života. Ako je otac koji poučava sinove, duhovni učitelj koji poučava učenike ili kralj koji poučava građane, mora to učiniti u skladu s Mojim savjetom. Treba bez ljutnje nastaviti davati upute, čak i ako njegov učenik, sin ili građanin ponekad nije sposoban slijediti naredbu. Ljudi u neznanju, koji se upuštaju u pobožne i bezbožne djelatnosti, trebaju se po svaku cijenu zaokupiti predanim služenjem. Uvijek trebaju izbjegavati koristoljubive djelatnosti. Kakvu će korist imati onaj tko zaplete u karmičke djelatnosti svog učenika, sina ili građana koji su lišeni transcendentalne vizije? To je kao da slijepog čovjeka dovedemo do mračnog bunara, uzrokujući njegov pad.

SMISAO: U Bhagavad-giti (3.26) je rečeno:

na buddhi-bhedam janayed
ajñanam karma-sanginam
josayet sarva-karmani
vidvan yuktah samacaran

„Neka mudri ne uznemiravaju umove neznalica vezanih za koristoljubivi rad. Njih ne treba ohrabrivati da ostave djelovanje, već ih treba ohrabrivati da rade u duhu predanosti.”

(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)