Vegetarijanstvo u kršćanstvu (8. dio)

Vegetarijanstvo u kršćanstvu (8. dio)

lamb
Dok je u dobro poznatoj simbolici Isus okarakteriziran kao Dobri Pastir ili pak kao Janje Božje, za kršćane vegetarijance pashalno janje predstavlja problem. Je li Posljednja večera bila pashalni objed na kojem su se Isus i Apostoli gostili janjećim mesom? Sinoptička evanđelja (prva tri) kažu kako je Posljednja večera bila pashalni objed, što bi podrazumjevalo da su Isus i njegovi sljedbenici jeli pashalno janje (Matej 26:17, Marko 16:16, Luka 22:13). Ivan, međutim, kaže kako se Posljednja večera odigrala ranije: “A kako je Isus prije praznika Pashe znao da je došao njegov čas. . .ustao je od večere i odložio svoje gornje haljine; i uzevši ručnik opasao se.” (Ivan 13:1-4) Ako je, dakle, slijed događaja bio drukčiji, onda Posljednja večera nije bila pashalni objed.

U svojoj odličnoj knjizi, Why Kill for Food?, engleski povjesničar Geoffrey Rudd analizira problem pashalnog janjeta na sljedeći način. Posljednja se večera odigrala u četvrtak navečer; raspeće odmah narednog dana, u petak. Međutim, prema židovskom viđenju ta su se dva događaja odigrala istog dana, budući da židovski puni dan otpočinje u suton prethodne večeri. Naravno, time se stvara poprilična zbrka. U devetnaestom poglavlju svog evanđelja, Ivan kaže da se raspeće odigralo u dan priprema za Pashu, a to bi bilo u četvrtak. Kasnije, u 31. stihu, kaže kako Isusovo tijelo nije bilo ostavljeno na križu jer “dan tog sabata bio je veliki.” Drugim riječima, Pasha, na sabat, otpočela je u suton tog petka, nakon raspeća. Premda prva tri evanđelja proturječe Ivanovoj verziji, koju većina izučavatelja Biblije smatra točnim prikazom, na drugim je stranicama podržavaju. Na primjer, u Mateju 26:5 svećenici kažu kako neće ubiti Isusa tijekom praznika “da ne izbije pobuna u narodu.”
nastavak teksta...

S druge strane, Evanđelje po Mateju na jednom drugom mjestu navodi kako su se posljednja večera i raspeće odigrali u dan Pashe. Pored toga, mora se napomenuti kako po talmudskom običaju ne bi bilo ni govora o održavanju suđenja i smaknuću ljudi na prve i najsvetije dane Pashe. Budući da je Pasha isto tako sveta kao i sabat, u slučaju da je otpočela Židovi ne bi nosili oružje (Marko 14:43,47), niti bi kupovali platno i mirisne tvari za ukop (Marko 15:46, Luka 23:56). Konačno, žurba sa kojom su učenici položili Isusa u grob potpuno je u skladu sa njihovom željom da njegovo tijelo skinu sa križa prije početka Pashe (Marko 15:42-46). Ustvari, janje se u svemu ovome ističe po svojoj nenazočnosti: nije čak nikad ni pomenuto u vezi sa posljednjom večerom. J.A. Gleizes, povjesničar Biblije, sugerira kako je Isus, uzimajući kruh i vino umjesto mesa i krvi, u božanskoj žrtvi navijestio novi savez između čovjeka i Boga, “istinsko pomirenje sa svim Njegovim stvorenjima.”

Da je Isus bio mesojed, upotrijebio bi janje a ne kruh kao simbol Božanske muke, pri kojoj se Janje Božje žrtvuje zbog grijeha svijeta. Svi dokazi ukazuju kako posljednja večera nije bila pashalni objed sa svojom tradicionalnom janjetinom. Naprotiv, radilo se o “oproštajnom objedu” kojeg je Isus s ljubavlju podijelio sa svojim učenicima. To mišljenje je iznio i pokojni vel. Charles Gore, oksfordski biskup: “Smatramo da je Ivan u pravu kad ispravlja Marka u pogledu prirode posljednje večere. Nije se radilo o pashalnom objedu, već o oproštajnoj večeri koju je Isus podijelio sa svojim učenicima. Uz to, prikaz same večere ni u kojem slučaju ne upućuje na obred kakvog zahtjeva pashalni objed.” (A New Commentary on Holy Scripture, treći dio, str. 235)

Zatvori

(iz knjige Hrana za duh; autor Steven Rosen)

facebooktwittergoogle_plusredditpinteresttumblrmail

Ostavite komentar:

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

  • Kontakt

    Ako imate bilo kakvih pitanja slobodno nam se obratite popunjavanjem obrasca ili nam pišite na e-mail adresu info@sretna-dusa.com

    Kontakt