Mesna ishrana i loše zdravlje

Mesna ishrana i loše zdravlje

vegetables+for+healthKod ubijene životinje, otpadne materije, koje normalno odlaze preko krvotoka, ostaju u raspadajućem mesu. Mesojedi apsorbiraju te otrovne materije koje bi se inače, u vidu urina, odstranile iz tijela životinje. Dr. Owen S. Parrett, u svom djelu “Zašto ne jedem meso”, promjećuje kako prilikom kuhanja komada govedine njegove otpadne materije izgledaju kao rastopivi ekstrakt u obliku goveđeg čaja čija analiza pokazuje da jako nalikuje mokraći. U industrijaliziranim zemljama sa intenzivnom poljoprivredom, meso sadrži brojna zaštitna sredstva: DDT, arsenik (služi za brži rast goveda), natrijum sulfat (mesu daje “svježu” crvenu boju) i DES, sintetički hormon za kojeg se zna da je kancerogen.

Ustvari, mesni proizvodi sadrže mnoge agense koji su ili kancerogeni ili uzrokuju širenje raka. Na primjer, u nešto više od kilograma govedine pečene na žaru ima isto toliko benzopirena kao u dimu od 600 cigareta! Kao što je poznati kršćanski teolog i vegetarijanac, dr. J.H. Kellogg, jednom primijetio sjedajući večerati za raznobojnu vegetarijansku trpezu: “Lijepo je objedovati, a da pri tom ne morate brinuti o tome od čega je vaša hrana mogla umrijeti.

Možda je jedan od argumenata koji najviše idu u prilog bezmesnoj ishrani, barem što se tiče zdravlja osobe, nepobitna i dokazima potkrijepljena korelacija između konzumiranja mesa i srčanih oboljenja. U Americi, zemlji sa najvećom potrošnjom mesa na svijetu, svaka druga osoba umrijet će od bolesti srca ili krvnih sudova. Ta oboljenja praktično ne postoje u zemljama sa malom potrošnjom mesa. Magazin Američke medicinske asocijacije izvjestio je 1961. godine kako “vegetarijanska ishrana može spriječiti devedeset do devedeset sedam posto srčanih oboljenja”. Budući da se bezmesnom ishranom smanjuje unošenje kolesterola, manji su izgledi da dođe do nakupljanja masnoća, a time i do smrti od srčanog udara ili kapi; stanje poznato kao arterioskleroza praktično je nepoznato u vegetarijanskom svijetu.

Prema Enciclopedia Britanici, “Za proteine dobijene iz orašastih plodova, mahunarki, žitarica, pa čak i iz mliječnih proizvoda kaže se da su relativno čisti u poređenju sa govedinom – koja u sebi sadrži pedeset šest posto nečiste vode”. Takva nečistoća ne šteti samo srcu, već i cijelom ljudskom organizmu. Ljudsko je tijelo složen stroj. Poput svih strojeva, za nesmetano mu funkcioniranje neka goriva odgovaraju više od drugih. Podaci pokazuju kako je meso jako neefikasno gorivo za ljudski stoj, stroj koji na kraju iznuduje plaćanje visoke putarine. Na primjer, Eskimi, koji uglavnom žive na mesu i ribi, brzo stare. Njihov prosječni životni vijek rijetko prelazi trideset godina. Kirgizi, istočnoruski narod, koji je nekad uglavnom živio na mesu, rijetko su prelazili četrdesetu. S druge strane, ima plemena kao što je na primjer pleme Hunza, koji žive u Himalajima, ili grupa paput adventista sedmog dana, uglavnom vegetarijanska kršćanske grupe, koji obično žive izmedu osamdeset i sto godina. Istraživači navode kako je vegetarijanstvo uzrok njihovog izvanrednog zdravlja i dugovječnosti. Maya Indijanci sa Yucatana i jemensko pleme semitskog podrijetla također su poznati po svom izvanrednom zdravlju i opet se niska potrošnja mesa, ili u nekim slučajevima stopostotna vegetarijanska ishrana, navodi kao glavni čimbenik koji tome doprinosi.

(iz knjige Hrana za duh; autor Steven Rosen)

Konzumiranje mesa i glad u svijetu

Konzumiranje mesa i glad u svijetu

world+hungerRazmotrite sljedeće statističke podatke. Tisuću jutara pod sojom daje 562 kg upotrebljivih proteina; tisuću jutara pod rižom daje 469 kg upotrebljivih proteina; dok tisuću jutara pod kukuruzom daje 504 kg upotrebljivih proteina. A sad razmotrite ovo: kad se urodom sa tisuću jutara pod sojom, kukuruzom, rižom ili pšenicom hrani june određeno za tov, dobija se samo oko 63 kg upotrebljivih proteina. Ova i druga otkrića ukazuju na uznemirujući zaključak: konzumiranje mesa u izravnoj je vezi s glađu u svijetu. Neki nutricionisti, ekolozi i političari ističu da kad bi SAD hranile siromašno i gladno stanovništvo svijeta onom količinom žita i soje sa kojom hrane domaće životinje, mogli bismo potpuno eliminirati glad i užase koji je prate.

Ustvari, nutricionist sa Harvarda Jean Mayer procjenjuje kako bi smanjenje proizvodnje mesa za samo deset posto oslobodilo dovoljno žita za ishranu šezdeset milijuna ljudi. To je stvar podataka: u pogledu zemlje, vode i sredstava, meso je najskuplja i najdjelotvornija “hrana” koju itko može jesti. Samo oko deset posto proteina i kalorija kojima hranimo domaće životinje vraćaju se kroz meso tih životinja. K tome, stotine tisuća jutara obradivog zemljišta koristi se za uzgoj domaćih životinja namijenjene ishrani. Jedno jutro upotrijebljeno za uzgoj juneta daje samo oko pola kilograma proteina. To isto jutro, zasijano sojom, dat će osam i pol kilograma proteina. Ukratko, uzgoj životinja za hranu predstavlja užasno traćenje prirodnih bogatstava svijeta.

Pored gubitka obradivog zemljišta, procjenjuje se kako se za uzgoj domaćih životinja troši osam puta više vode nego za uzgajanje povrća, soje ili žitarica, jer životinje moraju piti, a žitarice kojima se one hrane moraju biti zalijevane. Rezimirajmo: milijuni će i dalje nastavljati umirati od žeđi i gladi, dok će privilegirana nekolicina konzumirati ogromne količine proteina, puštajući pri tom da uludo propadnu zemljište i voda. Da ironija bude veća, to isto meso najgori je neprijatelj njihovih tijela.

(iz knjige Hrana za duh; autor Steven Rosen)

Tu nešto nije u redu

Tu nešto nije u redu

girl-and-cowSamo pitanje vegetarijanstva i religije pokriveno je plaštom religijskog licemjerja koje u isto vrijeme propovijeda bratstvo i ubijanje među ljudima. Dok su milosrđe i samilost odlike koje prihvaćaju svi pobožni (i mnogi nepobožni) ljudi, glavne su religije svijeta učinile malo na njihovu populariziranju. Zaista, svojim susjedima ljudima namećemo nasilje i štetu upravo u trenutku kad ih namećemo životinjskom svijetu. Ustvari, čini se kako religija potiče nasilje umjesto da ga eliminira.

Primjeri su brojni: križari, inkvizicija, neprestani sukob između katolika i protestanata u Sjevernoj Irskoj, beskrajno neprijateljstvo između Jevreja i njihovih susjeda muslimana, međusobno ubijanje između hindusa i muslimana u poslijeratnoj Indiji i krvoproliće između sikha i hindusa danas. Očito, usprkos duhovnom punomoćju glede milosrđa i samilosti, mnoge religije iz svog polja djelovanja isključiju ne samo životinje, već također i ljude iz drugih religijskih tradicija. Tu nešto nije u redu. U idealnom slučaju, religioznost se ne bi smjela slagati sa netolerancijom. Odlike ljubavi, milosrđa i samilosti – priznati ciljevi svih glavnih religijskih tradicija – veličaju se, dok se mržnja, nasilje i predrasude osuđuju. Premda sve religije to propovijedaju, praksa ih često demantira.

Battle_of_HastingsKao što je spomenuto, neke od najkrvavijih povijesnih bitaka vođene su u ime religije. Dok ova činjenica, u sebi i po sebi, ne obesnažuje organiziranu religiju, nameće se pitanje koliko učinkovito religijske institucije sprovode ono što propovijedaju. Ako su oni koji primjenjuju religiju – vođe, filozofi, teolozi i priznati sljedbenici – zbunjeni glede toga kako da tretiraju ljude iz drugih religijskih tradicija, zar ne mogu isto tako biti zbunjeni i glede toga kako da tretiraju životinje? Nisu li možda povukli umjetnu granicu milosrđa? Dok su takve granice danas evidentirane, raniji su oblici religije govorili nešto drugo. Ustvari, što se dalje vraćamo unatrag u religijskoj povijesti, to nalazimo više poštovanja prema životu u svim njegovim oblicima. Sasvim prirodno, vegetarijanstvo je u tom poštovanju prema cjelokupnom životu igralo bitnu ulogu.
nastavak teksta...

Na primjer, islam, najmlađa od velikih religija svijeta, nastao je prije 1.300 godina i nije jak zagovornik vegetarijanskog ideala. Kršćanstvo, staro 2.000 godina, nudi nešto više podataka o praktičnosti bezmesnog načina života. A judaizam, star oko 4.000 godina, ima dugu tradiciju vegetarijanstva. Jedna od najstarijih poznatih religija, hinduizam, čvrsto zagovara princip vegetarijanstva. Buddhizam i jainizam, stari tek nekih 2.500 godina, u biti su hindu inovjerja, pa tako u cjelosti podržavaju principe vegetarijanstva koje zastupa njihova matična religija, često i u puno većem omjeru. Postoje i izuzeci od ovog pravila. Neke suvremene vjerske sekte zaista šire vegetarijanstvo.

FinalNa primjer, adventisti sedmog dana, kvekeri i mormoni imaju udjela u bezmesnoj ishrani. I dok su sufiji izuzetak među muslimanima, baha’i vjera također prihvaća vegetarijanstvo (premda mesni proizvodi nisu strogo zabranjeni). E sad, za mnoge je činjenica da starije religijske tradicije podupiru vegetarijanski ideal kao dokaz da je vegetarijanstvo zastarjeli koncept, primitivan ideal koji se podržava praznovjerjem ili neznanjem. Drugima je starost vegetarijanstva glavni pokazatelj njegovog primata u religijskoj misli, prije nego što su čistoća vjere i doktrine bile izložene kasnijim revizijama, tumačenjima ili prilagođavanjima.
Zatvori

(iz knjige Hrana za duh; autor Steven Rosen)

Ne ozlijediti našu skromnu braću

Ne ozlijediti našu skromnu braću

sveti_franjo_asiski
Ne ozlijediti našu skromnu braću (životinje) naša je prva dužnost prema njima, no nije dostatno zaustaviti se na tome. Mi imamo uzvišeniju misiju – služiti im kad god to zatrebaju… Čovjek koji bi isključio bilo koje Božje biće iz okrilja samilosti i suosjećanja, isto bi se tako ponio i prema drugom čovjeku.

– Sveti Franjo Asiški

I životinje imaju dušu

I životinje imaju dušu

Životinje imaju dušuNe postoji razlika između ljudske, životinjske, riblje ili biljne duše. Duše su nebrojene i u tom je smislu svaka individualna duša zasebna osoba. “vidya-vinaya-sampanne… Ponizni mudraci, zahvaljujući pravom znanju, vide jednakim očima učena i plemenita brahmanu, kravu, slona, psa i čovjeka koji jede pse.” Bhagavad-gita kakva jest 5.18. Gledano kvalitativno, svaka je duša po svemu uvijek ista i jednaka – bilo da se nalazi u tijelu čovjeka, zvijeri, gmaza, ribe, kukca ili biljke. Ljudski oblik života nosi posebnu odgovornost, jer predstavlja raskrižje. Nakon smrti duša može otići u niže oblike života, u neku od ljudskih vrsta, u više anđeoske predjele ili, što je najpoželjnije, u duhovni svijet.

Njegovanje duhovnosti u ljudskom obliku posebno je bitno. Sve ono što kultiviramo u svome srcu tijekom života – naš svijet misli, želja, navika, vezanosti, ukusa, impresija – definirat će naše sljedeće odredište. Ništa se ne događa slučajno, pa tako ni rođenje u određenoj životnoj vrsti, tijelu, obitelji, gradu, državi. Svatko razumije da su mogućnosti kombinacija okolnosti u kojima se čovjek rađa beskrajne. “sariram yad avapnoti… Živo biće u materijalnom svijetu prenosi svoja različita životna shvaćanja iz jednog tijela u drugo, kao što zrak prenosi mirise. Tako prihvaća jednu vrstu tijela i ponovno je napušta kako bi prihvatilo drugu.”Bhagavad-gita kakva jest 15.8. Glede duša u tijelima životinja vedska pripovijest o lovcu Mrigariju posebno je poučna… Jednom je prilikom sveti Gospodinov bhakta Narada Muni susreo Mrigarija, najokrutnijeg lovca. Mrigari je strijelama tako ranjavao životinje da ne uginu odmah, već kroz neko vrijeme, polako i u mukama.

Prolazeći šumom, Narada je primijetio sablasne prizore i pitao se kako je uopće moguće da netko čini takva okrutna nedjela. Napokon je došao i do Mrigarija koji je skriven iza drveća vrebao svoju sljedeću žrtvu. Lovac je primijetio da je netko svojom prisutnošću uplašio životinje koje su se razbježale i to ga je razljutilo. Susrevši Naradu, upita ga: “Zašto si skrenuo s glavnoga puta? Vidjevši te, životinje su se uplašile i razbježale. Tako si me osujetio u mojem poslu.” Iako je pred njim stajao krajnje bešćutan, okrutan lovac, Narada je imao samilosti i načina kako da uistinu dodirne njegovo srce. On je osoba nadnaravnih mogućnosti i moći, i stoga se nije ni najmanje bojao lovca i njegovih strijela. Dao si je vremena i strpljivo porazgovarao s lovcem, o njegovom zanimanju, navikama, izvoru stečenih vještina, obiteljskoj tradiciji. U Naradinoj prisutnosti, Mrigarijevo se srce počelo mijenjati – oslobađati zlobe, zavisti, ludila i okrutnosti. U jednom trenutku lovac je imao viziju.

Po volji anđeoskog bića Narade mogao je posve jasno vidjeti kako ga te iste životinje koje je ranjavao i ubijao nestrpljivo čekaju, da bi ga nakon smrti suočile s onom istom boli koju im je on sam kao lovac nanosio. Vidjevši jezovite prizore u kojima su ovaj put uloge bile zamijenjene, Mrigari je bio ustrašen i potresen. Odmah potom, Narada je rukom dodirnuo nekoliko polumrtvih životinja. Oslobođene rana i boli, odmah su potrčale i pobjegle. Lovac je bio zapanjen. Mrigarija je također od samoga početka zbunjivala činjenica da Narada uopće nije dodirivao tlo, već se kretao nekoliko stopa iznad zemlje. Zbog svega toga, Mrigari je bez oklijevanja ostavio okrutnu profesiju lovca. Zapravo, da bi se oslobodio strahotnih karmičkih posljedica i oživio ljubav u svome srcu, odlučio je prihvatiti Naradu za učitelja na svome duhovnom putu. Tako je Mrigari, na opće čuđenje svih koji su ga poznavali, i sam postao sveta osoba.

Jednom je prilikom Narada došao posjetiti svoga učenika. Vidjevši učitelja kako dolazi, bivši je lovac odmah pohitao s namjerom da se prostre čitavom dužinom tijela na tlo, u znak iskazivanja poštovanja. Međutim, primijetio je da posvuda mile mravi. Tad je komadom tkanine vrlo nježno sklonio mravce u stranu i potom legao na tlo. Vidjevši taj prizor, Parvata Muni, Naradin prijatelj, rekao je: “Ti si uistinu poput ćintamanija, čarobnoga kamena, koji samim svojim dodirom pretvara svaki metal u zlato.” Ova vedska pripovijest jako je poučna i svaki bi lovac, ili osoba koja na bilo koji način sudjeluje u nanošenju boli životinjama, odmah trebao prestati s okrutnošću, slijedeći Mrigarijev slavni primjer.

“Životinje su moji prijatelji, a prijatelje ne jedem.” – George Bernard Show.

  • Kontakt

    Ako imate bilo kakvih pitanja slobodno nam se obratite popunjavanjem obrasca ili nam pišite na e-mail adresu info@sretna-dusa.com

    Kontakt