Sloboda od koristoljublja (drugi dio)

Sloboda od koristoljublja (drugi dio)

Međutim, taj ideal vrlo je teško postići jer su korijeni koristoljubivog mentaliteta duboko u srcu svakog stanovnika ovoga svijeta. Oni se ukorijenjuju od davnih vremena, kroz mnoge živote. Čak i među mnogima koji se svjesno trude, taj ideal teško je postići, bez milosti viših sila — gotovo nemoguće. Čovjek može odbiti misli o nagradi, ali unutar tog odbijanja često se može vidjeti samo želja za nagradom (želja i dalje ostaje). Gita kaže da duša mora biti nesputana, oslobođena želja i brige za dobitkom i gubitkom, da bi kušala blaženstvo i vlastite slave. Ali sve dok se ne usmjeri prema unutra, prema stanju unutar kojeg nema ni nagrade ni kazne, uzalud se trudi. Može izgledati kao da čini veliki napredak, ali jednog će se dana suočiti sa svojim vlastitim srcem i sudbinom, i shvatiti da je, umjesto slatkog, odabrala gorak plod. Možda će moći varati druge, ali ne i sebe; maska će pasti, izgubiti će blaženu slobodu i postati rob želja, koje će vući svoju žrtvu kroz bezbrojne nevolje, život za životom.

Takva će osoba postati sušta suprotnost čovjeku kojeg Krišna opisuje kroz stihove Bhagavad gite… „O Prithin sine, kada djeluješ s pravim znanjem možeš se osloboditi ropstva uzrokovanog djelovanjem.“ 2.39. „Izvršavaj svoju dužnost uravnoteženo, o Arđuna, odbacujući svu vezanost za uspjeh i neuspjeh. Takva staloženost se naziva yoga.“ 2.48. Djelatnosti se moraju vršiti kao žrtva za Višnua, inače uzrokuju ropstvo u ovom materijalnom svijetu. Stoga, o Kuntin sine, vrši svoju propisanu dužnost za Njegovo zadovoljstvo. Tako ćeš uvijek biti oslobođen ropstva“. 3.9. …stoga, trebaš djelovati bez vezanosti za plodove aktivnosti, jer se djelovanjem bez vezanosti dostiže Svevišnji.“ I stih 5.3. koji kaže da onaj tko niti mrzi niti želi plodove svojih aktivnosti poznat je kao sanyasi* (sa nitya – sanyasi) mudrac koji je uvijek odvojen i slobodan. Stih završava s riječima: „Takva osoba, oslobođena svih dvostranosti, lako nadilazi materijalno ropstvo i biva potpuno oslobođena.“

Međutim, prema Giti, oslobođenje od materijalnog ropstva samo je preduvjet za jedan viši princip, naime za predavanje. Predati se u potpunosti Bogu, Krišni, kao što se preporučuje u konačnom zaključku Bhagavad gite (BG 18.66) kao i u transcendentalnom procesu drevnog Vaišnavizma, znači uistinu se utemeljiti u samospoznaji, u blaženstvu druženja s Bogom, unutar srca više ne mareći za nagrade i plodove naših aktivnosti, sve te prolazne, svjetovne stvari koje su samo uznemirenje i prijetnja našem unutarnjem bogatstvu. Svatko voli i štiti svoje bogatstvo. Unutarnje, duhovno bogatstvo treba zaštititi od obamana koristoljubivog mentaliteta. Predati se znači pokušati sasvim napustiti besmislenu, apsurdnu volju i pohlepu za životom pod vodstvom našeg ega i prepustiti Bogu Njegov položaj konačnog i vječnog uživatelja, „Puruše“, i tako se osloboditi te preteške uloge, tog iluzornog tereta i nepregledne količine patnje, koja je samo druga strana iste medalje, naime volje ili žudnje za materijalnom egzistencijom.

nastavak teksta

Jasno je da zbog te želje nastaju sve vrste patnji, ona je uzrok cijelog materijalnog svijeta i naše uvjetovane egzistencije u njemu. Ta je želja neposredni uzrok naših neprestanih tragedija na kotaču samsare, beskrajnih repriza rođenja, bolesti, starosti, smrti; a ukidanjem ili preusmjeravanjem te želje nestaju svi ti problemi i patnja. U karakterističnom budhističkom stilu sam Budha davao bi primjer dva snopa trske koji su naslonjeni jedan na drugog i tako se drže. Ako netko otkloni prvi snop, drugi odmah pada ili ako se ukloni drugi snop prvi pada. Sasvim slično tome, ako otklonimo egoističnu žudnju za materijalnim životom nestat će i sva patnja; odsustvo patnje i pojava duhovnog blaženstva lišit će nas i same potrebe i želje za materijalnim, prolaznim životom. Na kraju, da sumiramo: Iz svakodnevne poluživotinjske svjesnosti može nas privremeno izdvojiti misaoni i suptilni svijet zapadnog intelektualizma i umjetnosti, a za jednu radikalniju promjenu i oslobođenje potrebno je razviti vrline nesebičnosti itd., i konačno Bhakti, predavanje Vrhovnoj Božanskoj Osobi.

Blaženstvo bezinteresnog bavljenja suptilnim umjetnostima, filozofijom, teoretskim ili idealističkim predmetima samo je, dakle, mali izlet i utjeha, bijeg od neprekidnog robovanja strastima i nužnostima; uklanjanje tereta i jarma koji stoji na svačijem životu – da bi se na neko vrijeme vinuli u blažene, platonske sfere, svijet misli, bezbolnih ideja i inspiracija. Iako svaka vrsta razonoda i užitaka ima sličnu svrhu, naime zaborav egzistencije, malo koja je u tolikoj mjeri efektivna kao misaoni i intelektualni život u vrlini, koji postaje životno raspoloženje i lišava privilegiranog pojedinca velike količine patnje koja muči većinu, zauzetu svakodnevicom. Većini ljudi svakodnevne potrebe i ugode su uglavnom i cilj i svrha, dok je misaonima, brahmanskim tipovima, to samo sredstvo za viši, intelektualni ili duhovni život. U čovjekovoj evoluciji svijesti upravo opisana stanja i doživljavanje bili bi, dakle, samo nagovještaji i prvi koraci prema onom velikom blaženstvu i oslobođenju koje se postiže u potpunom odsustvu egoizma, te u postupnom, sve većem predavanju onoj sili koja održava svijet i život, naime samome Bogu.

To je savršenstvo opisano u Bhakti yoga terminologiji kao atma-nivedanam – potpuno predavanje, što znači, ponovno, potpuno napuštanje sebične volje i predavanje Božjoj volji kroz bhakti (predavanje, ljubav, služenje) što i jest krajnji cilj te yoge. Na žalost, slično kao i u ashtanga yogi gdje praktikant nakon mnogih vježbi i strogosti dostigne neki suptilan nivo svijesti obogaćen sidhijima tj. mističnim moćima, te zaključi da mu je to sasvim dovoljno, pa poželi sebično uživati u tome i na taj način pada s puta, čovjek u vrlini i misaonom životu često postaje samozadovoljan i tašt, zbog čega ne napreduje dalje, već mu prijeti opasnost da postane sve prazniji i da stagnira. Tek ako je iskren prevazići će iskušenje i okrenuti se prema daljim horizontima, diviti se ili čak krenuti putem duhovnosti, zlatnim stepenicama prema najvišoj svjesnosti, ljubavi prema Bogu.

Zatvori

iz knjige Zapadna kultura iz duhovne perspektive; autor Vedran Dejanović (Nityananda Ram das)

Facebooktwitterredditpinteresttumblrmail

Ostavite komentar:

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

  • Kontakt

    Ako imate bilo kakvih pitanja slobodno nam se obratite popunjavanjem obrasca ili nam pišite na e-mail adresu info@sretna-dusa.com

    Kontakt