Sjedišta požude
Bhagavad-gītā 3.40
indriyāni mano buddhir
asyādhisthānam ucyate
etair vimohayaty esa
jñānam āvrtya dehinam
indriyāni — osjetila; manah — um; buddhih — inteligencija; asya — of this lust; adhisthānam — sjedište; ucyate — zove se; etaih — preko njih; vimohayati — zbunjuje; esah — ta požuda; jñānam — znanje; āvrtya — prekriva; dehinam — utjelovljenog.
Osjetila, um i inteligencija sjedišta su požude. Kroz njih požuda prekriva pravo znanje živoga bića i zbunjuje ga.
Smisao: Neprijatelj je zaposjeo razne strateške položaje u tijelu uvjetovane duše. Gospodin Krišna upućuje na ta mjesta kako bi onaj tko želi savladati neprijatelja znao gdje ga može naći. Um je središte svih djelatnosti osjetila i zato kad slušamo o predmetima osjetila um obično postaje riznica svih zamisli o osjetilnom uživanju. Zbog toga se um i osjetila pretvaraju u skladišta požude. Nakon toga, inteligencija postaje glavno sjedište takvih požudnih sklonosti. Inteligencija je najbliži susjed duhovne duše. Požudna inteligencija navodi duhovnu dušu da prihvati lažni ego i poistovjećuje se s materijom. Tako se duša poistovjećuje s umom i osjetilima. Odaje se uživanju u materijalnim osjetilima i pogrešno ga smatra pravom srećom. To pogrešno poistovjećivanje duhovne duše veoma je lijepo objašnjeno u Śrīmad-Bhāgavatamu (10.84.13):
yasyātma-buddhih kunape tri-dhātuke
sva-dhīh kalatrādisu bhauma ijya-dhīh
yat-tīrtha-buddhih salile na karhicij
janesv abhijñesu sa eva go-kharah
“Ljudsko biće koje poistovjećuje tijelo načinjeno od tri elementa s jastvom, koje smatra proizvode tijela svojim rođacima, koje smatra rodnu zemlju vrijednom obožavanja i koje obilazi mjesta hodočašća samo da bi se okupalo, a ne da bi na njima srelo ljude s transcendentalnim znanjem, nalikuje kravi ili magarcu.”
(iz Bhagavad-gīte kakva jest; prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)
