Promjena srca
Śrīmad-Bhāgavatam 2.3.24
tad asma-saram hrdayam batedam
yad grhyamanair hari-nama-dheyaih
na vikriyetatha yada vikaro
netre jalam gatra-ruhesu harsah
tat — to; asma-saram — okovano čelikom; hrdayam — srce; bata idam — svakako tako; yat — koji; grhyamanaih — uprkos pjevanju i mantranju; hari-nama — Svetog Imena Gospodina; dheyaih — usredotočivanjem uma; na — ne; ikriyeta — promjena; atha — tako; yada — kada; vikarah — posljedica; netre — u očima; jalam — suze; gatra-ruhesu — u porama; harsah — izlijevi ushićenja.
To srce zasigurno je okovano čelikom koje se, unatoč pjevanju Gospodinova Svetoga Imena s usredotočenošću, ne mijenja, a dogodi se zanos, suze ispune oči i koža se naježi.
SMISAO: Trebamo dobro primjetiti da se u prva tri poglavlja Drugog pjevanja opisuje postupni proces razvoja predanog služenja. U prvom poglavlju naglašava se prvi korak predanog služenja Gospodina u svjesnosti Krišne pomoću slušanja i mantranja, i za početnike se preporučuje grubo shvaćanje o Božanskoj Osobi u Njegovom kozmičkom obliku. Zahvaljujući takvom grubom shvaćanju o Gospodinu, posredstvom materijalnog očitovanja Njegove energije, možemo produhoviti svoj um i osjetila, i postupno usredotočiti um na Gospodina Višnua, Uzvišenog, koji je prisutan kao Nad-duša svuda i u svačijem srcu, u svakom atomu u materijalnom univerzumu. Ovdje se također predstavlja sustav panca-upasane koji preporučuje pet umnih nivoa za običnog čovjeka. Naime, postupni razvitak, obožavanje nadmoćnijeg koji može biti u vidu vatre, elektriciteta, sunca, mase živih bića, Gospodina Šive i, napokon, neosobne Nad-duše, djelimičnog predstavnika Gospodina Višnua.
Sve ovo prikladno je opisano u drugom poglavlju, međutim, treće poglavlje opisuje kako da dalje napredujemo budući da smo, ustvari, dostigli stupanj obožavanja Višnua ili čisto predano služenje, i ovdje se obrazlaže stupanj zrelosti obožavanja Višnua u svezi s promjenom srca. Čitav proces duhovne kulture namenjen je promjeni srca živog bića u pogledu vječnog odnosa s Uzvišenim Gospodinom kao podređeni sluga, što predstavlja njegov vječni, prirodni položaj. Dakle, s napredovanjem u predanom služenju nastaje promjena u srcu. Ta je promjena rezultat postupnog odvajanja od materijalnog uživanja (koje je uzrok lažnog osjećaja gospodarenja nad materijalnim svijetom) i povećava se osjećaj stava služenja Gospodina s puno ljubavi. Vidhi-bhakti ili regulirano predano služenje tijelom (očima, ušima, nosem, rukama i nogama, kao što je već ranije spomenuto) naglašava se u svezi s umom koji potiče sve djelatnosti tjelesnih udova. Prilikom obavljanja propisanog predanog služenja, jednostavno se očekuje da ispoljimo promjenu srca.
nastavak tekstaAko se takva promjena ne dogodi, smatra se da nam je srce okovano čelikom jer se ne topi čak ni prilikom pjevanja Svetog imena Gospodina. Uvijek moramo imati na umu da su slušanje i pjevanje osnovni principi obavljanja dužnosti predanog služenja i, ako se pravilno izvode, osjetićemo kao rezultat zanosno ushićenje naviranjem suza u oči i ježenjem kože. To su prirodne posljedice i uvodni simptomi stupnja bhava, koji se javlja prije nego smo dostigli stupanj savršenstva ljubavi prema Bogu (Krišna premu). Ako ne osjetimo nikakav rezultat, čak i nakon neprestanog slušanja i pjevanja Svetog Imena, možemo razumjeti da je to samo uslijed uvreda koje činimo. To je mišljenje Sandharbe. Na početku pjevanja Svetog Imena Gospodina, ako bhakta jako ne pazi i ne izbjegava deset vrsta uvreda pred lotosolikim stopalima Svetoga Imena, svakako neće doživjeti posljedice osjećaja odvojenosti koje se vide po suzama u očima i ježenju kože na tijelu. Stupanj bhave ispoljava se u vidu osam transcendentalnih simptoma; naime, nepokretnost, znojenje, ježenje kože, gubljenje glasa, drhtanje, blijedilo, naviranje suza i konačno, zanosno ushićenje.
Nektar predanosti, sažeta studija Šrila Rupe Gosvamija po imenu Bhakti-rasamrta-sindhu, objašnjava ove simptome i živo opisuje druge transcendentalne pojave u postojanim i ubrzanim očitovanjima. Šrila Višvanatha Čakravarti Thakura kritički je razmotrio sva ova ispoljavanja bhave u svezi s nekim besramnim bhaktama početnicima koji oponašaju ove simptome radi jeftinog isticanja. Pored Višvanatha Čakravartija, jako oštro ih je kritizirao i Šrila Rupa Gosvami. Ponekad svih ovih osam simptoma zanosa oponašaju materijalistički bhakte (prakrta-sahajiye). Međutim, lažni simptomi odjednom se raskrinkavaju kada vidimo da se lažni bhakta odaje tolikim mnogim zabranjenim djelatnostima. Čak i ako ga krase simptomi bhakte, onaj tko se odaje pušenju, opijanju i nezakonitim odnosima sa ženama ne može imati sve prethodno spomenute simptome zanosa. Međutim, vidimo da se ponekad ovi simptomi oponašaju i zato Šrila Višvanatha Čakravarti osuđuje sve one koji to čine da imaju srca od kamena. Ponekad na njih utječe odraz transcendentalnih simptoma, ali ako se ne odreknu zabranjenih navika, onda su bezizlazni slučajevi u pogledu transcendentalne spoznaje.
Kada se Gospodin Ćaitanya susreo sa Šrila Ramananda Rayom od Kavaura na obali Godavari, Gospodin je osetio sve ove simptome, ali zbog prisustva nekih brahmana abhakta koji su pratili Ramanandu Raya, Gospodin je potisnuo ove simptome. Zato ne mogu da se opaze čak ni na tijelu prvoklasnog bhakte zbog okoline u kojoj se nalazi. Prema tome, prava postojana bhava se neizostavno ispoljava nakon prestanka materijalnih želja (ksanti), upotrebe svakog trenutka za transcendentalno sluiženje Gospodina s puno ljubavi (avyartha-kalatvam), žarke želje za neprestanim slavljenjem Gospodina (nama-gane sada ruci), želje da živimo na Gospodinovom tlu (pritis tad-vasati sthale), potpune odvojenosti od materijalne sreće (virakti) i gubljenja osećaja ponosa (mana-śunyata). Onaj tko je razvio sve ove transcendentalne osobine svakako je dostigao stupanj bhave, za razliku od materijalističkog bhakte i onoga sa srcem od kamena tko oponaša ove simptome. Čitav se proces može ukratko ovako opisati: napredan bhakta koji pjeva Sveta Imena Gospodina na savršen način i bez uvreda, koji je prema svakome prijateljski naklonjen, može zaista uživati u transcendentalnom osećaju slavljenja Gospodina.
Rezultat takve spoznaje ogleda se u prestanku svih materijalnih želja i ostalih vezanosti, kao što je prethodno spomenuto. Budući da se nalaze na nižem stupnju predanog služenja, bhakte početnici uglavnom osjećaju zavist do tolike mjere da pronalaze vlastiti put i način za obavljanje predanog služenja, ne slijedeći acarye. Na taj način, čak i ako se ističu pred drugima da neprestano pjevaju Sveto Ime Gospodina, ne mogu uživati u transcendentalnim osjećajima. Zbog toga, ovdje se osuđuje pokazivanje lažnih suza u očima, lažno drhtanje, znojenje, gubljenje svijesti itd. Međutim, mogu doći u dodir s Gospodinovim čistim bhaktom i ispraviti svoje loše navike. Inače će ostati kamena srca i nepodesni za bilo koji proces liječenja. Odlučan napredak u povratku Bogu u duhovno carstvo ovisiti će o uputama objavljenih svetih spisa pod nadzorom samospoznatog bhakte.
Zatvori
(iz Śrīmad-Bhāgavatama, krunskog dragulja vedske književnosti. Prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
