Kraljevski put u pakao (2. dio)

Kraljevski put u pakao (2. dio)

Bhagavad-gītā 16.7.

pravṛttim ca nivrttim ca
janā na vidur āsurāh
na śaucam nāpi cācāro
na satyam tesu vidyate

pravrttim — pravilno djelovanje; ca — također; nivrttim — nepravilno djelovanje; ca — i; janāh — osobe; na — nikada ne; viduh — znaju; āsurāh — demonskih odlika; na — nikada; śaucam — čistoća; na — ne; api — također; ca — i; ācārah — ponašanje; na — nikada; satyam — istina; tesu — u njima; vidyate — postoji.

Demonske osobe ne znaju što treba, a što ne treba činiti. Ne ponašaju se pravilno, niti su čiste i istinoljubive.

Smisao: U svakom civiliziranom ljudskom društvu postoje neka pravila i propisi spisa koji se od početka slijede. Posebno među Arijcima, koji prihvaćaju vedsku civilizaciju i koji su poznati kao najcivilizíraniji narodi, oni koji ne slijede odredbe spisa smatraju se demonima. Zato je ovdje rečeno da demoni ne znaju propise spisa, niti ih žele slijediti. Većina ih ne zna, a čak i ako ih netko od njih zna, ne želi ih slijediti. Oni nemaju vjeru, niti žele postupati u skladu s vedskim odredbama. Demoni nisu čisti, ni izvana ni iznutra. Tijelo uvijek trebamo brižno održavati čistim kupajući se, perući zube, brijući se, mijenjajući odjeću itd. Što se tiče unutarnje čistoće, trebamo se uvijek sjećati Božjih svetih imena i pjevati Hare Krišna, Hare Krišna, Krišna Krišna, Hare Hare / Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Demoni niti vole niti slijede sva ta pravila za održavanje vanjske i unutarnje čistoće. Što se tiče ponašanja, postoje razna pravila i propisi ljudskoga ponašanja, kao što je Manu-samhita, zakon ljudske rase.

(iz Bhagavad-gīte kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Vrste vjere

Vrste vjere

Bhagavad-gītā 17.3.

sattvānurūpā sarvasya
śraddhā bhavati bhārata
śraddhā-mayo ’yam puruso
yo yac-chraddhah sa eva sah

sattva-anurūpā — prema postojanju; sarvasya — svačija; śraddhā — vjera; bhavati — postaje; bhārata — o Bharatin sine; śraddhā — vjere; mayaḥ — mnogo; ayam — to; purusah — živo biće; yah — koje; yat — s tom; śraddhah — vjerom; sah — tako; eva — zacijelo; sah — ono.

O Bharatin sine, ovisno o svom postojanju pod utjecajem različitih guna prirode živo biće razvija određenu vrstu vjere. Smatra se da ima određenu vjeru prema gunama koje je steklo.

Smisao: Svatko ima određenu vrstu vjere bez obzira na svoj položaj, ali prema naravi koju je stekao smatra se da je njegova vjera u vrlini, strasti ili neznanju. Tako se, u skladu sa svojom vrstom vjere, druži s određenim osobama. Ustvari, kao što je bilo rečeno u petnaestom poglavlju, svako je živo biće, izvorno, djelić Svevišnjeg Gospodina. Zato je izvorno transcendentalno prema svim gunama materijalne prirode, ali kad zaboravi svoj odnos sa Svevišnjom Božanskom Osobom i dođe u dodir s materijalnom prirodom u uvjetovanu životu, stvara vlastiti položaj, družeći se s raznolikostima materijalne prirode.

Umjetna vjera i postojanje, uzrokovani takvim druženjem, materijalne su prirode. Premda živo biće može biti vođeno nekim dojmom ili životnim shvaćanjem, izvorno je nirguna, transcendentalno. Zbog toga se mora pročistiti od materijalnih nečistoća koje je steklo kako bi ponovno uspostavilo svoj odnos sa Svevišnjim Gospodinom. Jedini put povratka bez straha jest svjesnost Krišne. Ako se utemenji u svjesnosti Krišne, osiguran mu je put uzdizanja do savršene razine. Ako ne privati ovaj put samospoznaje, sigurno će djelovati pod utjecajem guna prirode. U ovom je stihu vrlo značajna riječ śraddhā, tj. vjera. Śraddhā, vjera izvorno nastaje iz gune vrline. Netko može vjerovati u poluboga ili izmišljenog Boga, ili u neku maštariju.

Čvrsta se vjera smatra rezultatom djelovanja materijalne vrline, ali u materijalno uvjetovanom životu nijedno djelo nije potpuno pročišćeno. Pomiješano je. Nije u čistoj vrlini. Čista je vrlina transcendentalna. U pročišćenoj vrlini možemo shvatiti pravu prirodu Svevišnje Božanske Osobe. Sve dok vjera nije potpuno utemeljena u pročišćenoj vrlini, podložna je nečistoćama guna materijalne prirode. Nečiste gune materijalne prirode dopiru do srca. Tako se vjera stvara prema stanju srca u dodiru s određenom gunom materijalne prirode. Ako je nečije srce u guni vrline, trebamo shvatiti da je i njegova vjera u guni vrline. Ako je srce u guni strasti, i vjera je u guni strasti.

Ako je srce u guni tame, iluzije, i vjera je tako nečista. U ovom svijetu postoje različite vrste vjere i zbog različitih vjera različite religije. Pravo je načelo religiozne vjere u guni čiste vrline, ali budući da srce nije čisto, postoje razne vrste religijskih načela. Tako, prema raznim vrstama vjere, postoje razne vrste obožavanja.

(iz Bhagavad-gīte kakva jest; prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Razne vrste obožavanja

Razne vrste obožavanja

Bhagavad-gītā 17.4.

yajante sāttvikā devān
yaksa-raksāmsi rājasāh
pretān bhūta-ganāmś cānye
yajante tāmasā janāh

yajante — obožavaju; sāttvikāh — osobe u guni vrline; devān — polubogove; yaksa-raksāmsi — demone; rājasāh — osobe u guni strasti; pretān — duhove umrlih; bhūta-ganān — sablasti; ca — i; anye — drugi; yajante — obožavaju; tāmasāh — u guni neznanja; janāh — ljudi.

Ljudi u guni vrline obožavaju polubogove, ljudi u guni strasti obožavaju demone, a ljudi u guni neznanja obožavaju sablasti i duhove.

Smisao: U ovom stihu Svevišnja Božanska Osoba opisuje razne vrste obožavatelja prema njihovim vanjskim djelatnostima. Prema odredbi spisa samo je Svevišnja Božanska Osoba vrijedna obožavanja, ali oni koji ne poznaju dobro spise ili ne slijede vjerno njihove odredbe obožavaju razne predmete obožavanja, ovisno o svom položaju u gunama materijalne prirode. Osobe u vrlini obično obožavaju polubogove, u koje se ubrajaju ubrajaju Brahmā, Śiva i drugi polubogovi kao što su Indra, Candra i bog Sunca.

Postoje razni polubogovi. Osobe u vrlini obožavaju određenog poluboga s određenim ciljem. Osobe u guni strasti obožavaju demone. Sjećamo se da je za vrijeme Drugog svjetskog rata jedan čovjek u Calcutti obožavao Hitlera, jer je zahvaljujući ratu zgrnuo ogromno bogatstvo, poslujući na crnoj burzi. Osobe u gunama strasti i neznanja obično izabiru moćnoga čovjeka za Boga. Misle da svakoga mogu obožavati kao Boga i da će steći isti rezultat. Ovdje je jasno rečeno da ljudi u guni strasti obožavaju i stvaraju takve bogove, a ljudi u gubi neznanja, ili tame, obožavaju duhove mrtvaca.

Katkada izvode obred obožavanja pred grobom nekog mrtvaca. Smatra se da je seksualno služenje također u guni tame. U zabačenim selima Indije postoje obožavatelji sablasti. Vidjeli smo da u Indiji niži slojevi ljudi ponekad idu u šumu i ako znaju da u nekom drvetu živi sablast, obožavaju to drvo i prinose mu žrtve. Te razne vrste obožavanja ne predstavljaju obožavanje Boga. Obožavanje Boga namijenjena je za osobe koje su transcendentalno utemeljene u čistoj vrlini. U Śrīmad-Bhāgavatamu (4.3.23.) rečeno je sattvam viśuddham vasudeva-śabditam: “Čovjek utemeljen u čistoj vrlini obožava Vasudevu”. To znači da Svevišnju Božansku Osobu mogu obožavati osobe utemeljene na transcendentalnoj razini, koje su se potpuno pročistile od materijalnih guna prirode.

Smatra se da su impersonalisti u guni vrline. Oni obožavaju pet vrsta polubogova. Obožavaju neosobni oblik Visnua u materijalnom svijetu, poznat kao filozofski Visnu. Visnu je ekspanzija Svevišnje Božanske Osobe, ali impersonalisti ne vjeruju u Svevišnju Božansku Osobu i zato zamišljaju da je Visnuov oblik samo jedan vid neosobnog Brahmana. Isto tako zamišljaju da je Brahmā neosobni oblik u materijalnoj guni strasti. Tako ponekad opisuju pet vrsta bogova vrijednih obožavanja, ali na kraju odbacuju sve obožavane bogove, jer misle da je neosobni Brahman prava istina. Možemo zaključiti da se razne odlike materijalnih guna prirode mogu pročistiti druženjem s osobama transcendentalne prirode.

(iz Bhagavad-gite kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Najinteligentnije djelovanje

Najinteligentnije djelovanje

Bhagavad-gītā 18.66.

sarva-dharmān parityajya
mām ekam śaranam vraja
aham tvām sarva-pāpebhyo
moksayisyāmi mā śucah

sarva-dharmān — sve vrste religija; parityajya — ostavi; mām — Meni; ekam — samo; śaranam — da se predaš; vraja — dođi; aham — Ja; tvām — tebe; sarva — svih; pāpebhyah — grešnih posljedica; moksayisyāmi — oslobodit ću; mā — ne; śucah — brini.

Ostavi sve vrste religija i samo se predaj Meni. Osloboditi ću te svih grešnih posljedica. Ne boj se.

Smisao: Gospodin je opisao različite vrste znanja i procesa religije – znanje o Vrhovnom Brahmanu, znanje o Nad-duši, znanje o različitim vrstama duhovnih redova i staleža društva, znanje o redu odricanja, znanje o nevezanosti, znanje o vladanju umom i osjetilima, meditaciji itd. Na toliko mnogo načina opisao je različite vrste religije. Sada, sažeto izlažući Bhagavad-gītu, Gospodin kaže Arjuni da treba ostaviti sve vrste procesa koje mu je objasnio; jednostavno se treba predati Krišni. To će ga predavanje spasiti od svih vrsta grešnih posljedica, jer Gospodin osobno obećava da će ga zaštititi.

U osmom je poglavlju bilo rečeno da se samo onaj tko se oslobodio svih grešnih posljedica može posvetiti obožavanju Gospodina Krišne. Netko može misliti da ne može prihvatiti proces predavanja sve dok se ne oslobodi svih grešnih posljedica. U odgovoru na takve sumnje u ovom je stihu rečeno da čak i onaj tko nije oslobođen svih grešnih posljedica samim procesom predavanja Šri Krišni biva oslobođen. Ne treba ulagati veliki napor da bi se oslobodio grešnih posljedica. Treba bez oklijevanja prihvatiti Krišnu kao vrhovnog spasitelja svih živih bića i predati Mu se s vjerom i ljubavlju.
Nastavak teksta...

Proces predavanja Krišni opisan je u Hari-bhakti-vilāsi (11.676):

ānukūlyasya sankalpah
prātikūlyasya varjanam
raksisyatīti viśvāso
goptrtve varanam tathā
ātma-niksepa-kārpanye
sad-vidhā śaranāgatih

Prema procesu bhakti, trebamo prihvatiti samo religijska načela koja vode k predanom služenju Gospodina. Čovjek se može baviti, određenim zanimanjem u skladu sa svojim položajem u društvenom poretku, ali ako obavljanjem svoje dužnosti ne dođe do svjesnosti Krišne, sve su njegove djelatnosti uzaludne. Treba izbjegavati sve što ne vodi do savršene razine svjesnosti Krišne, siguran da će ga Krišna u svim okolnostima zaštititi od svih poteškoća. Ne treba razmišljati o tome kako će održati tijelo i dušu zajedno. Krišna će se za to pobrinuti. Treba uvijek misliti da je bespomoćan i da je Krišna jedini temelj njegova napretka u životu. Čim se ozbiljno posveti predanom služenju Gospodina i postane potpuno svjestan Krišne, oslobađa se svih nečistoća materijalne prirode.

Postoje razni religijski procesi i procesi pročišćenja njegovanjem znanja, meditacijom u sustavu mistične yoge itd., ali ako se predamo Krišni, ne moramo slijediti toliko mnogo procesa. To jednostavno predavanje Krišni spasit će nas od nepotrebnoga gubljenja vremena. Tako možemo odmah ostvariti sav napredak i osloboditi se svih grešnih posljedica. Trebamo osjećati privlačnost prema Krišninu predivnom liku. Njegovo je ime Krišna, jer sve privlači. Onaj tko razvije privlačnost prema predivnom svemoćnom liku Krišne je sretan. Postoje različite vrste transcendentalista – neke privlači neosobni Brahman, neke privlači oblik Nad-duše, ali najsavršenijí transcendentalist je onaj tko osjeća privlačnost prema osobnom obliku Svevišnje Božanske Osobe i, iznad svega onaj tko osjeća privlačnost prema samom Krišni, Svevišnjoj Božanskoj Osobi.

Drugim riječima, predano služenje Krišne u potpunoj svjesnosti najpovjerljiviji je dio znanja i bit Bhagavad-gīte. Karma-yogíji, empirijski filozofi, mistici i bhakte nazivaju se transcendentalistima, ali čisti je bhakta najbolji od svih. Riječi koje su ovdje upotrijebljene, mā śucah, “ne boj se, ne oklijevaj, ne brini se”, veoma su značajne. Osoba može biti zbunjena, pitajući se kako može ostaviti sve vrste religije i jednostavno se predati Krišni, ali takva je zabrinutost nepotrebna.
Zatvori

(iz Bhagavad-gīte kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

Gospodar svih mistika

Gospodar svih mistika

Bhagavad-gītā 18.78.

yatra yogeśvarah krsno
yatra pārtho dhanur-dharah
tatra śrīr vijayo bhūtir
dhruvā nītir matir mama

yatra — gdje; yoga-īśvarah — gospodar misticizma; krsnah — Gospodin Krišna; yatra — gdje; pārthah — o Prthin sine; dhanuh-dharah — nositelj luka i strijele; tatra — ondje; śrīh — obilje; vijayah — pobjeda; bhūtih — neobična moć; dhruvā — zacijelo; nītih — ćudorednost; matih mama — moje mišljenje.

Gdje god je prisutan Krišna, gospodar svih mistika, i Arjuna, vrhunski strijelac, tu je prisutno obilje, pobjeda, izuzetna moć i ćudorednost. To je moje mišljenje.

Smisao: Bhagavad-gītā je počela s Dhrtarāstrinim pitanjem. On se nadao da će njegovi sinovi, uz pomoć velikih ratnika kao što su Bhisma, Drona i Kama, pobijediti. Nadao se da će pobjeda biti na njihovoj strani. Ali nakon što je opisao bojno polje, Sañjaya je rekao kralju: “Ti razmišljaš o pobjedi, ali po mom mišljenju, gdje god su prisutni Krišna i Arjuna, tu je prisutna sva sreća”. Tako je otvoreno izjavio da Dhrtarāstra ne može očekivati pobjedu svojih sinova. Pobjeda je zacijelo očekivala Arjunu, jer je Krišna bio na Arjuninoj strani. Prihvativši mjesto vozača Arjuninih bojnih kola, Krišna je pokazao još jedno obilje. Krišna posjeduje sva obilja i jedno je od njih odricanje. Ima mnogo primjera takva odricanja, jer Krišna je gospodar odricanja. Borba se ustvari vodila između Duryodhane i Yudhisthire. Arjuna se borio na strani svoga starijeg brata, Yudhisthire. Budući da su Krišna i Arjuna bili na njegovoj strani, Yudhisthirina je pobjeda bila osigurana.

Bitka je trebala odlučiti tko će vladati svijetom i Sañjaya je pretkazao da će vlast preuzeti Yudhisthira. Također je pretkazao da će Yudhisthira, nakon osvajanja pobjede u bici, sve više napredovati, jer nije bio samo pravedan i pobožan, već i strogi sljedbenik ćudoređa. Nikada u životu nije izgovorio laž. Ima mnogo neinteligentnih osoba koje smatraju da je Bhagavad-gītā razgovor između dva prijatelja na bojnom polju. No takva knjiga ne može biti sveti spis. Neki mogu prigovoriti da je Krišna naveo Arjunu da se bori, što je bilo nemoralno, ali stvarna je situacija bila jasno opisana: Bhagavad-gītā je najviša moralna uputa. Najviša je moralna uputa izložena u trideset četvrtom stihu devetoga poglavlja: man-manā bhava mad-bhaktah. Osoba mora postati Krišnin bhakta i bit je svih religija predati se Krišni (sarva-dharmān parityajya mām ekam śaranam vraja). Upute Bhagavad-gīte predstavljaju najviši proces religije i ćudoređa. Svi drugi procesi mogu biti pročišćavajući i mogu voditi do ovog procesa, ali posljednja je uputa Gite posljednja riječ ćudoređa i religije: predaj se Krišni. To je mišljenje osamnaestoga poglavlja.
Nastavak teksta...

Iz Bhagavad-gīte možemo shvatiti da se jastvo može spoznati i filozofskom spekulacijom i meditacijom, ali potpuno je predavanje Krišni najviše savršenstvo. To je bit naučavanja Bhagavad-gīte. Put načela propisanih u skladu s društvenim staležima i različitim religijskim procesima može biti povjerljivi put znanja, ali iako su religijski obredi povjerljivi, meditacija i njegovanje znanja još su povjerljiviji. Najpovjerljivija je uputa predavanje Krišni u predanom služenju, u potpunoj svjesnosti Krišne. To je bit osamnaestoga poglavlja. Druga je poruka Bhagavad-gīte da je krajnja istina Svevišnja Božanska Osoba, Krišna. Apsolutna se Istina spoznaje u tri oblika: kao neosobni Brahman, kao lokalizirana Paramātmā i na kraju kao Svevišnja Božanska Osoba, Krišna. Savršeno znanje o Apsolutan Istini savršeno je znanje o Krišni. Ako netko shvati Krišnu, to razumijevanje obuhvaća sva područja znanja. Krišna je transcendentalan, jer je uvijek utemeljen u Svojoj vječnoj unutarnjoj moći.

Živa su bića očitovanja Njegove energije i dijele se na dvije vrste — vječno uvjetovana i vječno oslobođena živa bića. Takva su živa bića bezbrojna i smatraju se Krišninim temeljnim dijelovima. Materijalna se energija očituje u obliku dvadeset četiri elementa. Kreaciju uzrokuje vječno vrijeme, a stvara je i uništava izvanjska energija. To očitovanje kozmičkoga svijeta uvijek nanovo postaje vidljivo i nevidljivo. U Bhagavad-gīti bilo je objašnjeno pet glavnih tema: Svevišnja Božanska Osoba, materijalna priroda, živa bića, vječno vrijeme i razne vrste djelatnosti. Sve ovisi o Svevišnjoj Božanskoj Osobi, Krišni. Sva shvaćanja Apsolutne Istine – neosobni Brahman, lokalizirana Paramātmā i bilo koje drugo transcendentalno shvaćanje – postoje unutar kategorije razumijevanja Svevišnje Božanske Osobe. Iako, površno gledano, Svevišnja Božanska Osoba, živo biće, materijalna priroda i vrijeme izgledaju različito, ništa se ne razlikuje od Svevišnjeg.

Međutim, Svevišnji se uvijek razlikuje od svega. Filozofija je Gospodina Caitanye “nepojmljiva istovjetnost i različitost”. Taj filozofski sustav predstavlja savršeno znanje o Apsolutnoj Istini. Živo je biće u svom izvornom položaju čisti duh. Ono je atomska čestica Vrhovnog Duha. Zato se Gospodin Krišna može usporediti sa Suncem, a živa bića sa sunčevim zrakama. Budući da su živa bića Krišnina granična energija, sklona su dodiru s materijalnom ili duhovnom energijom. Drugim riječima, živo se biće nalazi između dvije Gospodinove energije i ima djelomičnu neovisnost, jer pripada Njegovoj višoj energiji. Pravilnom upotrebom te neovisnosti dolazi pod Krišnino neposredno vodstvo. Tako dostiže svoje prirodno stanje u energiji koja pruža zadovoljstvo.
Zatvori

(iz Bhagavad-gīte kakva jest, prijevod i tumačenja A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada)

  • Kontakt

    Ako imate bilo kakvih pitanja slobodno nam se obratite popunjavanjem obrasca ili nam pišite na e-mail adresu info@sretna-dusa.com

    Kontakt