Odgovori mudrog kralja (1. dio)

Odgovori mudrog kralja (1. dio)

Vyasa

U Mahabharati nalazimo mnoštvo predivnih i poučnih priča o kralju-kšatriji po imenu Judištir. Kšatrija znači “onaj tko štiti od povrede” (kšat-povreda, trajate-štititi). Uslijed neobičnih okolnosti, kralj Judištir se zajedno sa svojom braćom našao u progonstvu. Lišen kraljevstva i obavezan zavjetom, morao je provesti 13 godina u izgnanstvu, prebivajući van civilizacije i lutajući po divljini i šumama. Jedno od imena kralja Judištire bilo je i Ađata-šatru, što u prijevodu sa sanskrta znači “Onaj čiji neprijatelj nikada nije rođen”. Karakter i odlike kralja Judištire bili su toliko uzvišeni i plemeniti da čak i najsitničavije osobe nisu u njemu mogle naći manu. Bio je toliko izuzetan u poznavanju najpovjerljivijih zaključaka vedskih svetih spisa, da su i najistaknutiji mudraci, askete i sadhui, svete osobe dolazili slušati kada bi govorio.

U vedska vremena, prije 5000 godina, ljudska su bića bila jako oprezna u pogledu druženja i slušanja. Jako su se bojali lošega društva, znajući da je ono istovjetno prizivanju sve loše sreće u životu. Čak je i Hiranjakašipu, moćan, ali zao kralj rekao: ‘U dragulju postavljenom na sredini sobe može se vidjeti sve što se u njoj nalazi. Na isti se način čovjekov karakter oblikuje i odražava u skladu sa osobama s kojima se druži.’ Poslovica kaže: ‘S kim si, takav si.’ Stoga su se svi mudraci s velikom radošću voljeli družiti s kraljem Judištirom i slušati ga. Jednom prilikom, lutajući šumom, četvorica Judištirine braće popila su zatrovanu vodu. Iako jako žedan, Judištir se jedini suzdržao da ne pije iz jezera. Pred njim se tada pojavio moćni Dharmarađ koji je znao kako povratiti k svijesti obamrlu braću. Obećao je Judištiri da će spasiti jednoga od braće ako bude znao odgovoriti na zadana pitanja. Judištir se, naravno, složio i Dharmarađ je započeo s ispitivanjem:
Nastavak teksta...

“Što ne sklapa svoje oči čak i dok spava? Što se ne miče nakon rođenja? Što nema srce i što buja svojom vlastitom silom?”

Judištir odgovori: “Riba ne zatvara oči čak i dok spava. Jaje se na miče nakon rođenja. Kamen nema srce, a rijeka buja svojom vlastitom silom.”

– Od raznih vrsta bogatstava koje je najveće? Od raznih vrsta sreće koja je najveća i od svih dobitaka koji je najvažniji?

– Znanje je najveće bogatstvo. Zadovoljstvo je najveća sreća i zdravlje je najveći dobitak.

– Koja je najveća vrlina u ovome svijetu? Čime osoba treba uvijek upravljati da bi izbjegla svaku bijedu? Koje prijateljstvo se nikada ne raskida?

– Nenanošenje ozljede bilo kojem stvorenju najveća je vrlina. Kada je um obuzdan, bijede iščezavaju. Prekid prijateljstva ne postoji među pravičnim ljudima.

– Koji je čovjekov nepobjedivi neprijatelj? Koja je njegova neizlječiva bolest? Koji se čovjek prepoznaje kao častan, a koji kao nečastan?

– Srdžba je čovjekov nepobjedivi neprijatelj, a gramzivost neizlječiva bolest. Časna je osoba prijateljski naklonjena prema svakom stvorenju, a nečasna je okrutna.

– Tko se smatra učenim? Tko je ateist? Tko je u neznanju? Što se smatra željom? Što je zavist?

– Ona osoba koja poznaje svoje dužnosti je učena. Čovjek u neznanju je ateist, pa tako je i ateist u neznanju. Žudnja za svjetovnirn stvarima smatra se željom. Zavist nije ništa drugo do bijeda srca.

– Što je licemjerje?

– Licemjerje je lažno se predstavljati kao religiozna osoba.

– Što osoba treba učiniti da bi bila voljena u ovome svijetu?

– Kada osoba smatra sebe vršiteljem djelatnosti u ovome svijetu, a da ne prepoznaje vrhovnu prevlast i moć Onoga koji kontrolira sve, postaje ponosna. Da bi osoba bila voljena u ovome svijetu treba odbaciti ponos.

Dharmarađ upita: “Od svih čudnih stvari, što je najčudnije u ovome svijetu?”

Judištir odgovori: “Najčudnije je što bezbrojna živa bića svakoga dana odlaze u kraljevstvo smrti, no ipak, ona koja ostaju kuju planove za sreću i ponašaju se kao da je ovaj svijet njihov vječni dom, ne mareći za dušu i život nakon ovog.”
Zatvori

Nema povratka

Nema povratka

Swami Prabhupada

Giriraja dasa je niz godina služio Śríla Prabhupadu u Bombayu prije nego što se napokon vratio u posjet Sjedinjenim Državama kako bi povratio zdravlje i posjetio roditelje u Chicagu. Kad se ponovo vratio u Bombay, Prabhupada se raspitao o njegovom zdravlju i posjetu roditeljskoj kući. Giriraja je opisao kako je za vrijeme dvodnevnog posjeta obitelji njegov otac pozvao prijateljicu, koja je bila psiholog, da porazgovara s Girirajom. Ona ga je počela ispitivati osjeća li da je u djetinjstvu postojao kakav nedostatak u njegovu odnosu s roditeljima. Giriraja je na temelju Bhagavad-gīte odgovorio da je zapravo svatko od nas prošao kroz mnoga tijela u mnogo različitih života i da smo u svakom životu imali druge roditelje, no naš je pravi otac – Krišna.

Psihologinja je pokušavala razgovarati s njim na psihološkom nivou, ali joj je Giriraja nastavio odgovarati na duhovnoj razini, pa joj je bilo vrlo teško napredovati u analizi. Nakon što je izašla iz sobe, Giriraja je načuo kako u hodniku razgovara s njegovim roditeljima, govoreći da, koliko može vidjeti, ona više ništa ne može učiniti. “Da,” odgovorio je Prabhupada, “pozvali su je kako bi te pokušala izliječiti, no tvoja je bolest zapravo neizlječiva. Nikad se više ne možeš vratiti.” Čuvši te riječi svog duhovnog učitelja, Giriraja je bio jako sretan.

(iz knjige Kapljice nektara; autor Satsvarupa das Goswami)

Odgovori mudrog kralja (2. dio)

Odgovori mudrog kralja (2. dio)

Vyasa

Veoma zadovoljan Judištirinim odgovorima Dharmarađ ga upita kojeg od braće želi vratiti u život. Plemeniti Judištir izgovori ime Nakule. Dharmarađ upita zašto nije tražio da spasi Arđunu ili Bhimu koji su bili najmoćniji ratnici toga vremena i s čijom bi pomoći lako mogao zadobiti nepravedno oduzeto kraljevstvo. Judištir tada izgovori riječi koje čak i u srcima najmisaonijih mudraca bude čuđenje i divljenje. On reče: “O Dharmarađ, nas petorica smo braća rođeni od dvije majke. Bhima, Arđuna i ja rođeni smo od Kunti, a Nakula i Sahadev sinovi su Madri. U meni Kunti ima preostaloga živog sina, ali Madri nema niti jednoga. Sa željom da se pravedno ophodim prema svoje obje majke, tražim život za Nakulu.”

Zapanjen i oduševljen, Dharmarađ tada reče Judištiri: „O Judištir, s obzirom da suzdržavanje od okrutnosti smatraš važnijim od želje i interesa, neka sva tvoja braća budu vraćena u život. Budući da si me jako zadovoljio, molim te zatraži neki blagoslov i ja ću ti ga sigurno dati.“ Judištir tada zatraži moć da savlada svoje neprijatelje… Kraljevstvo koje je po pravu pripadalo Judištiri i njegovoj braći na podao i prijevaran način oduzeo im je bratić Durjodan. Durjodaninoj zavisti prema Pandavama (petorici braće, sinovima kralja Pandua) nije bilo kraja. Već ih je nekoliko puta pokušavao ubiti stavljajući im otrov u hranu i podmećući požar.

Zbog svoje zlobe i zavisti bio je tako zaslijepljen da je mrzio čak i Pandave koji su bili oličenje pravednosti, religioznosti i dobrote u svakom pogledu. No kada je Judištir zatražio blagoslov da može savladati svoje neprijatelje, time nije mislio na Durjodanu, kojeg je ionako smatrao oruđem u rukama uvijek pravedne providnosti. Judištir tada zatraži od Dharmarađa da ubije njegove prave neprijatelje, neprijatelje u srcu: pohlepu, zavist, požudu, ludilo, iluziju i srdžbu. On je vrlo dobro znao da su to jedini i istinski neprijatelji – jedino loše što nam se u životu može dogoditi.

Postao je sudac

Postao je sudac

Śríla Prabhupada

Śríla Prabhupada je rekao da je mnogo njegove braće po Bogu zavidno na njegov uspjeh u propovijedanju. Nije volio to isticati, no želio je da njegovi učenici budu svjesni prirode kriticizma kojim bi njegova braća po Bogu mogla omalovažavati rad ISKCON-a. “Sami ne mogu ništa učiniti,” rekao je Šrila Prabhupada, “i ako netko nešto učini, bit će zavidni. To je priroda trećerazrednog čovjeka.” Kako bi to ilustrirao, Prabhupada je ispričao priču koju je čuo od svog duhovnog učitelja. Jedan čovjek je obavijestio drugoga da je njihov poznanik postao sudac na visokom sudu.

“Oh, ne”, rekao je drugi čovjek. “Ne – to ne može biti istina.”

“Da, sada je sudac”, rekao je prvi prijatelj. “Vidio sam ga gdje sjedi na na sudačkoj klupi.”

Drugi čovjek je odvratio: “Možda. Ali mislim da ne prima plaću.”

Prabhupada je rekao da će takvi zavidni ljudi bilo gdje pronaći grešku. Čak i ako greška ne postoji, stvorit će je. To je njihov posao. Prabhupada je rekao da je mnogo ljudi bilo zavidno na njegovog Guru Maharaju, ali Bhaktisiddhanta Sarasvati nije mario za njih.

Kupiti ili ne kupiti auto?

Godinama se Śríla Prabhupada u Indiji vozio trošnim automobilima i često ih je morao posuđivati. No, kako je njegov pokret rastao, osjetio je da to nije u redu. “Trošimo desetke milijuna rupija da bismo završili tu zgradu u Bombayu,” rekao je, “ali svaki put kad stignem u zračnu luku, po mene dolaze u posuđenom automobilu. Kakav utisak ostavljamo na doživotne članove, ako im stalno moramo prilaziti da bismo posudili njihov automobil?” Godinama se raspravljalo i promišljalo o automobilu, ali nikada nije bio kupljen. Kasnije je Prabhupada primio pismo učenika iz Europe koji je rekao da će mu kupiti Mercedes u Njemačkoj i dovesti ga u Indiju.

Prabhupada mu je poslao telegram: “Da, kupi Mercedes.” U to vrijeme su bhakte, koji su bili u Indiji s Prabhupadom, rekli da su čuli kako će bhakta kupiti automobil novcem iz Prabhupadine Knjižne zaklade. Prabhupada je rekao da je to poput već poznate priče. Guru je otišao u dom svog učenika i bio vrlo raskošno dočekan. Kad je upitao kako je njegovom učeniku uspjelo da mu priušti toliko mnogo lijepih aranžmana, učenik mu je rekao: “Gurudeva, sve pripada tebi.” Kasnije je guru vidio da nema novaca na bankovnom računu i shvatio da je učenik potrošio sav novac svoga gurua. Prabhupada je zabranio bhaktama da mu kupe automobil novcem iz Knjižne zaklade, a onda da tvrde: “Prabhupada sve pripada tebi.”

(iz knjige Kapljice nektara; autor Satsvarupa das Goswami)

Vaganje slona

Vaganje slona

SONY DSC

Na jednom je predavanju Prabhupada spomenuo da poneki ljudi vrijeđaju bhakte uspoređujući ih s neradnicima i slabićima, no oni ne shvaćaju inteligenciju bhakta. Stoga se bhakta ne treba obazirati na takve ljude. S tim u svezi Śrila Prabhupada je ispričao priču. Neki radnici su kritizirali kraljevog ministra, tvrdeći da samo sjedi i ništa ne radi. Kralj ih je podsjetio da je potrebna inteligencija da bi osoba bila ministar. Rekao je da će pred sve, uključujući i ministra, postaviti ispit. Tko god je u stanju proći ispit, moći će postati idući ministar.

Kralj je rekao: “Uzmite ovog velikog slona, izvažite ga i kažite mi njegovu težinu.” Obični ljudi su bili zbunjeni. Gdje postoji vaga da bi se izvagao slon? Ništa nisu mogli učiniti.

Vratili su se kralju bez podataka. Onda se kralj okrenuo svom ministru i upitao: “Hoćeš li biti ljubazan i izvagati ovog slona?” Ministar se nakon nekog vremena vratio i rekao: “Teži oko jedne tone.” Ostali su ljudi stajali, ustiju otvorenih od čuđenja. “Kako to?” upitali su. “Kako je izmjerio točnu težinu!”

Kralj je upitao: “Kako si ga izvagao? Jesi li našao neku jako veliku vagu?”

“Ne, gospodine”, odvratio je ministar. “Nije moguće odrediti težinu slona pomoću vage. To je vrlo teško.”

“Kako si ga onda izvagao?”

“Odveo sam ga na brod. Kad sam ga stavio na brod, vidio sam i označio do kuda je došla voda. Zatim sam, nakon što sam slona spustio s broda, na brod dodavao utege i kad je voda došla do iste oznake, znao sam da je to to.”

Zatim se kralj obratio radnicima i upozorio ih. “Vidite li sada razliku?”

Složili su se: “Da.”

Nakon što je ispričao priču, Prabhupada je citirao iz spisa. “Buddhir yasya balim tasya-nirbuddhes tu kuto balam: Onaj tko ima inteligenciju – ima snagu, a onaj bez inteligencije – nema ni snage.”

(iz knjige Kapljice nektara; autor Satsvarupa das Goswami)