Glad za vječnim (drugi dio)

Glad za vječnim (drugi dio)

Intoksikacije (alkohol i narkotici)

Ne treba posebno spominjati ogromnu raširenost i proizvodnju proizvoda te vrste u suvremenom svijetu. Bar što se tiče nekih vrsta droga mladi ljudi šezdesetih i sedamdesetih, dakle hipiji, koristili su ih za tada vrlo popularnu promjenu stanja svijesti, traganje za alternativom, spoznajom, nirvanom. Interesantno je primjetiti kako nakon dužeg perioda materijalističke malograđanštine, s vrhuncem besmisla i nehumanosti – ratom u Vijetnamu, dolazi snažni radikalni revolt ili, s naše metafiziče perspektive: snažan i masovni poriv bezbrojnih duša prema transcendenciji, napuštanje uskih granica na bilo koji način. To je upravo bilo osnovno obilježje hippy filozofije i way of life : „Otkačiti se!“ Poezija, glazba, umjetnost, budhizam, tantra, seks, yoga, sve vrste droga, same ili kombinirane s nekim, ili više navedenih elemenata, bili su redoviti sastojci hippy – psihodeličnih laboratorija posvećenih traganju za vrhunskom ekstazom – visinama koje dodiruju vječnost.

Čitajući između redova, opet vidimo dušu koja se propinje do svjetlosti nakon mrtvog perioda, baš kao sjeme koje klija kada se otope zimski snjegovi. U vrhuncima narkomanskih doživljaja mogu se vidjeti ponovno ona zrnca i trenutci vječnosti, prisutni kod nekih orgazama, koji na isti način stvaraju neodoljivu fascinaciju, ovisnost i ropstvo. Ponovno ti trenutci provociraju i bude u duši njezin imanentan i neuništivi apetit za izgubljenom vječnošću i svjetlom Božjeg kraljevstva. Naravno, to ne znači da je požudna osoba koja žudi za seksom jednaka svetoj osobi koja žudi za Bogom. U dubokom ishodištu poriv je isti, ali ovisno o nivou i čistoći svjesnosti taj poriv dobiva pozitivno ili negativno usmjerenje – prema nebu ili prema zemlji.

Kao i seks, moglo bi se reći da intoksikacija ima relativno pozitivnu i negativnu primjenu, odnosno višu i nižu primjenu. Viša bi bila, prema tome, ona koja teži prema višim stanjima, inspiracijom itd. Naime, poznato je da su neki poznati kompozitori skladali simfonije pod utjecajem vina, a pjesnici pisali pjesme pod utjecajem opijuma, itd. Niža ili destruktivna primjena je ona koja teži prema nižim stanjima, tj. zaboravu, apatiji, ludilu itd. Konzenkventno rečeno, intoksikacija je ipak samo negativna, budući da je umjetni surogat, artificijal, štetna i otrovna zamjena za prirodno i duboko duhovno iskustvo.

nastavak teksta

Mediokritetski spektakli (kao što su nogometne utakmice, masovni koncerti, itd.)

Mladići bez osobite perspektive, stanovnici urbanih kvartova, sačinjavaju u najvećem broju slučajeva „fanove“ i navijače popularnih nogometnih klubova. Velika Britanija je vodeća u tom pogledu. Engleski nogomet je poznat po vatrenim obožavateljima „kulta“ sportskih zvijezda. Tu je interesantno pogledati kako bezazleni mladići, tvornički radnici, školarci, nezaposleni, mehaničari, trgovci, konobari, sasvim jednostavni pitomi ljudi iznenada postaju nekakvi divlji Siouxi, sa svim ratnim bojama i usklicima, okupljeni pod zastavom „Tigrova iz Liverpoola“, „Crveni Bikovi“, ili nešto slično, sasvim ludo. Svaka ekipa, ili mogli bismo reći pleme, ima svoj specifični „image“, svoje usklike, svog poglavicu, ratnike odmjerenih snaga, i puno euforije i uzbuđenja pojačanih drogom i alkoholom. Takve su horde poznate po divljoj razularenosti i nasilju.

Tu se možda ne može govoriti o žudnji duše za vječnim, već prije o spontanom revoltu ljudske psihe na sterilnost i otuđenost nehumane urbanizacije i industrijalizacije. Taj revolt je kao urlik zvijeri zatočene u kavezu, koja se ne želi i ne može sasvim prilagoditi i pripitomiti. Također, cijeli taj show daje nešto romantike i samopoštovanja monotonom i beznadnom životu u kojem su jedinke neki mali, slab i jeftin dio stroja; jedan broj među tisućama brojeva kojeg je lako zamijeniti. Stupajući u pleme „Crvenih bikova“, depersonalizirani dio stroja postaje ratnik koji juri prerijama metropole i kanjonima podzemnih željeznica, slijedeći svog hrabrog i snažnog poglavicu i ostale junake. Vjerujem da je sličan slučaj s punkerima i ostalim likovima rock kulture, undergrounda i kontra kulture; vjerujem da slični motivi leže u pozadini: isticanje vlastitog identiteta, revolt protiv otuđenosti, protiv utapljanja i nestajanja u masi, kao i protiv uniformiranosti i tehnokracije. Ovo bi išlo u prilog jasnijeg shvaćanja, najblaže rečeno – pogrešnog usmjerenja suvremena civilizacije.

Doba Aquarius

Ovaj fenomen je povezan sa spomenutim hipijima i rapidnim poboljšanjem komunikacija i transporta nakon drugog svjetskog rata što je omogućilo masovna kretanja i cirkulaciju ideja i naroda iz jedne zemlje ili kontinenta na druge. Aquarius je doba Vodenjaka ili doba spiritualnog buđenja i masovnog interesa za spiritualno, ezoterično, mistično, duhovno i parapsihološko svake vrste. Šezdesetih godina, hipiji su bili nositelji tog širokog spektra, eteričnih senzibiliteta, egzotičnih metafizičkih interesa, što je također uzrokovalo dolazak velikog broja učitelja iz Indije i ostatka Azije. Moglo bi se reći da se. tzv. Aquarius nastavlja u novije vrijeme pod nazivom „New Age“, i u nekoj mjeri je zaslužan za ono što se naziva multireligioznost ili „religiozni pluralizam“. Jednostavno rečeno, tisuće religija i duhovnih zajednica grade svoje kuće vjere u svim metropolama svijeta.

Nove religije, učenja i spiritualne organizacije niču poput gljiva nakon kiše. Fenomen jedinstven u povijesti čovječanstva govori nam, više od ičega, o snažnoj metafizičkoj potrebi ljudskog bića koje je, kako Vede kažu, u najdubljoj suštini atma ili vječno duhovno biće, odvojeni djelić Boga. Ono, poput kozmičke lutalice, luta bez prestanka tražeći svoj dom, izgubljeni dom, izgubljeno carstvo. Iako suvremena znanost želi reducirati svijet i ljudsku psihu na procese kemije i fizike, ljudi sami nalaze svoj put, i na tisuće načina ukazuju na transcendentalnu esenciju naše egzistencije. Ovaj kratki esej, s nekoliko šturih primjera, neka bude putokaz maštovitom čitatelju za otkrivanje mnogih drugih, svakodnevnih primjera prirodne žudnje prema vječnom – prema izvoru svog postojanja.

Zatvori

iz knjige Zapadna kultura iz duhovne perspektive; autor Vedran Dejanović (Nityananda Ram das)

Ostavite komentar:

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

  • Kontakt

    Ako imate bilo kakvih pitanja slobodno nam se obratite popunjavanjem obrasca ili nam pišite na e-mail adresu info@sretna-dusa.com

    Kontakt