Sloboda od koristoljublja (prvi dio)

Sloboda od koristoljublja (prvi dio)

Vjerojatno u svim vremenima karakteri kao što je Molierov škrtac uživaju podsmijeh i antipatije većine ljudi. Vjerojatno zato što se doima bijedno i primitivno, i što emanira odbojnost tamo negdje, sa dna hijerarhija vrlina i etike. Ono što je odbojno kod takvih karaktera je njihova prevelika sličnost životinji koja je sasvim i uvijek spremna da nepokolebljivo i bez odstupanja ispuni svoje instiktivne, sebične interese, ne mareći ni za koga i nizašta osim za svoje gole potrebe i slijepu volju za životom (iako čak i kod životinja postoje izuzeci).

Vuk zariva svoje očnjake u tijelo žrtve s istom nužnošću s kojom kamen pada s visine. Nikada se neće dogoditi da kamen stane na pola puta u dilemi: „Biti ili ne biti?“, ili da vuk stane pred žrtvom kontemplirajući biblijsku uputu: „Ljubi bližnjeg svog.“ Ista slijepa i nagonska volja za životom prizemljuje i dirigira životima životinja, životom karaktera o kojem govorimo, i tolikih, zapravo, gotovo svih ljudi. Oni koji se barem malo uzdignu iz te kaljuže, iz te snažne gravitacije, rijetki su i zaslužuju poštovanje. Kada iz nepregledne mase zemaljskih kreatura proviri neka blistava glava onda budući naraštaji grade skulpture, nazivaju ulice i trgove imenima svojih genija i heroja. Sva ostala većina čine onu bezličnu masu koja se vječno rađa i umire zauzeta svojim trbuhom i plijenom kojeg grčevito drži. Oni zaista okorjeli održavaju talog tog živog blata i na putu su u mračno životinjsko carstvo.

Osim ovih rjeđih i uzvišenijih svi su sebično vezani za konzumiranje i uživanje raznih objekata ovog svijeta, kao što je određena specifična hrana, spolni objekti itd., koji se pojavljuju kao plodovi njihovog djelovanja. Svatko je vrlo vezan za te plodove i u svezi toga pravi je Molierov škrtac. Ovdje, međutim, nećemo govoriti o tom sveprožimajućem fenomenu koji je uostalom svakom poznat iz neposrednog iskustva, nego o onom rjeđem i izvrsnijem, tj. o fenomenu djelovanja bez vezanosti za rezultate, posebno istaknutom u drevnoj Bhagavad giti. Umjetnost radi umjetnosti, slavni larpurlartizam, djelovanje – per se –, potpuno čisto – iz dužnosti ili ljubavi, nemotivirano, bez vezanosti za rezultate, nagrade i plodove svake vrste.

To je najplemenitiji stav prema bilo kojoj istinskoj umjetnosti, filozofiji, posebno prema religiji, pa čak i znanosti. Baviti se nečim iz čiste ljubavi, bez ikakvog skrivenog motiva, suptilnog seksa u vidu žudnje za imenom, slavom, položajem i časti. Bez žudnje za profitom svake vrste, ego distinkcijom itd. To su standardi čistoće po kojima umjetnost, znanost, filozofija i religija, barem ona klasična, još i danas uživa ugled, poštovanje, akademski status i slično. Taj idealizam i platonska čistoća počeci su evolutivnog uspinjanja u više predjele, antiegoizma, duhovnosti i čistoće. To su prve stepenice ka vječnoj i bezbolnoj, nematerijalnoj egzistenciji u apsolutnom svijetu o kojem nam sa žarom govore svi sveti spisi svijeta.

Kreativne umjetnosti i akademske discipline samo su prvi tj. početni koraci u istraživanju te mogućnosti, jedna stepenica prema konačnoj slobodi od nužnosti. Čini se da nam neki geniji čovječanstva pokazuju kako dospjeti u područje sasvim lišeno naše zemaljske gladi, volje i pohlepe, tjelesnog, zemaljskog, individualnog i egoističnog principa. Ući u područje sasvim lišeno sfere proživljavanja i probijanja naših apetita kroz šumu tuđih apetita i interesa; područje gdje vladaju čisti, platonski interesi, gdje riječi kao borba, opstanak, egzistencija – gube svaku težinu i značenje. Područje ili nivo koji daje najuzvišenije spoznaje, oslobođenje od patnje, te kvalitetniju i duboku sreću, za razliku od bijedne i prolazne sreće običnog života.

Otuda dolazi tolika strast raznih umjetnika za umjetnošću, znanstvenika za naukom, filozofa za filozofijom, mudraca za mudrošću, sveca za čistoćom i druženje s Bogom. Oni koji kroče neprolaznom stazom Bhagavad gite znaju kako Krišna svom učeniku Arđuni ponovo i ponovo savjetuje da napusti svu vezanost za plodove svojih aktivnosti jer ta vezanost (karma bhandanam), uzrokuje ropstvo, podređuje nas strastima, željama i sudbini, otuđuje nas od nas samih i daruje nam široki spektar različitih patnji. Na toliko mjesta Krišna savjetuje Arđunu da napusti koristoljubivi mentalitet i da se utemelji u jastvu. Međutim, taj ideal vrlo je teško postići jer su korijeni koristoljubivog mentaliteta duboko u srcu svakog stanovnika ovoga svijeta… (nastavlja se)

iz knjige Zapadna kultura iz duhovne perspektive; autor Vedran Dejanović (Nityananda Ram das)

Facebooktwitterredditpinteresttumblrmail

Ostavite komentar:

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

  • Kontakt

    Ako imate bilo kakvih pitanja slobodno nam se obratite popunjavanjem obrasca ili nam pišite na e-mail adresu info@sretna-dusa.com

    Kontakt