Metafizika (treći dio)

Metafizika (treći dio)

O suvremenom stanju stvari nedvosmisleno se izražava C. G. Jung: “Kršćanstvo koje nestaje – u tome vidim veliki gubitak za koji ćemo morati platiti strahovitu cijenu. Posljedice se pokazuju u raspadanju etičkih vrijednosti i totalnoj dezorijentaciji našeg pogleda na svijet. Prirodoznanstvene “istine” i egzistencijalna filozofija slaba su zamjena.” Prije 19. stoljeća kršćanstvo je, s velikom snagom, snažnom vjerom i žrtvama koje su prezirale smrt, osvojio i poveo europski svijet koji je htio pobjeći od antičke grubosti i nesavjesnosti. Ako otklonimo kršćanstvo, onda smo opet u prvotnoj divljini o kojoj nam suvremena povijest pruža nenadmašive primjere. Kršćanstvo je danas gotovo u istom poganskom svijetu i divljini kao i prije dvije tisuće godina, ali ovaj put je teško očekivati da će gojazno i mlitavo tijelo prebogate institucije, razdirano mračnim uspomenama prošlosti, traumama teških vremena, glavoboljama političkih manevara, uspjeti skupiti snagu i ponovno obuzdati svijet. Čini se — sasvim nemoguće. Neki borbeniji teolozi predlažu: “Zauzmimo stav Tertulijana, ranih kršćana! Idemo iz početka, duh sveti je s nama!”

I ti glasovi još dugo odjekuju crkvenim muzejima i pustim hodnicima. Mlade generacije s kraja dvadesetog stoljeća postaju stanovnici svijeta, planeta Zemlje kao velikog sela. Prijevozne i komunikacijske mreže smanjile su zemlju na jedno veliko selo. Svaki dan tisuće ljudi piju jutarnju kavu slušajući ili čitajući novosti iz Amerike, Kine itd., upravo kao što na selima saznaju novosti preko ograde. Istok, posebno Indija, postaje dostupan i prisutan sa svojim neizmjernim duhovnim znanjem. Duhovna tradicija i znanje drevne Indije, bez upadljive fasade, nudi istinski i duboki sadržaj, praktično iskustvo u primjeni. Bez bolesne shizofrenije, vedska je duhovnost ostala u integralnom jedinstvu. Religija, filozofija, yoga: u prirodnom su skladu, međuovisni su i isprepleteni tvore zdravu cjelinu, prijeko potrebnu zapadnom čovjeku. Za razliku od kršćanskog, prilično oskudnog deduktivnog znanja (koje se svakih desetak godina mora prilagođavati novim znanstvenim teorijama), vedsko znanje je izuzetno obilno i fascinantno – upravo nadljudsko i vječno, govoreći o stvarima koje ni najdalekovidniji znanstvenici ne mogu niti zamisliti.

Glede metafizike, teme i pitanja s kojih smo skrenuli (što stoji iza prirode i omogućuje je), dano je objašnjenje sasvim jedinstveno u povijesti svjetskih religija i metafizičkih sustava. Objašnjenje koje sadrži u sebi sve glavne i zajedničke ideje svjetskih religija i mističkih sustava, plus nešto jedinstveno i daleko više. Naravno, obim i svrha ovog eseja ne dozvoljavaju nam da zađemo u opis i detalje fantastične vedske kozmogonije (o kojoj treba čitati u izvornom obliku u Šrimad-Bhagavatamu, Bhagavata-purani, koji je preveden na naš jezik zahvaljujući radu Centra za vedske studije), stoga će jedan sažeti prikaz biti prikladan. Dakle, Božjom voljom svijet koji percipiramo je takav kakav jest zbog naše svjesnosti i instrumenata percepcije. Optički aranžmani koji omogućuju vid, slušni koji omogućuju sluh itd. nesavršeni su i ograničeni na određeni opseg u skali frekvencija. Naša osjetila nam ne dozvoljavaju da percipiramo bilo što izvan tri dimenzije. Svjesnost, koja je ograničena na tijelo i tjelesne mogućnosti (što je svjesnost velike većine čovječanstva), dijeli uglavnom zajedničku sliku svijeta koja se popularno naziva stvarnost, čvrsta zemlja pod nogama itd. To je situacija koju smo na početku definirali kao vrijeme, prostor i uzročnost.

nastavak teksta

Vedska kultura navodi brojne primjere jogija i asketa koji su u velikoj mjeri napustili spomenutu tjelesnu svjesnost tako što su, između ostalog, odbacili gustu mrežu vezanosti za tijelo i tjelesne odnose ili svijet lažnog ja, lažne osobnosti. Lažni ego generira bezbrojne materijalne želje i one nas čvrsto vežu za bijedno i ograničeno, mogli bismo reći — poluživotinjsko tjelesno postojanje. Takvi uspješni jogiji i mistici napuštaju zajednički doživljaj i predodžbu svijeta, koju dijeli i na koju je osuđen ostatak čovječanstva, a njihova vizija, kao i svjesnost, postaju drukčiji, tj. transcendentalni. Iz tog je razloga u Šrimad Bhagavatamu dan opis svijeta i planetarnih sustava koji se sasvim razlikuje od nama poznate predodžbe. To je zato što je njihova svjesnost i postojanje na višoj razini i tako imaju pristup nama nedostupnim područjima. Za one koji su najdalje dospjeli na putu prosvjetljenja i koji su potpuno odbacili “ahankaru” ili lažni ego i prateće materijalne želje, čitav svijet postaje nešto sasvim drugo jer oni vide duhovnu, vječnu suštinu svih stvari i bića, a to je duhovna energija, atma ili duša – individualnila duhovna čestica i djelić Boga.

Ovo je jedan transcendentalni element koji je još uvijek prepoznatljiv i u drugim religijama i o kojem se govori s velikim poštovanjem jer je rijetko i uzvišeno iskustvo, međutim, vedska mudrost ide više i dalje. Značajno je da autori koji stoje iza vedskog znanja, kao što su Krišna Dvaipayana Vyasadeva, Valmiki, Kapila, Ramanuđa, Madhvaćarya itd., rijetke uzvišene osobe koje su u potpunosti spoznale apsolutnu istinu, tj. vječnu duhovnu prirodu. Što znači da tvorci sustava nisu to bili zbog nekog položaja poglavara velikih vjerskih institucija ili spekulativni filozofi, nego upravo one izuzetne i izvanredne osobe koje imaju ostvaren vrhunski duhovni uvid. Tattva darshi – kako kaže drevna Bhagavad-gita 4.34: “…onaj tko je vidio istinsku prirodu stvari.” Nije onda neobično da Vede sadrže takve precizne transcendentalne podatke: opis duhovnog svijeta, kraljevstva nebeskog; kako se Bog inkarnira i stvara iluzorni svijet, kako trimurti (Brahma, Višnu, Šiva) pletu mreže kozmičke iluzije, kako se vječna duša nalazi u srcu (suštini) svih živih bića i još mnogo uzvišenih istina.

Također, tu je i spoj deduktivnog i induktivnog znanja, budući da se ono što je objavljeno potvrđuje mnogim subjektivnim iskustvima različitih praktikanata i mistika. Svi ovi elementi tvore jednu logičnu i objektivnu sliku ili, bolje rečeno, stvarnost koju treba doživjeti i spoznati kao vlastito duhovno iskustvo, a ne kao (još jednu) mentalnu apstrakciju. Iako je istok privukao zapadni svijet ateističkim i nihilističkim religijama, zanimljivo je primijetiti da je u vedskoj tradiciji zadnja instanca duhovnog znanja i iskustva upravo Bog kao Osoba; transcendentalna neograničena Osoba, koja posjeduje bezbrojne oblike, ekspanzije ili inkarnacije. Vječnost, znanje i blaženstvo dodiruju savršenstvo u svakoj od tih ekspanzija, ali ono postiže apsolutnu kulminaciju u sinu Maharađe Nande, Šri Krišni. Sve ove bezbrojne transcendentalne ekspanzije obitavaju u neograničenom duhovnom svijetu, Božjem kraljevstvu i također manifestiraju i prožimaju materijalnu kreaciju.

Novo vrijeme traži nove ideje, ovog puta čak iz same kolijevke čovječanstva, drevne vedske kulture. I u pitanju metafizike, suvremeni čovjek ne može više vjerovati u naivne i manjkave teorije koje zahtijevaju samo vjeru i zabranjuju razum. Oni koji tragaju za dragocjenim duhovnim iskustvom i kompletnim znanjem o metafizičkom, neka se okrenu vedskoj tradiciji jer ona najavljuje svoju renesansu na neurotičnim horizontima zapada nad kojim se nadvija zlokobna sjena nuklearne aveti.

Zatvori

iz knjige Zapadna kultura iz duhovne perspektive; autor Vedran Dejanović (Nityananda Ram das)

Facebooktwitterredditpinteresttumblrmail

Ostavite komentar:

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

  • Kontakt

    Ako imate bilo kakvih pitanja slobodno nam se obratite popunjavanjem obrasca ili nam pišite na e-mail adresu info@sretna-dusa.com

    Kontakt