Vegetarijanstvo u kršćanstvu (10. dio)

Vegetarijanstvo u kršćanstvu (10. dio)

tele i duša
Svitci sa Mrtvog mora

Svitci sa Mrtvog mora – biblijski rukopisi nastali početkom kršćanske ere – otkriveni su 1947. godine. Na temelju ovih tekstova može se uistinu vidjeti da je Biblija bila izmijenjena, posebice u pogledu takvih običaja kao što je jedenje mesa. Vrijednost ovih svitaka (kao i ostalih arheoloških nalaza poslije njih) leži u velikoj vjerovatnosti da se uistinu radi o originalnim, neizmijenjenim rukopisima čiji nastanak seže unatrag do vremena u kojem je živio Isus. Jedini drugi dokumenti koji su nam dostupni jesu dokumenti Novog zavjeta koji datiraju (najranije) od četvrtog stoljeća, a i oni su samo kopije kopija. Premda neki učenjaci tvrde kako između nalaza sa Mrtvog mora i kasnijih biblijskih dokumenata nema nekog bitnog neslaganja, neosporno je kako mnoge od tih tekstova karakteriziraju suptilne ali značajne razlike. Dok ove arheološke nalaze neki kršćanski povjesničari odbacuju, drugi ih sa velikom vjerom prihvaćaju.

Između njih, dr. Martin Larson, Edmond B. Szekely, Millar Burrows, G. J. Ousley, John M. Allegro i Frank J. Muccie (osnivač Edenskog društva) znatno su doprinijeli razotkrivanju ranih kršćanskih tekstova, i zahvaljujući njihovom radu danas znamo kako je vegetarijanstvo bilo sastavnim dijelom ranokršćanske tradicije. Ousley je, na primjer, sastavio prijevod onih dijelova teksta koji su svojim sadržajem ukazivali na izvorna evanđelja, sačuvana od strane pripadnika esenske zajednice (religijske slijedbe čiji su članovi živjeli u oblasti Mrtvog mora, i koji su ostali zapamćeni po svojoj disciplini i duhovnom integritetu). Ousley pripovijeda kako je rukopis bio sačuvan u jednom tibetanskom budističkom samostanu, “gdje su ga, sa željom da ne padne u ruke pokvarenjaka, sakrili neki od pripadnika esenske zajednice…” Ako su autentični, Ousleyevi rukopisi svakako predstavljaju najstarije i najkompletnije postojeće kršćanske tekstove, napisane na aramejskom i neizmjenjene još od vremena kad su se koristili u prvim kršćanskim školama u Jeruzalemu.

Oni učenjaci koji ih prihvaćaju kao autentične zaključuju kako se ustvari radi o izvornom evanđelju na kojem se (uz brojne varijacije i izostavljanja) zasnivaju četiri evanđelja iz Novog zavjeta. To je možda točno a možda i ne, ali informacije koje iz tih rukopisa dobijamo nedvojbeno podupiru vegetarijanski ideal, te su stoga vrijedne našeg pomnog ispitivanja. Zanimljivo je kako je neposredno pred svoju smrt Ousley izrazio zabrinutost glede budućnosti ovih rukopisa: priča iz prošlosti mogla bi se ponoviti. Po svoj prilici, mislio je Ousley, to će se dogoditi, posebice ako se uređivanje rukopisa povjeri materijalistima, u čijim će rukama “korekcija” postati “korupcija”, odnosno iskrivljenje. U cilju predostrožnosti, Ousley je 1904. godine prenio svoja autorska prava vezana za ovo djelo na svog pouzdanog prijatelja, zamolivši ga: “Ne dopusti da ovo padne u ruke ritualista, bilo romanskih ili anglikanskih.” Ousleyev dragocjeni rukopis, nazvan Evanđelje svete dvanaestorice, nekad poznat kao Evanđelje Hebrejima a ponekad i kao Nazarensko evanđelje, preživio je do danas.

(iz knjige Hrana za duh; autor Steven Rosen)

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Ostavite komentar:

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

  • Kontakt

    Ako imate bilo kakvih pitanja slobodno nam se obratite popunjavanjem obrasca ili nam pišite na e-mail adresu info@sretna-dusa.com

    Kontakt